Jubilej partizanskog "Hajduka"
AIM, SPLIT, 06.05.1994. Od
ulaska u sportsku i antifasisticku povijest Evrope 1944. godine do
skromne svecanosti izvan prostorija voljenog kluba 1994. prohujala je
"povijesna distanca" od pedeset godina. Toliko je trebalo starim
igracima ratnog "Hajduka" da od ponosa svoga grada budu pomaknuti na
njegove margine - sa naslovne stranice na skromne stupce gradske rubrike
lokalne novine. "Pantha rei" - zakljucit ce mudra glava iz ostatka
"Hajdukovog" ratnog stroja. A "Hajdukova" legenda Frane Matosic kazat
ce: "Za igrat balun vaznija je glava od noge!". I slozit ce se sve te
starine cije vlasi su dobile boju njihova mladalackog dresa da je ratni
"Hajduk" bio vise od baluna i da se - tada - vise igralo glavom nego
nogama.
Igrao je glavom Dinko Bilac koji je
organizirao izlazak hajdukovaca iz grada na slobodni Vis. "Otislo se dva
dana prije nego li je planirano da akcija ne propadne jer su se ondasnji
igraci spremali da slavljem u Splitu to obiljeze!" - kaze Bilac.
Svecanost nije bila u Splitu nego tek na Visu. Iz pera dr. Sime Poduje
"hajdukovci" su na dan gradskog patrona sv. Duje, 7. svibnja godine
1944., poslali pozdrav Splitu: "Tvoj 'Hajduk', prvi predstavnik sportske
Dalmacije koji ti je pronio slavu kroz 33 drzave i cetiri kontinenta
nalazi se danas nakon cetiri godine fasisticko-ustaskih progona na
slobodi. Na osobodjenom teritoriju i na Dan sv. Duje, tvog patrona,
obnavlja se u okrilju Narodnooslobodilacke borbe...".
Split je, kako svjedoci "Hajdukov"
kronicar Miljenko Smoje odusevljeno reagirao, sastavljala se momcad:
"Deskovic je poginija, Andjelko je ranjen, ali je zato u tenkovskoj
brigadi pronadjen novi centarhalf Ervin Katnic, cudo od centarhalfa, a
Frane vodi navalu! Di ce nam biti kraj!".
"Hajduk" koji je pronio slavu Splitu
"kroz 33 drzave i cetiri kontinenta" na Visu je poceo ispisivati nove
slavne stranice svoje povijesti u kojima ce upisati da je tih ratnih
godina bio proglasen i pocasnom momcadi Slobodne Francuske. "Sad su to
izbrisali iz memoranduma kluba" - kaze Ante Jelaska, splitski reziser i,
suvise je reci, hajdukovac - "A sta bi dali Bayern, Milan ili Barcelona
da im je bit pocasna momcad Slobodne Francuske?".
Tadasnji "Hajduk", kojeg je cinilo 54
igraca i clanova uprave od kojih je danas 18 u zivotu, bio je sudionik
najveceg sportskog dogadjaja u porobljenoj Evropi u Drugom svjetskom
ratu. Bila je to utakmica u Bariju kad su splitski "bijeli" igrali s
reprezentacijom britanske vojske. "Doveli su sve same profesionalce, a
mi smo trazili odgodu jer su nam neki igraci obolili od malarije. Nisu
pristali" - kaze Frane Matosic. Rezultat je ostao zapisan - "Hajduk" je
izgubio 2:7. Revans je bio u Splitu dok su jos topovi grmjeli oko Knina
u posljednjoj bitki za oslobodjenje Dalmacije. Frane je Matosic pucao "s
desne strane pa u livi cos" i to je bio "Hajdukov" revans - 1:0. "Nije
tada bio vazan toliko sport koliko propaganda nase borbe" - kaze
Matosic. "Ali ipak gol je gol i svaki je drag" - dodaje slavni igrac
koji ih je u "Hajdukovom" dresu postigao vise od 700.
Miljenko Smoje u tekstu koji je
procitan pred "Hajdukovim" ratnim veteranima nije mogao a da se ne
prisjeti i momcadi Radnickog nogometnog kluba "Splita" koja je izginula
u sastavu Prvog splitskog partizanskog odreda. I Smoje cini "korekciju
povijesti" i kaze da "Hajduk" nije razvio svoj sportski front 1944.
godine kad je postao momcad NOVJ, nego jos 1941. kad je klub prestao s
djelovanjem i kad nije pristao igrati u ligi fasisticke Italije. "A
ustase su 1944. igrali turnir u Zagrebu ciji prihod je triba bit za
obnovu 'Ajduka'. Pineze su jedino mogli poslat na Vis. 'Ajduk' je bija
tamo" - kaze Smoje i dodaje da klub nisu vodili komunisti nego rodoljubi
ciji moral nije dozvoljavao da drugacije postupe. I postali su evropski
primjer - saveznicki avioni bacali su letke po Evropi pozivajuci
sportase da se ugledaju na hajdukovce.
"O 'Ajduku' triba posteno sudit" -
kaze Miljenko Smoje - "A posten je sud da bi danas na veliki 'Ajdukov'
jubilej u gradu morala biti dolicna festa: Picaferaji bi morali uzgat
sve rokete i balune, sve muzike bi tribale svirat, a u teatru bi morala
bit svecana akademija. Na nasem stadionu bi morala bit jedna gala-
utakmica s kojon saveznickom reprezentacijom. To bi tribalo. A misto
svega toga skupila se ovde, eto vidite koja, druzina 'Ajdukovih' starih
sidih glav' i Splicani da se gotovo ilegalno, sapjuc se i pomalo placuc
sitidu velikoga jubileja. Ali, isto nismo tuzni nego smo ponosni -
jemamo i zasto. Do deset godin gotovo nikoga od nas koji smo ovde nece
bit, ali znat ce se za ovi datum i opet ce ga se slavit jerbo istoriju
niko ne moze izbrisat. Svrsit cemo s onom starom poslovicom: Cega se
pametan dici - tega se lud covik sramuje...".
Ratni "Hajduk" je odigrao 65 utakmica
i postigao 317 golova, gotovo peticu po utakmici. A imao je "Hajduk" i
peticu iz rodoljublja. Miljenko Smoje kaze da su "Hajduk" i Splicani
prvi rekli Staljinu i SSSR-u povijesno NE. "Bilo je to kad je dosla
igrat ruska armijska momcad CSKA. Nisu tili da sudi nas Leo nego ruski
sudija. I on je kreja. Puno igraliste je zvizdalo. Komesari su se
ustrcali i vikali: 'Suti reakcijo!'. A nasi invalidi su im mavali s
praznim rukavima i nogavicama i vikali im: 'Je l' ti ovo reakcija!".
A poslije... "Rat je svrsija" - kaze
Smoje - "dolazidu mu najvisi partizanski oficijali nudidu da 'Ajduk'
bude klub JNA. A u staroj baraci su rekli: 'Zafaljujemo, ali 'Ajduk' je
klub grada Splita i Dalmacije - ostajemo ovde. I osta je, ni tada se
nije proda".
Isto onako kako je poslije
oslobodjenja Splita Marin Baric, cuvar doma "Hajduka", iznio na vidjelo
sve ono vrijedno sto je 1941. godine sakrio iz "Hajdukovih" prostorija,
isto kao sto je Marin Kesic, pasticar, iznio pokale koji su rat proveli
u velikoj peci pekarne, tako su i igraci ratnog "Hajduka" na svjetlo
dana, na svojoj svecanosti, izlozili i neke slike - kao onu iz Barija -
koje su uklonjene iz "Hajdukovih" prostorija. Bio je tu i bijeli, ratni,
dres sa crvenom zvijezdom. "Nema smisla preskakati 46 godina 'Ajduka'
kad je nastupao s njom na svom dresu" - kazu nogometasi-ratnici. Bio je
na svecanosti i novi-stari "Hajdukov" amblem koji za osnovicu ima
hrvatski grb. Sve je to "Hajduk" - povijest tece, a klub ostaje. Zato se
njegovi stari igraci i ne ljute previse sto su se sastali - kako kazu -
gotovo ilegalno. Neko novo vrijeme otjeralo ih je u korner. No, majstori
baluna znaju da se gol moze postici i iz kornera. Treba znati, a ta
generacija hajdukovaca je znala.
Rastali su se sa: "Hajduk" zivi
vjecno! I usprkos svemu i oni s njim.
GORAN VEZIC
****************************************
Idemo dalje.
Uz najiskrenije pozdrave,
iz
Kanade od Vašega Vlade.