Copyright© 1995-2017 Vladimir Kreća and Independent Authors

Branko Josef Thomann

“Dobro pozhalovat“ – Dobrodošli!

U mirovini sam evo godinu dana, pa odlučih, dok me zdravlje još dobro služi, ponovno posjetiti neka draga mjesta iz moje mladosti koja su odigrala veliku ulogu u mome životu i ustvari usmjerili moj daljnji životni put….

U Americi sam bio posljednji put prije par godina i kao pasionirani prirodnjak i planinar oprostio sam se od planina i rijeka, pustinja, kanjona, gradova i dobrih starih prijatelja… Prošle godine htjedoh se tako oprostiti od Canade, njenih nacionalnih parkova i starih prijatelja, no nije mi to  bilo “od Boga dato“!

Mjesecima unaprijed sve je bilo planirano do posljednjeg detalja, kupljeni “avio-ticketi”, a tri dana prije “poleta”.., otkaza mi prijatelj…….”gostoprimstvo…” iz zdravstvenih razloga!

Ove godine odlučih se malo “prokrstariti” Rusijom od Moskve – St. Petersburga, riječnim brodom; kanalom Moskva-Volga-Rubinskoje jezero-Ugličko jezero - oba akumulativna jezera za hidrocentrale…, zatim rijekama Seksna, zatim preko Bijeloga jezera rijekom Kovsa u Onjesko jezero do grada Kisi - izlazak iz Onjeskog jezera u rijeku Swir, pa onda ulazak u Ladoško jezero i zatim kanalom, pa rijekom Newa do Petrovgrada…. ”Pitjera” - kako ga nazivaju Rusi! Naravno 3. dana boravka u Moskvi i “Pitjeru”!

Let avionom od Beča do Frankfurta, prošao je lako i brzo, kao i dva sata i tridest minuta od Frankfurta do Moskve.

U Moskvu gradu od 12 milijuna ljudi spustismo se na jedan od 6 aerodroma, imenom Dobrodedovo, mislim dobar je to “omen” - došao dobri-deda  na pravo mjesto, kao kec na jedanaest! Postrojismo se u grupu za kontrolu putnih isprava, pasoša-putovnica, jedno vrijeme se zvalo hrv.putnica, aj’ pogodi što je tačno ili točno? Svega šest kontrolnih šaltera, a pred svakom kabinom pred nama grupa od 300-500 ljudi….

Gledam, službeniku-milicajcu trebaju 3-5 min za kontrolu i unos u kompjutere, kažu neki i “računalo”…? Računam 1,5 – 2 sata dok dodješ na red za kontrolu…? I stvarno nakon 1.5 sat dodjoh i ja na kontrolu. Pozdravljam milicionera (u Rusiji ih zovu “golubčiki” radi plave uniforme). Pozdravljam sa smiješkom i gromoglasnim: ”Zdravstvujtje tovarišć..!” Vidim gleda me strogo i gleda moj “passport”…, kontrolira ulaznu vizu, pa mi reče na engleskom da mu dam “boardcard..” Pošto malo slabije čujem na lijevo uho kažem mu ruski da sam “malo gluhoj” - govorite glasnije, molim”. “I govorite ruski, da vas cijeli svijet razumije, “ne ponimaju  angliskij..” - ne rezumijem engleski…, tovarišć!”

A, moj “tovarišć..”, pogleda me još strožije, zategnu opasač….a, ja se sjetih, uh, ne kaže se danas više “tovarišć” -“drug”, nego “gospodin”…, pa da se ispravim rekoh: “Izvinitje gospadin – tovarišć..”!

Ovo “tovarišć” izleti mi ne namjerno, podsvjesno, pošto smo tako svakodnevno govorili 60te i 61.g prošlog stoljeća kada sam bio student slavistike na “izmjeni “ na Veleučilistu “Lomonosova” u Moskvi, što mu i na kraju rekoh…..

On šuti i strogo me “mjeri”,  pa onda reče  ruski da mu je potreban “Posadocnij talon” - Boarding Pass..” kažem da ga  nemam i da je u taški moje žene koja je sada upravo pasirala kontrolu kod njegove kolegice na pararelnom šalteru udaljenom 2m od njega…

“E, onda nema ulaska…” reče moj “Gospodin-tovarišć“ i tresnu mi pasoš pod nos  mahnu rukom; ”Pošli..” može se prevesti - “Čisti se..!”

“Kuda ?” “Obarotno” – Nazad! Uh, što sad raditi?

Na koncu odoh do najudaljenijeg šaltera od njega i priključih se grupi koja je tamo čekala… No, razmišljam, što da se radi, ako me i ova milicionerka odbije… Potražih po mojoj jakni i pronadjoh elektronski tiket. Možda će mi to pomoći?  Poslije 55 min. čekanja predah  svoju putnu ispravu milicionerki….

Šutnja, iščekivanje, strah! Gledam, ona marljivo unosi moje podatke u kompjuter, pregleda ulaznu vizu i sve to upisuje… Za 3 min. se ljubazno nasmiješi, vrati mi pasoš i lijepim sonornim glasićem reče: ”Dobro pazhalovat” - “Dobrodošli”! Ja ne vjerujem, znojim se i stojim,  gledam ju, našta ona reče ”Vsjo” - “Sve!” “Spasibo” – Hvala - zahvalih se i sav sretan uzeh pasoš i “bris’”u salu za prijem kofera…

Žena, sva zabrinuta, maše mi i kaže da je već uzela kofere, te da se pozurim pošto cijela grupa čeka samo na mene… Sav zabrinut pridje mi vodja grupe Nikolaj i pita što se desilo da svi tako dugo moraju na mene čekati??? Ponovim mu cijelu prethodnu priču, pola na ruskom pola na njemačkom kako bi me svi razumijeli… Na koncu se ispostavi da nikome ne tražiše tu „omineznu“ „boardcard“…

Našta se Nikolaj od srca nasmija i kaže: “E, to vam je kriv vaš „Gospodin-Tovarišć.., “pošto se taj „tovarišć“-drugar, “pjerestrojkom“ – prestrojio u „Gospodina!“… Svi se nasmijaše i od prvog do posljednjeg dana svi su me poznavali samo pod imenom “Gospodin-tovarišć..!”

 

Prof. Branko-Josef Thomann

Moskva, srpnja 2008,

Pisma iz Rusije

Sva Ruska pisma pročitajte OVDJE