Vladimir Kreća Kad kolumni nejma više


Copyright© 1995-2013 Vladimir Kreća and Independent Authors

Moj Ante je ISTO KI JA seljačić sa periferije koji je u Šibenik gotovo zalutao jerbo mu se nije radilo na zemlji koju mu je ćaća zavještao kad je poš'o za Australiju. Ćaća i braća su bili politički aktivni i koncem šezdesetih su digli u zrak onaj vlak u Lici.


A ja sam Antu sreo i osobno & lično U kafiću PIANO, vlasnika Zdravka Škendera... Svi su mi rekli da baš AntU zaobiđem u što širem krugU. Nije mi se dalo: maksuz sam htio da toga grdoga UstašU pogledam oči U oči, osobno & lično, ćirilično aNd latinično.

Negovorljiv je bio i tada i slijedećih osam ljeta. Je, bila je 1981. kada sam ga prvi pUt sreo. No, ODMAH mi je dao do znanja da on ne podnosi „okupatorsku vojsku“ i da „čim počme oslobođenje Svete Rvacke Zemlje“ da će me on „morati priklati“.


Sasvim tečno i pravoriječno, bez da je trepnuo okom izravno u moju direktnu mi facu. I ja sam bez treptaja saslušao gledajući gotovo zgrčeno lice usamljenoga mladića koji je svoj život zabetonirao na pitanju vazda MI, NIKAD oni. Ma niti slučajno nisam pomislio kako se on šali, nekoga plaši ili neke takve trivijalnosti: bio sam zbunjen i – POČAŠĆEN! Prvi pUt u životU sam gledao SVOJIM OČIMA Pravoga Ustašu.

Ponudio sam mU piće, a on mi je ODMAH rekao da on meni pića nikad platio nebi. Ipak je prihvatio moje piće. Mada plaćeno prljavim „šugodinarima“...


I tako slijedećih osam ljeta do moga odlaska iz Šibenika. Naučio sam sve Ustaške tehnike profiliranja i kako baš NITKO do BOG i RVATI! Pokušavao sam SVE meni poznate tehnike i života i komunikacije e samo da mrdnem moga Antu iz „tisućljećnega sna“ ali sam samo jedno Uspio: Ante mi se dvatripUt požalio da ga cure neće. Porad ovi šugooficira. Ali, kad se Rvacka oslobodi Undak će biti i cUra i Rvacke dice, neće više bila kuga NIKAD U Rvackoj „zakUgiti“...

Ante je bio oduševljen što ja nisam brojio plaćena mU pića: ja sam mU pokušao objasniti da baš NIKO (od svih kojima sam plaćao i piće i iće tih godina u Šibeniku) nije primjetio taj aspekt „druženja na moj način“, a on je meni vrlo jasnim i civiliziranim tonom uzvraćao da sam ja dobro Utrenirani slatkoričivi UDBA-in kurbin sin i da će mu biti veliko zadovoljstvo „odgristi mi vratinu kad prava vrimena dođu“.


Istim tonom je i dodavao: za mene u vakoj državi nema posla, pa ni para... Sjećam se da je u tih osam ljeta dvatriput i promrsio kako bi i on meni volio platiti piće.

Žalio mi se da ga „hapse“ (jest, tU je riječ koristio gotovo mazohistički često) kad god neki važan drug navrati u Šibenik. Kada bih pokušao doznati datum, ime toga druga, zatvor i vrijeme koje je tamo proveo Uvijek se dešavala eksplozija: da koji tmurac ja njega zajebajem kad sam JA, da baš ja, taj koji ga i sudi i tuži i zatvara... Do mojega zadnjeg udaha Šibenskoga zraka NISAM uspio niti da mu zaustim kako sam ja tehnički podoficir ratne mornarice, a ne policajac ili komesar, ili...

Okrenuo bi leđa da mi ne kaže u facu „koju previše“ i promrsio jedva čujno, ali moćno šišteće hembaćU vam mater okUpatorskU. Kad – tad...


Moj Ante NIJE bio mentalni bolesnik: ta SVAKI DAN je stoput prolazio Poljanom (sam centar Šibenika) di je na terasi tadašnjega doma JNA, tik uz Šibensko narodno kazalište, ozbiljan psihijatar J.Rašković pijuckao kaficu i motrio na zdravlje svojih sugrađana...

Moj Ante je svime ličio na moga najmlađega ujaka kojemu se fanatička želja da kupi traktor i oženi se prije pedesete nikad nije ispunila. Moj Ante je, NADAM SE, preživio rat. Moj ujak NIJE preživio mir.

Danas, frtalj stoljeća kasnije ja ne mogu -kao onda u Antino vrijeme- u Šibensku katedralu na polnoćku. Okupacija je poražena, a ja sam preživjeli okupator.

MojemU Anti želim svakU srećU i čestit Božić. I HVALA Ante: i onda i (do) danas baš ti si jedini koji je primjetio da sam ja dragovoljno platio neko piće više, nisam baš sve dobro pokupio i odnio; ti si bio i ostao Ustaša, ovi drugi što sU i tebe cinkali „organima“ sU postali grdo „genetički čisti“ i još toga otišavši definitivno U samo svoje čiste svjetove jer „Bog i Hrvati“ ne dopušta nikakvu iluziju da tamo nekog razuma, pa i morebit neokaljanog bića ima na onim drugim stranama okolo...

Moj Ante, ja i odavde sa kraja Planete viđam kako u Piramatovcima NEMA one Rvacke dječice o kojoj si govorio, a ni ti se nisi baš snašao U pretvorbi. Iskreno mi je žaj šta nisi primjetio da oštri noži tUpe stvari režU.


Moj Ante, hodi u crkvU i pogledaj Boga: grda je sramota i grijeh što su fašistički koljači PRETPOSTAVLJENI istinskim osloboditeljima Hrvatske. Ne sjećam se da si se klanjao Hitleru, a danas su vijesti iz cijele Hrvatske (Istra je ipak po strani, priznaćemo obojica) da se „partizančine redu imajU privesti“...


Moj Ante, hodi u crkvU i pogledaj Boga: Rvacka se ognjišta GASU. DANAS! Bjesnilom podaničko-fašističkoga duha se pljuje na svu povijest i samo biće Hrvata i Hrvatske. Ovo više nije ni politika ni ideologija: sama egzistencija smisla je OZBILJNO Uzdrmana. Moj Ante, dragi moj Ante Uljudi se Uljudbeno: Rvacku NE GONJAJU UDBA, Šugoši, komunjare i sl. bratija već APSURDNA primitivnost, nekontrolirano bjesnilo očaja i korupcija i samoga smisla.., ako si, moj Ante IKADA BIO SPREMAN, evo ti adekvatna neman za dobro Hrvatske koja nije više okupirana ali JEST – prodata. Ovaj pUt od najvećih Hrvata.


Rekoh li ti ČESTIT BOŽIĆ, moj Ante? Da? Divno i iskreno. Mir i dobro. Najprije tebi i svemU tvomU, a onda i Piramatovcima gdje si se trebao vratiti nakon ovoga zadnjega rata. A nisi... Nisam ni ja. I ne pomišljam...





Moj Ante...

...eto raznorazni hitewi su tu i svaki se hvata za - svoj. Hit. Ja sam negdir načuo da je i taj Reichstag, ganc novi pa čak malo veći, ZADRŽAO i neke vrlo vidljive ĆIRILIČNE zapise na svojim obnovljenim zidovima. ZAŠTO Rvacka nije učinila referendum da se (i) te ploče UklonU, još Uvijek (nekako) niJE mistično...


Kao i vazda prije,

uz najiskrenije pozdrave                                                                                     od Vlade iz Kanade.

...svaki put kada se suočim sa nečim ISTINSKI zastrašujućim ja uradim najprije VELIKU uštedu – laksativa. Tu mi se odmah sve nekako razbistri i postanem radostan što me strah nije napustio, a govna, da prostiš – jesu. U grdo velikim količinama. Ma, čudo su te proporcije i –da prostiš- prirodne logike...


Bogami se nisam čudio što jedan vrlo bogati državni činovnik puši drogu najsiromašnijih & najpromašenijih uličnih protuva tzv. crack. Ovdje u mojoj Kanadi, u mojemu najvećemu kanadskome gradu, u fotelji gradonačelnika. No su mi se i kosti ohladile kada sam primjetio kako su se sve riječi gosn Goebelsa do slova – POTVRDILE! A tzv. narod žuri na pos'o. I ondak kući. Mislim poslije toga posla...


Jedan apsolutno sjajan erudita uči mlađahnoga njujorčanina pravilima „čiste & jedine religije“: ako bilo kome kršćaninu bilo kada čestitaš Božić e undak si prizn'o da je Isus ponad svih drugih proroka i itd., itd i konačno NI SLUČAJNO NEMO'Š KRŠČANINU ČESTITA BOŽIĆ! Čak niti na ulicama Njujorka, čak i ako si baš ti jedini u cijeloj ulici nekršćanin i itd. I svakako, ali čestitati Božić – NIKAKO. NIKADA!


Taj daroviti intelektualac ima službene odaje u Mombaju, a rezidencija mu je na Maldivima. Kirurg je. Ali NIPOŠTO ne bih i neću dalje: naši i njizini svećenici Balkanskijeh država su njegovi (gore Upravo pomenuti gospodin) sljedbenici DO ZADNJEGA SLOVA! A siguran sam da bar neki' 70% od ovijeh „našijeh“ balkenjcowa pojma nejma o kome ya ovdi zborim...


U Maksimiru je odavna restaurirano sve osim NDH, a UEFA kažnjava mlađahnoga Australca rvatskijeh korjenowa poradi verbalnoga delikta!?! A čo’ek samo evociro poviest historije. I nešto elokventike lingUistične sa Usosom od domoljUblja U tisućljetnoj kUltUri.


Dođe poštenu čo’eku da kUpi UEFI kUrs Rvacke kUltUre, poviesti & jezka, samo – kuj i to prodaje mamemUga spalim!?!


Da, i ja znam da je Božić! Ali, ne’š mi POvjerovat - svaki put kada se suočim sa nečim ISTINSKI zastrašujućim ja uradim najprije VELIKU uštedu – laksativa...