evo, pa vidi

štake & kake 2005...

Učim hodati. Na tri noge! Jedna je još moja, a dvije su aluminijumske... Prije neki dan sam pao na ledu terase doma svog. Onda sam umro i cijelu vječnost prestrašeno cmizdrio a da koliko će mi sad cijevi i šerafa instalirat. Kad sam se usudio ustati (cca. 20tak sekundi kasnije) ništa slomljeno...

yellow cantun

(pogled s toplije strane planete)

  AKO SE I NE DOGOVORIMO, POBIT ĆEMO SE. – LJUDI SMO!

O POKAJNICIMA SVE NAJBOLJE

Cvita, da gubi mi se iz dućana, znam ja tebe i... I onda goveđe kocke počele skakat po dućanu, poludile i... i ravno meni u džepove. Ona, da ostavi kocke, lupežu. A vidiš da same skaču i... I izletio brzinom rasta bruto društvene nezaposlenosti... 

@@@ 

Uletio u javnu kazan-kuhinju na fažol. Unutra V. Aralica, koji je gladnoj rulji objašnjavao da su zustupnici morali sebi nabiti plaće, da ne bi ljudi mislili da su oni mafiokroacija, jer zna se da mafijaši, pa i Soprano, imaju puno male plaće. 

@@@ 

Bio je tu i dr. Doktor Manistar Hjebrang, upravitelj državne ludnice, i da je u dvojbi hoće li 10 milijuna kuna potrošit na anestezijske uređaje ili preurediti bolničku kuhinju. Ma, šjor dr. Dr, uredite vi kužinu i pošteno nažderite pacijente, pa će oni sami zaspat, pa malo dobroga vina i ubili ste dva pacijenta jednim udarcem, oću reć... muhe i to... ne muhe u kužini nego....nego... 

@@@ 

Onda se na više mjesta počeo osjećati plin butan, a drugi da je to propan, jer sve propada, treći da je prdan a mogao bi postati i posratan. Došao Jozo pandur, da će svima izmjerit koncentraciju prdana. Ajmeee smrada! Nešto je trulo u državi demokratskoj! Pa ovo može puknit svaki čas. Sve će letit u ariju: samo ako netko malo potpali 400.000 nezaposlenih... PRRRDC! RRRUKNNN!!! BOUFRRRC! Panika. Svi izletili van. Zastupnici prvi, preko naših leđa, da pustite naaas, drame imaju prednost... 

@@@ 

Jedva izvukli žive crviće u fažolu, pa onda to u vrčinu, pa za ribolov i... Molim!!! Gadi vam se?! A ne gade vam se privatizatori koji su opustošili Liepu Cosu Našu Nostru! Evo, opet mi je skočija. Zakonita mi izmjerila i da oasti, koliki ti je, tribao bi se ti češće uznemiravat. Ma, ne to, tuko, nego tlak! 

@@@ 

            Onda išli u posjet lijepoj našoj rodici Domovini; rodila je iz epruvete stotinjak bogataša. Plaču, svaki vuče na svoju stranu. Ona se žali da strašno puno seru, ne može odolit mijenjat pelene, iako je u početku mislila da ja to sranje obećavajuće i zdravo, ali se pokazalo da su svi rođeni sa smetnjama u gospodarskom razvoju. Onda počeli opet srat na veliko, pa mi otišli.

KAD VLAST OSVOJI OPORBU

 Po oporbi, koja je još uvijek u oporbi, prijevremeni izbori mogli bi se dogoditi na vrijeme da budu redovni i, u svakom slučaju, izvanredni.

Vlast, po njima, na tim izborima ne bi imala izbora nego otići u oporbu, a oporba bi došla na mjesto vlasti u oporbi. To, dakako, ne znači da bi čitava vlast otišla s vlasti u oporbu, jer bi se po dobrom starom povijesnom običaju mnogi iz vlasti na vlasti pridružili oporbi na vlasti, a kao od šale se odrekli vlasti u oporbi, tvrdeći da su oduvijek bili na strani oporbe u oporbi koja je sad na vlasti, a potkopavali vlast na vlasti, koja je sad u oporbi.

I pretpostavimo da se oporba omasti vlasti i spozna sve njezine slasti. Tu opet pustimo povijest da se malo ponavlja, pa nestanu stari, a pojave se novi bogataši; samo sirotinja uvijek sita... pardon... ista.

I sve tako u krug - ili po engleski "cirkus" - povijesti.

Pa za nekoliko godina, opet nemamo izbora - nego na izbore!

NA LOŠU GLASU KONCILA

Trnobužica se ubola i zaspala. Došao konj u bijelom princu i zažvalija je. Ona se probudila i da oš se i ti ubost. On, da oće i skinija gaće. Ona, da konju jedan, neš se u guzicu bost nego u venu, pa zavrni rukav, a odvrni te šporke mudante, sve mi je ljubičasto prid očima...

@@@ 

Naišao don je Baković, da nu neupućene mladeži. Ne tako, nego ti, Trnobuž'ce legneš, a ti konju jedan na nju, pa se bodete. A Trnobužica, da asti, nisam znala da se i ovako može guštat, još ću postat ovisna. A Zakonita s balkona: Manijače! Spremaj to brzo u gaće dok nisam zvala policiju! Eto vam ga iza stabla! A don Bakov'ć, da samo je činija duhovne vježbe i... 

@@@ 

Ma, Zakonita, ne deri se, vidiš da pišem, pa moram pazit jer je izborna godina, a jedino tada čopor rulja pusti svoj glas. Ona, da sram ga bilo. Ma, pusti ga, on ionako sve radi za kurčevo zdravlje. Sad muči!... Dakle, bili smo na misi, a biskupi nas nisu huškali na bližnjega svoga, ni širili mržnju, ni...

Šta?! Koga spalit?! Ja izgorit?! Jesi li ti, Zakonita, ubodena! Kad san moga dirat Tuđmana dok je još bija Tuđman, mogu i kojega biskupa; šta su oni bolji od njega? I oni su čovici i... Šta?! Sazvat biskupsku konferenciju za tisak radi mene?! A neš ti mene!  

@@@ 

Di sam sta? Aha... Nakon nadahnute mise bez širenja toleran... vidi sad... bez širenja mržnje, išli malo na utakmicu, di su fini momci, članovi folklorne skupine KUD BBBorcida, onako mješovito, mahali rupčićima, pozdravljajući igrače koji su se mučili za 1200 kuna misečno, a uvik im je noga u torbi. 

@@@ 

Nakon utakmice, malo su zapalili travu kod stadiona, da to izgori i ne smeta posjetiteljima kad izlaze; pa prošetali gradom-namjerom i zatvorili nekoliko kontejnera da ne smrde građanima. Svratili do autobusnog kolodvora, oprali stakla na autobusima i pomogli starijima nać misto za sjedenje, pa išli doma učit kvantnu fiziku i čitat Tolstojev Rat i mir — samo prvi dio...  

@@@ 

A nakon fiskalne školske godine, uputit će se na radne akcije, izgrađivat zemlju i proširivat podzemlje za napravit podzemnu željeznicu i... i eto.

A doli se Trnobužica i ludi konj boli sve u šesnajst, a don je Bakov'ć udarao nekoga maloga, da majmune, oš slušat il' neš...

Nemojte što ne zamjeriti.

 NEKI SU S KRITIKOM OTIŠLI TAKO DALEKO DA IM SE GUBI SVAKI TRAG

I to je bila moja najiskrenija i najveća radost u godini koja nam je svima stigla sa monstruoznim cunami valom.

Evo idiJOtske sljikice - dok dižem nogu e da bi nekako ublažio bol and brže ozdravio buljim u svjetlomičnu udružbu na elektroničkoj iskopini (the canalu) 29, obično. A to je CNN drugi program. A ono sva tri američka predsjednika iz zadnjih 15 godina skupa tamburaju istu notu!

POMISLIM: em ti kišu, kad su se na Balkanu barem dva pretsjednika iste države "podnosila"?!

Bezveze, izgleda da su takve stvari samo za tupave Amere; mi tu ne muljamo: bobu - bob, popu - pop i kvit. Pa i rat. Kad zatreba...

Ali, da ja gledam svoja posla!

Evo da ću debelo omršaviti!!! Teško je nositi 100 kila guzice na aluminijumskim štakama. Odoše ramena, žuljevi pod pazuhom, kuk od one zdrave noge boli više od prelomljene kosti bolesne noge.., ma jok, nema više čvaraka, kuruze, hladetine i tako to...

Onda pročitam kako onaj Divac Vlade iz Kalivornije govori gotovo isto šta i ja - mankinovi uhvatite se posla, drugi svjetski rat je prošao! I da ne dužim, ondak sam zapiso vako:

Kad iz ove miline

pomislim na krivine

mutne Drine

Oma mi sine:

zlato je Zlatarevo,

ne okreći se sine!

 

Kada iz ove miline

pomislim na visine

Grmeč planine

Oma me kosne:

šta učiniste od Bosne!?!

 

Kada iz ove miline

pomislim na dubine

modre kraljice Une

posumnjem

da me iko kune

 

i ondak

u ime debele guze

pošaljem vještačke ruže

gospoji s kraja ulice

kojoj su

još glomaznije guzice...

Ovo nije poučna, ali jest autobiografska refleksija. Je, znam da tu negdje more stat i tamo neka kanalizacija, ali još nisam stigao da razmatram razvojni plan, budžet nije baš ohrabrujući pa sam i ono malo para and možđana preusmjerio u grickanje izvjesnih količina čipsa i plaćanje TV pretplate za svjetlomičnu udružbu i kućnu zabavu...

Kako se živi na jednoj nozi?

Bolan, vantastićno! Puno bolje no u onom kompjutoriziranom krevetu (iljadu dvjesta dolara dnevno, pas mater i tako to!!!).

Ne znam šta je najgore, ali evo par jezivih jezivoća. Svakako po mojemu vidjenju i osjećanju.

Prije svega najgore "stvari" nisam baš vidio, a još manje osjetio: naime prvih 7-8 urnebesnih dana bio sam totalno drogiran. Čak sam imao i kisik direktno u surlu sa bolničarkom ili dvije permanentno uz moju gorepomenutu kompjutoriziranu krevetčinu.

Je, pomislite da pretjerujem! A za koji kurac bi morali misliti drugačije?!

I ja sam šokiran DANAS kad pomislim šta se dešavalo ONDA...

Sve do ovoga događaja ja sam bio uvjeren da kad slomiš nogu "kostolomci" te isprave, dotjeraju, "ugipsaju" prelomljeni ud i pustu te doma. Oma.

E, jok! Ima, naime više različitih prijeloma (vidi imtelemtukalca!), a još više tzv. komplikacija. Najgore nije što se i od "običnog" prijeloma noge more krepat: ja sam se osobno and personalno ZALEDIO kada sam vidio i mladjeg i zdravijeg derana - koji je slomio nogu na skijanju - kako gleda svoju nogu na srebrenu pladnju... Naime, stigao je kasno do bolnice i otvoreni prijelom plus infekcija, te vrijeme prije prve intervencije kontrasproću svih negativnosti otvorenog prijeloma.., sjec!, osta čouk brez noge do kolina lijeva...

Mene su, kontrasprotivno ovome nesretniku, od momenta prijeloma do bolnice spremili za manje od 25 minuta. Da, hvala na pitanju - ta me vožnja koštala jedva 1700 kanadskijeh novčanih jedinica...

Onda su samoupravni organi & organizmi vijećali 14 (DA ČETRNAEST) sati dok me najzad nisu operirali!!!

Eto oko čega se ja uzbudjujem! Kažu da većina čeka i po četrnaest godina, a ja se bunim za četrnaest sati! Kako sam ja osjetljiv!

U medjuvremenu sam "filan" sa maksimalnim dozama morfija i još nekih intravenoznih "fillera". Niti danas nisam saznao koliko košta "porcija" morfija. A sve drugo je napisano do u cent!

Kad su me najzad operirali e da bi komade kosti safatali okolo i tutnuli ih u onu cjevčinu pa ondak zašerafili moj drogirani orgazam nije dao organizmu da (njizina) organizacija ne napravi/zaradi još koju jedinicu novčanu kanadsku: naime noga je "poludila" i samo nekoliko sati nakon operacije morali su uz potkoljeničnu kost razrezati DVIJE duboke razrezotine e da bi svi mišići doslovce "isplivali" van i omogućili krvi da ide i u stopalo. Uz to smo se morali NADATI da neka infekcija neće zabrljati stvar jerbo to ondak obično završava kao i onaj skijaš maločas pomenuti...

Kako izgleda tako "sasjeckana" noga? E, ja bio drogiran pa se ne sjećam! A ne želim niti pomisliti na detalje...

Onda je došao dan da se to zakrpa. "Rupetina" sa unutarnje strane desne noge je zašivena, ona vanjska nije mogla biti tek tako zašivena - prvo su nekim žicama umetnuli meso ispod kože, a kad se pokazalo da nema dovoljno kože onda su mi doslovce ogulili kožu sa natkoljenice (ja krebil cijelog života vjerovao da se to radi sa guze!) i "prišerafili" dolje gdje je trebalo.

Kada se sve to nekako smirilo oma su mi ukinuli morfij, povukli one sestre od mojega techno-kreveta i poslali me doma. Tu su me pohodile medicinske sestre sve do prije neki dan.

Ono sa oguljenom kožom je monstruozno! Gore od slomljene noge...

Je, bilo je i nekih drugih mučkih i šokovitih iskustava ovih minulih dana ALI ja ću, po svemu sudeći, prohodati, oguljotine i druge rane više ne krvare, izučio sam kao štake koristiti i baš sam nekako sretan: ne baš rijetko se sjetim onoga mladjahnoga skijaša i još nekih koje sam vidio gore u bonici.

Život može biti kratak ALI jedan jedini sat na onim aparatima poslije ponoći dok se čeka dežurliječnik DUŽI je od VJEČNOSTI.

Onda, kad počnete disati, malo oporavljeni, "krkne" vas račun za "veselje": doista je BOLESNO biti bolestan. Evo da mi je sad već jasno kako ću slijedeći put oma geknuti, a ne tamo da se vučem po bolnicama! Sprovod je puuuno jeftiniji.

Konačno, nakon dobra dva tjedna na maksimalnoj dozi morfija, meni su se "supstance za usrećivanje" toliko zgadile da evo do dana današnjega nisam pomislio niti da zapalim jednu jedinu svoju omiljenu cigaretu...

Je, prestao sam pušiti (ej, mogu to reć nakon gotovo 2 mjeseca apstinencije!), ali NIKAKO zbog tamo nekog zdravlja: kao što mi je iznenada i gadno pukla noga, tako mi je iznenadno "pukao" duvan - prevelike doze morfija su mi jednostavno zgadile svaku pomisao na duvan. Znam da zvuči idiotski, ali je tako. I - eno upozorilo: želite li prestati pušiti "mojom metodom" imajte na umu da morfij ne možete koristiti doma zakonito. A ja nejmam vremena nit novca da Vas posjećujem u pržunu...

Najiskrenije Vam zahvaljujem na podršci i čestitkama i javljanjima i još koječemu. Trebalo mi je sve to i beskrajno puno značilo. Šutio sam sve do sada jer mi nije bilo baš previše lako sakriti bol i cmizdrenje (kako ovo dobro zvuči kao maska za lijenost i bahatost!).

Dobrodošli u 2005.! Ja ću najzad prohodati. A svima Vama želim da - poletite. U vedro nebo uspjeha, sreće, zdravlja i posvemašnjeg blagoslova...
Kao i vazda prije,

uz najiskrenije pozdrave

     iz Kanade od Vašega Vlade.

 

Povratak na sadržaj www.VladimirKreca.com

This site was last updated 04/26/06