VLADIMIR Kreća:: Početna stranica

Ovako smo izgledali do aprila 2013

Copyright© 1995-2016 Vladimir Kreća and Independent Authors

Zakonski uvjeti korištenja ove stranice

MEDIHA Š.S.

Na ovu kratku “fejsbukovsku” objavu MEDIHE Šehidić Selimović od 11. avgusta ove godine Izvinite što ste me povrijedili! eksplozivno brzo je reagiralo nestvarno puno ljudi od Adelaida do Kalgarija, a preko Bosanske Krupe, Beča, Štokholma i Grmeča. Meni najmoćniji komentar: "Šefe oprostite ali nisam dobio platu već tri mjeseca". Šef: "Oprošteno ti je"! je zapisala Snježana Raičević-Spužić. Onda sam otišao u preriju danas vrlo zadimljenu od katastrofalnih požara svuda okolo. Vozikao sam se po gorućoj zemlji Kanadi,  a na nebu nijednog Kanadera. ZAŠTO je mene tim riječima ta bečka Mediha tako moćno strefila u mojem Krawogradu ispod Stjenovitih planina?



MOJE ISPOVJEDI 002

Piše: Samsebeech Ispovyediwoj


*****

…ne treperim više satima pred malim ekranom dok se lopta kotrlja po zemlji Rusiji. Imam i ja nešto iskustva od prije!

Sve su to redom masivno preplaćeni milioneri koji vrlo kalkulisano rade i po cijelih 90 minuta za novce koje VEĆINA uzbuđenih i polupijanih “fanova”, navijača, često ne vidi u svojem cijelom životu.


I svi ovo znaju, tajni barem na brojkama nema pa se opet svjetina ponaša gotovo kao da će Neron svake sekunde ući u arenu i spustiti prst da se dokusuri konačno i taj zadnji lav. Ili ružni Grk koji je mučki davio nekog našega momka…


Apsurdi uspaljenih političara koji trčkaraju oko profesionalnih gurača lopte tek da se vide na malim ekranima Nacije i malkice šire nisu ni za komentare…

To i pijani ODMAH zaboravljaju. Poradi probave, nikako nekih intelektualnih refleksija, otkud ti pomisao da nije tako…


Ja kleknem na gola koljena svoja baš svakoga jutra, a često i večeri. Zahvalim se Silama Univerzuma što sam vlasnik moje tipkovnice i ove moje riječi.

Zahvalim se ISKRENO i za sve Vas koji ikada svratite ovdje.

Zahvalnost bez prisile i moranja LIJEČI - istinska Božija i snaga i dimenzija. I stanje.

Volilivolim Vas. Amen.




Najkraće & najbrže:

Pa, pročitao sam PAŽLJIVO i komentare:

Meliha Hadžiabdić Jamaković kaže Danas je to normala. Da te vrjeđaju a da se mi stidimo njihovih uvreda i djela. Na što joj Mediha Šehidić Selimović odgovara  Da. Pljune te, ismije, uvrijedi, prevari, poigra se sa onim najsvetijim - povjerenjem i onda se još ponaša kao da mu se trebaš izviniti zato što te tako fino povrijedio.


U daljnjem razmatranju ovoga “fenomena” umoljavam čitatelja da primjeti kako sam ja nekako sam i na svoj pogon uspio doživjeti i preživjeti bar 50 uzastopnih godina u nizu što NIKAKO ne znači da nisam i danas naivan, ali SVAKAKO potvrđuje moj egzistencijalni nagon i odabir kao BAR funkcionalne jer sam, eto, i dok ovo pišem ne samo preživio već i -neosporno- živ!


Moje “Izvinite što ste me povrijedili!” ću ilustrirati sa tri personalne sličice iz vlastita života, sličice koje bi ostale anonimne i nemušte ZAUVJEK da se ova divna, hrabra i visoko moralna Žena nije USUDILA javno zapisati SVIMA očiglednu svakodnevnu praksu naših tzv. modernih vremena…

Sve moje sličice su sa dalekog zapada ogromne domovine mi Kanade. Kao izraziti kulturni šovinista po cijelom tijelu, a najviše iskustvu i opredjeljenju tek nedavno sam zamjetio KAKO u meni doista živi jedan specijalan gen koji je i kamen (kad Rvacka pobjeđuje, uglavnom), i ovakav i onakav ali je MORBIDNO balkenjički - šta mu god (Uu)činio vazda trči u “svoj” obor, a posebno ako ga ne zovu. Još više ako tamo UOPĆE i ne treba. Baš nikome.


Ne, nisam ja tako uman da SAM otkrijem ovo: 20tak godina terapije, barem 20tak turbostrpljivih i profesionalnih terapeuta, barem 200 proljeva od škart “naših specijaliteta”, 2000 sepeta besmislenih ponižavanja i bezbroj (kvazi)političkih naklapanja nekako DOJADE i čovjek se sjeti da NIJE u BanjaLuci, a da u tem Sietlu imaju maksuz dobru kavu čak i za budalu kakva, nije da se falim, svi znadeDU da jesam. M. M…


Prva bajkica-pajkica: volem burek, a posebno onaj od sira! Ajme evo prošla sekunda cijela a NIKO nije vrisnuo da BUREKA od sira – NEMA! A ja godinama (dokumentirano i kontinuirano VIŠE od dvije godine), baš poradi toga, idem ovdje kod istoga buregdžije. I sve fercera oko 100% na dobru stranu. Jednog dana iza pulta mlađahna dama i nikako da skuži šta ja to hoću. Inače radnja je moderno opremljena i od oka možete nabrojati bar PET kamera na  na distanci MANJOJ od 4 metra. Nakon što mi je održala tu lekciju počela je doslovce kasapiti taj meni toliko dragi komad bureka. Nisam povisio glas, nisam bio nestrpljiv ALI ostavio sam taj neki dolar (puna cijena bureka) na pultu i ljubazno izašao van.


Bilo je to prije više od 10 mjeseci. Vlasnik sa kojim sam u dugoročno dobrim odnosima nije pomislio da me nazove i recimo kaže ‘oš pare ili burek, ili nešto slično. Meni personalno bi puno značilo da me čovjek nazove i pita ŠTA me tako “poganjalo”. Na nekakva izvinjenja se nisam usudio pomisliti, a sad vidim da ja njemu dugujem za sve to izvinjenje i on čeka da ja nazovem! Eto, zeznula me Mediha, sad moram ići kod buregdžije da se izvinjavam. Iskreno, hoću ali mi je doslovce mrak: ZAŠTO, gdje, šta sam krivo učinio…


Jedna fantastična gospođa iz BiH u svom restoranu kuha i meni monumentalno omiljenji domaći grah koji meni onda njen muž proda pod pasulj. A meni BAŠ SLATKO pa naručim i toplu pogačicu koju su oni ispekli tu u svome restoranu. Toga dana samo on i ja u restoranu. Čisto, originalno, ukusno, divota! Dođem da platim a on zajaši na kasu pa tipka li tipka. Pogledam, dugačko jest, ali ipak kraće od onog tolstojevskog Rata i mira…

Platim u ljubaznom tonu da ne počnemo bilo kakvu “zagrijanu” priču nakon tako slasnog obroka. Dojdem doma i pogledam: sramota šta je napisano, još veća sramota šta je naplaćeno. Sačekam dva dana, ohladim se i pošaljem mu prijateljskim tonom najkraću moguću informaciju: Cijenjeni NN, hvala Vam na još jednom divnom obroku u Vašem fantastičnom restoranu. Da li biste htjeli pogledati ovaj Vaš račun jer se meni čini da se tu potkrala neka greška.

Čovac je ODMAH odgovorio: Aj šta se praviš budala, dođi odmah vamo daću ti SAV tvoj usrani novac. SAV! Imaš još nešto?

Fala mu: on nije tražio izvinjenje, a ponudio je novac. Istina moj. Vjerovatno da za moju novu narudžbu. NIKO osim mene i njega nije znao za ovaj incident ALI ja često čujem kako je NN mene “nogirao” iz svojega restorana jer mu takvi *”$&%”* u njegovu restoranu ne trebaju…


Jednog jutra doručkujem ukusno kod Naše Gospoje u vrlo lijepom restoranu čijemu je ona vlasnik. Ljubazno mi kaže da joj nešto elektronike štuca pa bi li ja popodne kad nema gužve svratio da vidim. OK, rado.

Popodne, nakon 20tak Km gradske vožnje kroz gužvu stignem u njen  restoran. Već sa vrata vidim njeno dijete -od VJERUJEM preko 25 godina- viče nešto mada u restoranu ima ljudi/gostiju koji i jedu. U tom momentu čujem i poprilično ljutito ŠTA SI GA ZVALA, a priđem tiho i ljubazno da mu kažem kako ovo NIJE plaćeni poziv već samo da pogledam stvari. Sada još ljući cimne prema meni, okrene leđa i počne se udaljavati. Ja ljubazno pokušam da ga zamolim da stane više puta bez povisivanja glasa. Uzalud. Začuđeni gosti sad glede u mene i ja se spontano izvinem i izađem vani.

Gotovo dva tjedna kasnije njegov otac me nazove OPASNIM ZA NJIHOV BIZNIS jer, kako kaže, njegov NN nikada nebi ni slično učinio od onoga što sam ja opisao, a ja se tako drsko pokušavam mješati i u njihove privatne živote. Nije on meni rekao riječ lažov, ali nije ni prihvatio nijednu moju riječ o svemu tome, još manje izjavu od nekih gostiju svjedoka događaja.

Samo bolestan um bi ovdje još mogao razmatrati bilo kakvo izvinjenje. Osim što se zna da, ako ikad neko pomisli na izvinjenje, onda sam to ja i moram ga ponuditi na tacni. Porculanskoj.


Eto, ovo su moji nedavni i restoranski, a divljozapadni Izvinite što ste me povrijedili!. Nije baš bilo besplatno, da se vidjeti. Ipak, ja se ovoj gorepomenutoj poslovnoj i restoranskoj gospodi ZAHVALJUJEM,  ISKRENO ZAHVALJUJEM na iskazanom ponašanju. Da mi je ovo neko nekada ispričao ja bih -iz barem zilion razloga- sve odbacio kao pretjerivanje, nestvarno i zdravo nemoguće. Ovim je moja balkanska fukara definitivno gurnuta u isključivo međunarodne vode i standarde. Nekako VJERUJEM da bez ovih naših restorandžija moj civilizacijski iskorak nikako ne bi mogao biti MENI tako masan, napredan i slasan! Dakle, HVALA. I izvinite mi svi redom – nikad ja baš nisam bio bezgrešan. A kako mi se čini - i neću!




Kao i vazda prije,

uz najiskrenije pozdrave

od Vlade iz Kanade.

NASLOVNE PRIČE, arhiva

YC00A*VK001*VK002*VK003*VK004

06. 2017*07. 2017*08. 2017*09. 2017

12. 2017*02.2018*03.2018*04.2018

Zbirka staroga i objavljenoga