Ovako smo izgledali do aprila 2013

Copyright© 1995-2016 Vladimir Kreća and Independent Authors

Zakonski uvjeti korištenja ove stranice

Dobar i budala braća?

…doista me veliki strah javno i danas imenovati dobre, a o budalama učim šutjeti jer bratije čine čuda koja moderna medicina uglavnom tretira dok im „neko odozgo“ ne prišapne šta je skupo ili šta je naše… Neuporedivo je lakše zapisati ko je iz koje stranke, a onda je još lakše u NAŠIM društvima što glasnije i bez ama ikakve odmjerenosti „razvaliti“ po onim NJIHOVIM budaletinama! U ime skromnosti, mojega odgoja i Vjere mi, ja sam dobar a ti si loš, a loš je budala jer ja sam dobar i kao takav pametan da ne budem (kao ti, recimo) – budala…



Yellow Cantun 2017

Kolumna:

ROBERT Marić


MALI MALI BIJELI UDBAŠIĆI

1.

 Baš Zakonita obavljala toaletu bez papira, jer smo se spremali u kazalište večeras na baletnu izvedbu prvaka na sto metara trbušno Unte Đap'ča, u predstavi za narod "Koltura to sen ja". Ulaznice nam je dao Uvaženi za kojega redovito lijepimo plakate i agitiramo po izbornim jedinicama, da se ne glasuje za njega, ali on to ne zna.

 I baš pustila vodu da zli dusi odu, kad uletio her Glasnovich von Ribendrop, u panici i počeo nešto mucati: Udbš...udbš...ubit, ubit, kill, kill...

 Ajd, smirite se malo her Glasnovich, polako, ajd, napijte se malo vode. Jeste li uzeli terapiju. Nemojte tako brzati, ništa vas ne razumimo.

 A on, da ga je opet uhvatila ona jaka glavobolja, pa je počeo čuti glasove u toj istoj glavi, pa je ugledao one male bijele udbašiće kako mu trčkaraju po glavnome stanu. Odmah je uzeo lako naoružanje i počeo pucati po njima - ratatatataaaa - ali ni jednoga nije uspio pogoditi. Pa, malo to, nego se glasovi pojačali, pa se pojavili i mali oznašići, orjunašići, komunjarići, neprijatelji ovi i oni, sve mali bijeli. Pa je bacio bombu, ali oni još trče. Pa su izašli vani, pa se uputili prema našoj zgradi, pa ušli u naš glavni stan, pa...pa, di su uletili? Eno se čuju zvukovi iz zahoda.

 Ma, to se Zakonita sprema za u kazalište, idemo gledati našeg Untu kako pleše i... I uto uletio i gospon Šeks.


Najkraće & najbrže:

Ja sam naučio da čim primjetim kako imam veći buzdovan ODMAH postajem dobar, a sve one puste demokrate koje hoće nešto od mene bivaju „budale“. I onda, ako im se prohtije nekakva demokratska diskusija o raznoraznim pravednostima ja DOBRO munem buzdovanom. Da ZNA SE ko je dobar!

Budale su tu da plate ceh jer ja DOBAR sam se DOBRO umorio držeći toliki buzdovan iznad njihovih glavetina, ako baš istinu hoćete do kraja na vidjelo!


To je naša stvarnost, naša -reklo bi se- sadašnjica, a oni kojima sjećanje zadire i u neka ranija vremena ZNAJU da priroda naših nikada nije bila stranac vječnoj nakaznosti dobroga i budale u našoj i stvarnosti, sadašnjosti i prošlosti.


Ako bi se desio neki DOBAR a da nema buzdovana, onda ga se obrstilo do kosti i odbacilo kao BUDALU!

Ukoliko taj BIVŠI dobar preživi gulenje do kosti i opet svrati na našu adresu bez buzdovana mi mu onda naplatimo NAŠU dobrotu što smo mu ostavili kosti pa je čak i preživio te ga po izvršenoj punoj naplaćenoj cijeni uzjašemo dok ne lipsa. Kad lipsa optužimo ga za izbjegavanje našega društva i kvarenje našega raspoloženja te ga lijepo podsjetimo da on može -ako je baš tako navalio- ostati u blatu kraj puta ALI samo ako nam da svoje kartice, sat i preostali novac. Da, uzećemo mu i auto, pa nismo mi budale da idemo na tulum u svojemu autu!?!


Budale su, opak glas kruži okolo, uglavnom nehumani iz puka neznanja i mentalne nekompletnosti dok dobri imaju čudan višak tzv. znanja i zvanja, a svaka snaša zna da budala ima čudovište u gaćama dok je dobar vrlo mlak i sasvim mekan, tako da nije nikakvo čudo što sav čestit svijet ZNA da je dobar uglavnom isto što i – peder.


Misteriozno je što svako od nas zna kako je ONA BUDALA RAZGUZILA ONOGA DOBROGA, a onda iz te sodomističke brutalnosti ta ista budala, dozvolite mi da ga od milja nazovem BUDALETINA, istog momenta postala još glasnija (valjda i VAŽNIJA!?) MUŠKARČINA u svom okruženju. U ova novija vremena to je NEUPITNO odmah i nacionalni EROJ 'er mu muda činu čuuUDa!

Završena priča. Bogami! Šta se tu još može reći kad je sve jasno ko dan. Dobro, neki dani su i magloviti, ali tim bolje: ne valja vidjeti baš sve detalje kopulacije etike i epike; mala, dajder još jedno pivo!

Dobar čovjek je u našoj tradiciji ali i realnosti uglavnom MEHKA META sa svih strana, nešto kao vječni ćafir, tako da ne postoji laž i nepravda koju ne moš' da mu otreseš po glavi i da baš ti nisi odmah time epski 'eroj i muškarčina, a taj dobar ISTOVREMENO nije brate ništa drugo nego 'oće da nekakvom -vjerovatno komunjarskočetničkom!- DOBROTOM da sakrije svoju pedersku prirodu obične budaletine! Bar to svako zna! Eto!


Zašto je onda taj nekavi Naš Narod skovao poslovicu da su „dobar i budala braća“!?!

Nemojte mi sada i vi na taj Naš Narod!, nije Narod ništa loše mislio, još manje skrivio. Nema tu nikakve braće osim „tople“ kao što sam već objasnio. A dobar jest to što jest i onda tu pomoći nema. Sad, istina je, da biti budala nije neka prestižna titula i onda dolazimo do ključnoga pitanja: KAKO dobar i budala mogu biti braća kad naše budaletine nisu baš sasvim budale, a osvjedočeno po svakoj uličnoj legendi imaju „monstruma u gaćama“ tj. sve su to redom muškarčine najvažnijeg nacionalnoga soje i prestiža a nikako tamo neki mehki pederi….


Misterije nema: dobar je budala jer kako'š reći da si se dovezao na zabavu autom od dobra čovjeka koga si netom ostavio u blatu pored puta!? Svaki pravi čo'ek će reći „ma to je auto od one budale“! Daklem sada je i meni jasnije i formula je očita: dobar je mehk i peder, da prostiš. Istovremeno je on i budala, ovisno o momentu cijeđenja izvjesnih dobara iz iste individue. Dakle dobar je peder (hrkljuschBRUTALICUS kazano: TOPLI BRAT), a kako je budala onda je brat, tj. topli brat, a mi smo DOBRI pa smo toga istoga u množini nazvali BRAĆA svrhovito pokazujući našu vjekovnu zainteresiranost za zaštitu ljudskih prava i našijeh običaja.

Eto!

Sve religije Našijeh Naroda su takve kakve su i NIKAKO ne pokušavaju da tamo nekakvu dobrotu nametnu našijem političkim vođama i strukturama što je meni godinama smetalo. Međutim, učeći netom otkrivenu formulu UOČIO sam da naši vjerski mozgovi ne žele da se razbacuju tamo nekakvim znanjem o dobru jer to vrlo brzo dođe do budale, a onda braća postaju topla i mućkova na sve strane. Ovako i crkva i džamija, ipak danas najviše crkva, propovjedaju  i slave nacionalne eroje, a ne tamo neke dobre jer svak zna da su DOBAR i BUDALA BRAĆA!


Svim sestrama, do slijedećega habera sa ove strane Atlantika, MIR i DOBRO!


Kao i vazda prije,

uz najiskrenije pozdrave

od Vlade iz Kanade.

Robert Marić

VIŠE

NASLOVNE PRIČE, arhiva

YC00A

VK001

VK002

VK003

VK004

06. 2017

07. 2017

08. 2017

09. 2017

11.2017

12. 2017


Zbirka staroga i objavljenoga