NOVE teme za STARE probleme...

...vako: zamislite radio Šabac kako trešti od turbonarodNJAKova. Je l' ovo bilo teško?

NIJE!?!?!

Ajme, onda je ovaj članak danas - LAHKY!

Daklem trešti radjo Šabac sve u dilj a glavni hit pjesma koja iđe nekako vako:

... Srbin što se vrat'jo, oma je izdahnijo, da se nije vratjo , nebi ni izdahnijo aaaaaLAlaLAOOo, ne vraćaj se, Srbine - mi štedimo novac, ali ako oćeš - čeka Jasenooovaacccc

aaaaaLAlaLAOOo

Jutroske, a prvi MAYa ovdi, a kod vaske i Sibnja, CNN sve u dilj praši sličnu pjesmicu na - Španskom.

Sa urednim emgleskim prijevodom.

Pjesmu je napisao, potpisao, a onda "lansirao" službeni vrh najdemokratskije demokracije na ovoj baloti zemaljskoj. Jok, nikakve ustaše; sve sami amerikenjski demokrati...

Oni, zapravo, poručuju Meksikancima da im je bolje ostati doma jerbo čim prijeđu granicu strefiće ih metak. Demokratski. Ali - nesumnjivo i - smrtonosni. Ako morebitno ne znaju šta metak PROIZVODI kad nekomu ili nečemu proburazi glavušu...

A Profesor mi iz Beča poslao - GLAVOBOLJU. Do jučera sam bijo uvjeren da je Zlatko Tomičić neki Rvacki političar koji grije fotelju u Saboru i tako to.

Ondak sam pročitao pismo, pa drugo, pa materijale koje mi je poslao i - baš dobio tešku glavobolju. Baš ki da i ja nekaj u glavuši imadem...

A Vi se sjećate one prelijepe splićanke iz prošlega članka? E, ali ona ima i - muža.

Ne muškarca-mužjaka, vengo pravoga muža, partnera. Je, čovac ni danas ne govori neki "opaki" engleski ali, sve jezike zna! Kulturan, odmjeren i lijek za moju shebanu i šizofreničnodepresivnu govnjariju od duše.

Čim sam se jednom pojavio s njim na piću oma sam dobjo email koji mi vako kaže: Vlado, hebo te bog, pa znaš li ti da taj u kući imade Titnu sliku! Pa on je jugoslavenčina sve u šesnest plus stoput tako..,

a onda, sasvim na kraju:

on ti u zadnje vrijeme "prilazi" našima, ne govori javno o Jugoslaviji i pokušava se "infiltrirat". Paz' se, čouče!

E, tu sam se - usra!

Naime, kasno sinoć sam večera, a jabuku na kraju večere sam otra od moju oznojenu majicu, pa me izgleda kaznilo "odozgo"...

Kad sam se vratijo iz ćanife CNN je već pičijo onu gore pomenutu pjesmicu, pa sam opet mora nazad u ćanifu i onda.., ma evo cijelo vrijeme serem i pišem...

Ali, stićiću do kraja. Mislim ovega prvomajskoga članka.

Daklem, Tomičić. Kaže mi moj predobri profesor da Tomičić ovo, pa ono i još ko će sve shvatiti, a kamo li zapisati, pa daj vidi ove materijale.., i onda, gotovo stidljivo na samom kraju: Stari ima problema, zdravlje kako-tako, ali egzistencija tanko, tanko; nikakvih primanja, nikakve pomoći.., NIŠTA...

Nekim neshvatljivim čudom znam barem desetak hrvatskih dolarskih milionera u Kalgariju. I svi su oni definitivno Hrvatine otprilike 243% bez čije pomoći, rada i donacija Hrvatska uopće nebi postojala.

Kad je tako 'aj da i' pitam imaju li koju konzervu za barda Hrvatske Rijči i Duha. A možda dodaju i koji dolor...

Svratim kod Prvoga.

A za koga ti radiš, oma će on.

Gospodine, evo Tomičićeva lična adresa..,

Mladiću, da vi niste neka srbenda!?, ne reče se gospodine vengo GOSPON, ondak nema nikakve tamo LIČNE ADRESE već osobne atrese, prekide me on uljudnim i poučnim glasom očito dajući na znanje da je sve to morebit i OK, ali on nejma vremena da govori s nekim ko (oli TKO!?) pojma nejma o Rvackom jezku.

Tomičić NIJE niti "dodirnut". Kako ste pogodili!?! Da, "razgovor" je baš tu bio "over". I dalje sve pristojno i uljudno. Čak i dirljiv smješak na rastanku: Buye!

Sa sličnim rezultatima sam "razgovarao" sa još dvojicom naših dolarskih moćnika.

Nemaju oni vremena od posla nit za disat, a šta se tu ima još i čitat! Pa, šta vi mladi gospon, sebi umišljate!?!

Niti jednim slovom nisu "dodirnuli" staroga dobroga Zlatka Tomičića.

Kod lokalnog župnika (Rvackoga) nisam otišao. Ne znam kako bih podnio da mi taj eventualno "saspe" a da ko je taj Tomičić... A onda misterjozno - koji dan kasnije - "sazna" da sam se još jučera družjo sa nekim tamo Jugoslavenčinom. Koji oma mora biti Srb. A nije. Ali - ta ne postoji...

Moja "ideja" je bila da im dam osobnu atresu g. Zlatka Tomičića pa da mu oni sami nešto kažu, ponude, a - morebit - i zahvale na njegovu cjeloživotnu radu, nominaciji i za samu Nobelovu (jest, pravu pravcatu!) nagradu...

Neki naši stari su bili Kršćani. A onda je došao - business. I državno sponzorstvo nad onim gorepomenutim "pjesmama". Ratovi nisu ratovi već uklanjenje neprihvatljivih prepreka za business. Žrtve nisu žrtve već kolateralni nusprodukt projekta RAT. Koji je, "tehnička neminovnost" u zaštiti business-a. Tako je i samo Kršćanstvo NEPRIMJENJIVO na tamo neke "predmete i kolateralnosti". Nejma, bolan duše ako dolara nije! Prosto, zar ne?

(A Kršćanstvo? U zadnje vrijeme nejma nikakvih problema. Sa dolarima. Nešto ga "svrbe" Talebani, gotovo nimalo boljševikovi, te nešto južnoameričke "crvenkape", Kinezovi i - to je sve!)

Tako je nekako i jedna velika, kreativna, NESUMNJIVO povijesna veličina Hrvatske Riješi, Duše i Kulture "skliznula" u opskurnu i jedva egzistencijalnu - sirotinju. Zlatko Tomičić.

A nije jedini...

Da li se neko pita šta to govori o nama, nejmam namjeru napisati, još manje pitati. Samo zajebavam tipkovnicu moju crnu and plastičnu. Koja se ovdi zovede tastatura, ovaj - keyboard...

Stanislav PEJKOVIĆ je zapisao (o G. Tomičiću) puno više (kulturnije, ozbiljnije) od mene. Zanima li Vas, pročitajte OVDJE.

Kao i vazda prije,

uz najiskrenije pozdrave