Počelo je sa crvom. A
možda i larvom. Ko zna?! Kita je kita odvazda i kako god okrenem svi su o
njojzi pretjerivali masno.... Ja sam ipak u medjuvremenu (jegiba - sigurno
je sigurno) postao Pičkoljub. Takva su došla vremena. Neki su zaboravili
gotovo sve. Toliko su dobro maskirali svoju prošlost kako nema sumnje da će
potpuno ukrućeni (što bi kazli englezovi - COOL raja) svršiti i tamo.
Mene je jebavalo svakako i svaodkuda ALI nikad do kraja u dušu, nikad do
kraja u glavu.
A ONI neka svršu u Svoju i sa Svojom. Tužno je kako tako ogromne mase
naizgled sposobnih pojedinaca nisu na vrijeme skužili da nema zajeba sa
kitom.
Evo na primjeru kako:
proljeće - sve pupa, behara i miriše; ja Bihaća, bolan Banjaluke
ljeto - prolistalo, procvjetelo, a Una žuborbori
jesen - posustalo lišće mlado, uvelo je c'vjeće, logično - rakija se
peče
zima - dobro ko ima, ko nema prosi....
Ciklične pojave nisu samo prirodni fenomen - recimo da je to o ciklizmu,
cikličnosti i biciklizmu vidljivo i u financijskom svijetu a i tzv.
Eukonomiji (rvacki: Gospodarstvo): ono ukaže se prilika pa zdipiš i imaš e,
sad kako previše njih pokušava sa tom istom fintom v'jekov'ma ondak
a zbog gužve na raspoloživom teritoriju
ondak tebe zdipe pa te - nema.
E, sad ti vidi rodijače moj: crv je obećav'o. Puno, maksuz puno. I kako mu
ne bi vjerov'o - ako je crv ili će narasti i biti kita vilovita ili ga neće
biti. Jebešga - biologija je baš crno-bijeli sport. Ali to nikakve veze nema
sa - partizanom.
I - crv je već s proljeća (kad se ja sjetim starih drugova, a ne samo zbog
dugova) porasto pa nije bilo druge nego početi sa neizbježnim drkanjem.
Joj, znam da ne zvuči nacionalno ali je revolucionarno. U suštini.
Tako zašpiljen i dobro našiljen kitardžijan ne može više da se zovede crv
iliti - ne daj Bože blagi - pimpek.
Pod kraj proljeća već je jasno - redom ruši kita vilovita danas ođe sutra
diljem svita.
Eto, u ovom trenutku navrnu mi suze veličine krokodilskih. Jebaće mi majku
milu ona rospija moja kad ugleda obalavljen kezboard od moj strujni rednik s
kuj pišem ove emotifne retke. Nu, štaš' rodijače - takav je život.
A kad se sjetim kite iz toga vremena odma me prođu džmarci - pa to je bilo
maksuz epskou prčenje. Pjevalo se po selima i gradovima u slavu kite
vilovite:
ide kita preko Splita/što to radi/kuj te pita?!
Opetka mi nafru one gore pomenute suze od miline, a i džmarci me još ne
popuštaju. Milina se prisjetiti.
Ja joštekarce znam da tu nije bilo samo klasičnih poza. Bilo je - brate
slatki - orgija. A i rasturačine. Šuškalo se o neprirodnim pozama i
monstruoznim dozama. Pojedinci koji su na glas priopćavali pučanstvu takove
glasine su na razne načine dovođeni oči u oči sa kitom e kako bi je
konzumirali na temelju formula koje su okolo brbljali neupućenome svijetu.
Nije nikakva tajna, ali je sa smrtnom ozbiljnošću ti pojedinci (ako su
preživjeli, bože moj - vidjeti kalendar-) skrivaju: mnogi od njih su
pristali na kitine prohtjeve a ondak i sami postajali orgijači i jebači -
rasturači.
Slatko je slatko, ma jebeš pravde kad orgija krene, 'oće sperma da pukne iz
mene... (nepoznata narodna istina koja se nalazi na dugovječnom odmoru u
Holivudu koji nije u susjedstvu sa Petokutničkom zgradurinom na istom
kontinentu).
Well, lipi moji, jesen dođe vrag na berbu pođe: dođe zima ništa doli nima.
Opala kita ki da je nije ni bilo. Kud se god okreneš previše kurčevitih,
jebačine postale bolesne opačine. Spašavaj šta možeš.
Kitu u stranu, smeta; jezik u čvor i - na kraj svijeta. I, kako je uvela
kita fakat grub tako sam ti ja rodijače postao Pičkoljub.
Živim na puškomet od sjevernog pola, hvala Bogu ledeno te Ona (istina,
rodijače!) nikad nije gola ali, misli mi često wagabunde Splitom - da li je
bilo časno živeti sa kitom......
