Novo doba
...viđam
Buša kako se baš prije neki dan šeće bečkom čaršijom pa sve titram od
radosti i onako spontano zapjevušim: deder rođo svrati do Maria
Hilfer Strasse, okrenit ćemo prase, zalit s nešto vina, taka nam
sudbinaaaaa....
Divota je viđat šta trumanova jaja (istina,
začinjena sos neku šaku dolarova i pojeftina strahopoštovanja) rade POLA
STOLJEĆA KASNIJE! A ja baš mislio da ZNAM to o jajima – naime ta se
pokvaru, postanu mućci očas posla. No, sad viđam da to važi SAMO za ova
obična, tzv. normalna i neamerička jaja.
Heba te!, šta ti je KOLJATERALJNO
rzmišljanje…
Dalje nisam gledo - ispalo mi nekako
zanimljivo ovo svjecko nogometno prvenstvo: najprije sam - sasvim
slučajno - "povirio" da viđam samo otvaranje "cirkusa". Već na prvi
pogled NIJE ličilo na crirkus:
ipak, moram priznati da sam bio podozriv na
one parole da em stvaraj prijatelje U SVAKO DOBA AND SVAGDJE, ondak MOJA
IGRA JE FAIR PLAY i tako to...
ondak je počelo loptavanje. Nisam pivušu
nit otvorijo već je grom puknijo: ajme gola, ajme čuda, ma koji da
Vinči, da Pikaso. Ovaj put Miroslav. I - rašlje! Uuuu!!!!!
taman sam bio siguran da će "kostići"
ispušit jedno desetak komadova - BUUUM: loptuša u - Njemačkoj mreži!!!!!
To me motiviralo da "povirim" na onu
"švedsku" premijeru. Računo sam da će se Švedi zdravo junački nasprdati
trinididadovićima. Na kraju tekme sam podigel moju debelu s kauča i -
pljeskao. Ovaj put sam znao da se "to" zovede Trinidad i Tobago...
Kako su stvari odmicale sve sam češće
povirivao na moje lokalne prilike i otkrio da ljudi baš zdravo prate šta
se tamo u Švabiji dešava, televizijski prikazi svega, ama baš svega, su
postali (OVDJE) kakvima ih nikada prije niti zamisliti nisam mogao i baš
sam počeo da se "palim" na nogomet. Opet...
Onda su došli i Srbi i Crnogorci. A i -
Olandija. Blagi Bože!: pa ti SiC (još vazda nije bilo sic) su brbljali
više od svih komentatora! U jednom momentu sam pomislio a da zašto
Srbija i Crna Gora šalju ikakve nounare u Švabiju? Možda su ih tolko
tamo poslali da OBJASNE njizinim kotrljačima lopte kako se dolje na
terenu TRČI and lopta gura, a ne brblja, prepire and glumata.
OK, Olandija ih je smjestila točno tamo đe
im je mjesto - pozadi.
Undak je došla Rvacka. Brazilci trču svuda,
malo malo pa ih viđaš s osmjehom na licu, a oni naši mrki ki da će im
sad mater za zdravlje pitat...
Je, viđo sam - one Rvacke guze su bile
vidljivo pokretljivije od SiC-ova, ali i dalje je dominirala
prepoznatljiva sklonost brbljanju i štednji na - trčanju. Ima li poštena
čouka na našoj strani MORA reć da Brazilska pobjeda bijaše REZULTAT
brazilskog RADA u SVIH 90 minuta. Kuknjava "da je ovo kad je ono" i sl.
nije u Rvackim medijima bila toliko "glasna" kao ona u SiC-u, ali -
hebesch ga!, BILO je PREVIŠE, a NIČIM nije pomogla...
Onda su SiC-ovi dobili mjeru and premjer:
em ih je rastočilo, pa - NATOČILO. Potonili su ki Jugoslavija: ničim
izazvani sami su sebe - ponizili. I stali u red. IZA - Afrike...
A gospon Cico je obećao - TORTU.
Koju će, kao, njegovi derani SERVIRATI...
Iako je Rvacka očibodno ISPRED cicini
derani nisu ništa učinili da se odlijepe od balkanskih kalibara. Po
mnogo čemu, umalo - svemu!
Upada u oči kako su ŠEST PUTA na isti način
gubili svoj korner pokazujući primitivnu tvrdoglavost svijetu koji se na
kraju svemu tome niti ne smije. Nisam čuo da je neki nogometni
zaljubljenik - sad da li ovaj sa moje televizije ili iz ovega mojoga
grada - zažalio što je Rvacka "prerano" eliminirana: taj stil i igra,
odnos prema igri su prosto "pokupili" svoju trenutačnu mjeru za iskazani
rad. Gotovo. Nejma više, sretno toplo ljeto, pa-pa "vanzemaljci"...
Ne, nisam se radovao ispadanju ovih
gorepomenutih ekipa. Samo, gledajući VARIJANTE njihova rada, pristupa
igri i KULTURE učinilo mi se kako sve to odnekud DOBRO i znam i poznam
pa možebitnog iznenađenja - NIJE bilo...
Ono što jest iznenadilo je nova FIFA-ina
kultura! Suđenje, mada daleko od perfektnog - ipak nije odlučivalo
utakmice (kao nikad prije), a jeftini trikovi su svedeni na
neprihvatljivi cirkus sa adekvatnom cijenom. Siledžije i podmukli su
KONAČNO učinkovito, rekao bih čak i UKROĆENI, a nova kultura i navijanja
i igranja je pridobila odobravanje planetarnoga razmjera.
Kada se doda njemački perfektna
organizacija ispada da je užitak sportskog i poslovnog najzad "rodio"
model koji će dugo živjeti i zasigurno debelo prosperirati u godinama
ispred nas.
Ovdje su svi nekako počeli da osjećaju
nogomet i neminovnost dubokih promjena koje stižu i u Kanadu i u USA.
Jedina misterija je vrijeme: efektivna igra u nekim utakmicama je bila
VIDLJIVO ispod 70-tak minuta, a "misteriozni" produžetak nikada veći od
5-6 minuta! Sjevernoamerički "customer" VRIŠTI a da đe je mojih barem
još 15 minuta PLAĆENE igre! Davitelji vremena i proizvođači "misterija"
MORAJU van nogometne igre!
I nemoj pomislit da me sad pitaš ZAŠTO!
A - ima još. No - ne danas, ne ovaj put.
Novo doba je došlo i oni koji hoće kotrljati loptu na slijedećem
svjeckom prvenstvu MORAĆE debelo da se mijenjaju. Ili - u Africi ostaju.
Jedna gotovo megalomanska korporacija (FIFA) je najzad POKAZALA LJUDSKO
LICE (istovremeno dušmanski "sjekući kesu" ALI - to je NUŽNOST
business-a) i ja stojim čekajući kraj zabave da skinem svoj oznojeni
kaubojski šešir i iskreno se - naklonim.
"Male nacije" (vidi pod Tobago, Gana etc.)
su mogle igrati kao velike i biti TRETIRANE RAVNOPRAVNO u skladu sa
pravilima nogometne igre, a ne kvazipolitički i zakulisnih dogovora.
Samo taj "rezultat" govori da je došlo Novo doba.
Zbogom, siledžije, zbogom "radio Mileve";
dobrodošla igra, dobrodošao nogomet!