Komunizam? Za kaj ne?!

Ne znam da li sam Vam rekao da sam jučer “slavio” godinu dana nepušenja. Zanimljivo, nisam se osjećao pobjednički, a još manje slavljenički – naime toliko toga sam već popušio, a sigurno ću popušiti još puno više dok ne dođe ono vrijeme kada ćem se sa vječnih lovišta zdravo grohotom smijati uobraženim novim pušačima koji pojma nemaju šta je to - dim. Posebno onaj NEVIDLJIVI - pičkin dim.
Proteklih deset godina Evropa je “raskrstila” sa komunizmom, Nemačka iz dva dela postala je cela, SSSR više nije najglomaznija komunistička federacija i UKOLIKO SE DOBRO SIJEĆAM kasnojesenskih parola godine 1989., ondak smo mi danas u perfektnom društvu sa nevjerovatnom tehnološkom bazom i još nevjerovatnijom sveudiljnom nadgradnjom. U tu sliku “upada” i bezbroj drugih perfektnosti sa neizbježnim slobodama i humanostima svih vrsta strogo potcrtanim tehnološkom superiornošću. A sve za općeljudsku dobrobit.

Jebeš ga – more bit da je to i istina. Samo ja nisam pročitao te novine do kraja, a televiziju sam zaboravio ponijeti, pa su je još devedesetprve zajedno sa kućom mi – zapalili. Užgali. Spržili.
U ovih zadnjih deset godina slobode i prosperiteta ja sam nekako živio i preživljavao u Italiji, Švicarskoj, Njemačkoj, Slovačkoj, Madjarskoj, Austriji i konačno Alberti. Ovdje u Alberti sam postao ponosni Kanadjanin, stanovnik najslobodnije od najslobodnijih zemalja svijeta sa najdemokratskijim uredjenjem od svih poznatih demokracija.

Kažu, i na svakom koraku, svaki dan govore da u takovom uredjenju nema laganja, nema potkradanja; a nacionalizmi, rasizmi, šovinizmi, i posebno komunizmi – ne postoje!
I još kažu:
     Koliko siješ, toliko žanješ,
     Koliko se trudiš, toliko se bogat budiš
     Koliko si pošten, toliko si vošten
Ako ti nešto smeta ti samo trkneš i glasaš za drugu stranku. Nema političkog monopola - sve stranke su dobrodošle samo su NEKE (slučajno zadnjih 130 godina ISTE) malo više dobrodošlije
i – itd….

A onda – izadješ na ulicu, zaposliš se i.., STOP! – prije svega AKO IKAD stigneš u Kanadu kao imigrant bez novaca i posla “zaposliš se” nije (valjda razumljiva stvar) NIPOŠTO AUTOMATIZAM. Što si više obrazovan, a manje raspoložen iz ledeno hladnog Kalgarija ići na rad u razne polarne vukojebine “zaposliš se” postaje gotovo apsolutna fikcija. Moj vlastiti dojam je da na ovom prvom guten Tag Canada koraku mladi imigrant ima naučiti lekciju poniznosti jednom zauvjek. Poruka je jasna i debilima: Nama je ovdje u Kanadi drago, milo i premilo što ste Vi mr.pfr.gr. and zr. Dr. Mgr., evo svršavamo od sreću i samozadovoljenje; ma je li moguće da govorite pet jezika?!, a imate i Njemačku i Švicarsku i Hrvatsku i SFRJ vozačku dozvolu!!, i sve su još vazdak VAŽEĆE!!?? WOWH!!! Eto, dajte nam dva-tri dana da nam se smiri tlak od ovog oduševljenja pa ćemo Vam se javiti.

Nakon 20 dana iznenadi Vas nečiji nepoznat (A VAZDA LJUBAZAN, VAZDA) glas – halo, jeste l’ Vi Joe Blow? Jeste? O kako lijepo ime, o kako good man, o kako je vrijeme dobro a temperatura soooo mild, pa zar nije?

E, ondak si ti već kuhan da joj zaarlauknesch junachky MA SVRŠI BOLAN VEĆ JEDNOČKE, JEBO TE BUREK BEREZ DŽOGOURTHA; kad ona samo cvkutne – Ma nama je sorry 300% ali ovog momenta možda je bolje da provjerite vremensku prognozu za popodne a mi ćemo Vaš rezume držati da ne pobjegne i čim se ukaže Gospa u Mostaru na Novome Starom Mostu eto Vaske na Kanadskokome poslu!
Jednostavno, isn’t it?

E, kada Vam se tako nešto dešava u prvih 3 mjeseca Kanade samo 200 puta tako i nikako drugačije ondak se sjetite čokolada, rakija, konjaka i maraka koje su ondak i tamo otvarale vrata zaposlenja. Ovdje –a u ime business-a i poštenja- toga prosto nema!

Kako undak do prvoga posla?
Prvo se obučeš kako da si već zaposlen. Undak pokupiš onih 22 čarobne riječi i pet fraza. Ponoviš to do ludila precizno i obećaš sebi da NIŠTA, BAŠ NIŠTA drugo iz tvojijeh usta neće vanka. Undak naštancaš resume na kojemu “zaboraviš” sva tri od ona svoja dva fakulteta, “sjetiš” se svojega 50-godišnjeg dobrotvornog rada, navedeš milione dolara koje si dao lokalnim i interkontinentalnim trendovskim humanitarnim i agrikulturalnim ALI VAZDA NEPROFITABILNIM organizacijama…, te onda se zakuneš da nema frke ako oni od tebe zatraže samokres da ćeš se ti SAMOKRESNUTI I NIKAD nećeš pitati idijotsko nešto kao npr. Zašto se ja moram još i samokresnuti kad u svim ovim orgijama više nema nikog kuj me nije razjebendačio….

Undak moje žena kaže BUDALO, PA BAŠ ZATO!
Za kojo, jeba te zvizdan?!
Aj papane pročitaj zadnja tri reda još kojih sedam puta. Možda safataš ideju!
U ovom momentu bi bilo perfektno glupo da se neki samoubilački čitalac USUDI da me priupitne nešto kao A OD ČEGA TI CIJELO TO VRIJEME ŽIVIŠ DOK TAJ CIRKUS TRAJE. Zato ovaj mali pot-pasus NE postoji. Preskoči ga. Ne čitaj ga.

I undak, neki dan prije penzije – zaposliš se!!!! Odmah ti daju do znanja da te vole i da su oduševljeni s tobom a sad MRŠ na poso. Koji poso, šta, kako? Pa zar ti nisi profesionalac?!
Ovdje moram digresirati – zadnje dvije godine dobijam puno nekih e-mailova medju kojima su vrlo glasni oni koji stuižu sa teritorija bivše i raspadnute, a i zadjedničke ONDAK u ta vremena. Ukratko ti bratstvenojedinstveni frikovi me pitaju a da koji kurac se ja bunim kontra Kanade kad mi je SVE dala?!
 

Eto, velim VRIJEME je da im Repiniciliram – Dragi moji umni balkanski intelektualci, umjesto da lupetate o mome NAVODNOME bunjenju, buni oliti bunidbi jebiste li mogli primjetiti da ste VI Zbunjeni? Undak, jebiste li bili od ma kakve kurčeve volje da, kad već vidite kako mi je Kanada baš SVE dala, da bar malkice prićirite na cijenik. Jerbo, nikad ništa baš posve džaba, oliti mukte bilo nije…
 

Sad, kakve sve ovo veze ima sa komunizmom?
 

Meni je plaho drago na to pitanje odgovoriti!
Ovdje se MPP (Moralno-Politička-Podobnost) neprikosnoveno mjeri, odmjerava i razmjerava prema Vašoj spremnosti da lažete do samouništenja kako je Vaša kompanija najidealnija idealnost na licu planete, a Vaš položaj u toj kompaniji bolji od onoga bubrega u loju. (Sad se usudite pitati svoje rodijake što živu po sjevernoj Amer’ci kako im je tamo DOISTA – oni su već EXPERTI u “mazanju, zamazivanju i farbanju”; tako da Vi sigurno od njih nećete nikada čuti neku, ne daj Bože - Istinu) Nikada ne pitate pitanja koja NISU OČEKIVANA i nikada ne tražite detalje službenog objašnjenja. Vi samo koristite slobodu riječi i izražavanja općenito da - se smiješite i budete dekor. Ako hoćete demokraciju, kupite cijelu kompaniju i demokurtizirajte sve one koje danas (bespomoćno) mrzite.

Stručna sprema, obrazovanost i te sitnice nemaju veze sa Vašim položajem u kompaniji - ako znate pravu osobu naimenovat će Vas u istom danu za direktora provincijske kirurgije. Ta ionako operacijsku salu nećete nikad vidjeti. A i ostale profesionalne sitnice uraditi će netko drugi za Vas. Direktor je doista nedodirljiv i jedini mu je posao da sveudilj se kezi svakome, da je pozitivan, da je dao suglasnost za svaki predloženi samodoprinos, ovaj dobrotvorni prilog, da ima pet telefona i da nikad nije na onome koji ste nazvali, da…, zapravo da da koju stipendiju svojemu sinčeku i pristojan posel svojoj dokonoj gospoji. Kako bi to bio sukob interesa (engl. The Conflict of Interests) ako bi sve to dodatno bilo u okviru one već pomenute provincijske kirurgije ONDAK se “stvar” riješava koordinacijom i kooperacijom sa drugim OUR-ima, a ako fali manevarskoga prostora, undak se uključuju i SOUR-i! Mislim, the fuckin’ job MUST be done i to ti je to!!

Ako se govori o demokrackome odlučivanju ondak to vođe radi lud’lo komunistički WAY: recimo neka ti se državna odluka ne svidi: skočijo porez do balčaka. Izadješ iz kuće i jaučeš jerbo je gubiš zato što više nemaš para da to sve platiš. Tvoj dragi kumšija oliti sused te lepo tuži muriji (kao on NE zna zašto NETKO, a u opasnoj blizini NJEGOVE kuće, ugrožava javni red, mir poredak i itd.) i oni te “uklone” sa ulice, a ispred tvoje kuće vlastite, za deset minuta. Ako se opireš undak te i “istamburaju”. Ali samo demokracki!

Ako tebi neko na tvom vlastitom parkingu ispred tvoje vlastite kuće vandalizira tvoje vlastito (ni izbliza isplaćeno) novo auto UNDAK policjoti ne žuru nego ti rodjak dodji njima pa im dokaži da ti nisi perverzni samouništavač. A osiguranje te dere brez ikakvog objašnjenja. Jednostavno - DERAČINA BEZ REČI.
Dobro, ovaj put neću više – nisam je ovo gorikarce napisa da Vas nerviram, a još manje da Vam se žalim. Ja SLAVIM moju petu god’nu u Kanadi smijući se ISKRENO. Istina, tzv. Naše Ljude naširoko izbjegavam (a Bogami mi nije teško nit Vam reći da i oni mene ki kugu na srce privijaju). Gledam te luzere (masovna većina) kako se kurče svojim “novim” nacijama i kako (opet: većina) velika govanca gutaju e da bi uštedjeli za godišnji (možebitni) u domaji, gledam ih tako incestuozno namazane najjeftinijim mastima Tzv. Zapadnog Demokrackog Društva kako komunistički cupaju jen-dva u svim klišeima domaće muljavine uvjereni da rade nešto povijesno važno.

Na drugoj strani “pravi” Kanadjani uvoze svake godine novih okolu 200.000 novih Mladih Kanadjana i dok oni shvate šta im se dešava i kako moraju biti zahvalni da sa profesorskim diplomama i iskustvom moraju prati prozore za $9.47 na sat (man, that’s good job!), daklem dok oni to shvate, već je stiglo novih 200.000 Mladih Kanadjana, a NEKO je zdipio, sorry guys – NEKO je ubiznisirao SASVIM LEGALNO neke direktne i indirektne razlike u cijeni navedenoga a i drugoga - rada.

Uz sve to, gotovo da ne postoji prilika kada Vas ne zaseru sa socrealističkim parolama e a kako Vam je Kanada Sve dala. Jebeš moju mamu. Jebeš moju tatu. Jebeš mene i moju školu. Ništa to ne postoji. Sve je to bilo za kurac. Ni ja nebi postojao da mi Kanada nije SVE dala.
 

I sad, rodijak, ŠTA SE PROMIJENILO?

Design & Publishing: Vladimir Kreća

Thursday July 22, 2004