|
Marcel Reich - Ranicki Marcel Reich -
Ranicki, inace poznat kao literaturni papa na njemackom govornom podrucju
napisao je svoje memorije pod naslovom "Mein Leben" -“Moj Zivot“, koje
su izasle ovih dana. To je knjiga epoche koju je ostavio iza sebe, knjiga
njegova burna zivota. U toj knjizi opisuje on
s osebujnim temperamentom pricice, sjecanja i anegdote iz mnogih perioda
svoga zivota punih poente svijetlosti, boja, ljubavi a i tuge. Opisuje svoje
susrete s velikim knjizevnicima
svojega doba: Bertoltom Brechtom,
Annom Seghers, nobelovcom Eliasom Canetti, s Thomasom Bernhardom, Böllom,
Frischom i Grassom. To je kritika vremena u kojemu zivimo, a ujedno i
prica jedne ljubavi, jednoga braka.To je knjiga o literaturi za koju je kako vidimo zivio cijeli zivot. Marcel Reich-Ranicki,
ustvari Dr.Ranicki, bio je od 1958.g. vodeci literaturni kriticar u
svim velikim njemackim novinama "FAZ“, "WELT" i
"ZEIT" a danas je agent
-provocateuer u poznatoj i popularnoj literarnoj TV-emisiji "Literarni kvartet“ u kojoj se evo vec
jedanaest godina pred publikom 90 minuta analiziraju svi novi romani izdati
na njemackom jeziku. Tu se razglaba ne samo njemacka vec i literatura
cijeloga svijeta, sto je ustvari i
naucni domen Dr.Ranickog, predavaca komparativne knjizevnosti na mnogim
svijetskim univerzitetima On je ujedno
najomrzeniji poslijeratni knjizevni kriticar, a na drugoj strani
najpopularniji i najkvalifikovaniji po svojoj analitickoj vrijednosti. Ono
sto drugi uzdigne - on skrati! Sto
drugi spuste, on uzdigne! Sto drugi
osvijetle i okite, on prvo potamni, razvije psiholosko-filozofsko-knjizevnu
diskusiju, pa onda fudbalski receno "spusti loptu", da bi je opet
podigao i zavitlao u vrzinom kolu literarne zavrzlamne teorije, farbajuci tu
sliku, stilistikom bivsih sadasnjih i buducih trendova. Bezmilosno i ostroumno
otkriva jacinu i slabost knjige. Rijetko hvali, mnogo kudi, kritikuje,
polemizira i ponistava, da cesto nije rijetkost da su mnogi autori i
uvrijedjeni. Zbog toga nije ni cudo da ga po skandalima cuveni pisac Petar Handke nazva poslije nekoliko losih
kritika “Vodjom copora rezucih pasa
(Literarni Kvartet ) koji je svoja krvolocna iskustva naucio u Warsavskom
Ghettu.“ Taj jadni Petar Handke obicava obicno neko
vrijeme prije nego mu izadje knjiga ili pozorisni komad, podici viku, dreku i
halabuku, okrecuci moral i istinu
naopako, ustvari usmjeravajuci paznju na sebe. U tome ne bira prijatelja ili
neprijatelja, kojega ce iskoristiti, slucajno. Za svoju samoreklamu bira
medijski kvalitetne ljude ili narode kako bi se sa njima posluzio u prodji
svojih knjiga. Pa tako jedan od najboljih europskih kriticara postade kod
njega pas : "Pametnu
covjeku - dosta" ! Marcel Reich - Ranicki
rodjen je 2.6.1920 u gradu Wloclawek na Wisli u Poljskoj. Kao djecak dolazi s
roditeljima u Berlin. U osnovnoj skoli odmah osjeca da ne pripada u tu
drustvenu semu i ostaje izoliran, posto nije poznavao "njemacke djecije
igre" te dolazi iz jednoga mjesta koje nitko ne poznaje a jos manje ga
moze izgovoriti. Kada je ucitelju i ime mjesta izgovorio svi se ucenici
smijase gromoglasno, a mali Marcel shvati da se nalazi izvan okvira i da je izoliran. No, da ce tako ostati
cijeloga zivota o tome nije ni sanjao....... U Berlinu otkriva ljubav
za njemacku literaturu. Trci istovremeno u nekoliko berlinskih biblioteka,
posto je svaka posudjivala samo dvije knjige. Cita Lessinga, Goethea (Getea), Schillera, Hauptmanna, Kleista Stroma itd... Posjecuje
literarne kruzoke, gdje se citaju Tucholsky
i Thomas Mann.. Duboko ga inpresionira Tonio Kroeger (Kreger ) u cijoj se
jasnoj geometriji i sam prepoznava. S odusevljenjem posjecuje berlinski
teatar "Schauschpielhaus"
(Glumiste ). Obozava u to vrijeme poznate glumce Gustava Gruendgansa (Grindgansa) i Kaethe
Gold. Kaze da otkriva prve ljubavne cari ne kod zena nego kod Shakespear-a u "Berlinskom pozoristu". S zarom cita Ericha Kaestnera (Kestnera). Sjeca se da mu
je uvezanu kopiju rasprodate knjige Ericha Kastnera "Kucna apoteka lirike"
podarila za 21 rodjendan u Warsavskom
Ghettu gospodjica Tosia. Veselje
je bilo jos vece posto tu knjigu prije nije procitao,pa
danas kaze da mu je to bio najdrazi dar u cijelome zivotu. 28. oktobra 1938 g. par
dana prije one jezive "Kristalne noci" kratko nakon
Ispita zrelosti biva osamnaestogodisnjak u svome stanu u sedam sati
probudjen, uhapsen i deportiran iz „Treceg Reicha.“ Pet maraka i aktovku
smije samo sa sobom ponijeti. U vlaku za Warsawu cita Balzakov roman "Zena sa trideset godina". Sve, sto je
za njega imalo zivotnu vrijednost mora ostaviti iza sebe, osim one nevidljive
stvari koju mu nitko nemogase oduzeti - ponese vijecno sa sobom iz zemlje iz
koje ga protjerase. Jezik! Jezik -
njemacki, kao i knjizevnost. Knjizevnost - njemacku ! Poslije provale nacista
u Poljsku zatvaraju ga u Warsawski Ghetto, gdje radi kao tumac za "Zidovski savjet". Svakodnevno
vidi smrt, sadizam, jezu i grozote, patnju i uzas. To su najzalosniji i
najdirljiviji pasusi knjige "Moj
zivot". Trezven, bez sentimentalnosti, zaokruzen je njegov skoro
pomirljivi ton u kojem opisuje neopisive necovjecne strahote bez ikakvog
komentara, sto je veliko knjizevno umijece. U tom dijelu knjige tek se shvaca
zasto preskace, fundament, gradnju i nadgradnju svojih dozivljaja i osjecaja.
Osjeca se da je pisac tu gospodar svojih prica i iskaza iako o onome svemu
sto prica nikada nije bio gospodar. Dramaturgiju tih prica vodili su drugi, a
bili su vrlo bjedni dramaturzi. Zivot u kojem se toliko
toga odigralo, u kojem je ono najvaznije istovremeno bilo nevazno i
bezznacajno, nemoguce je reflektirati! Price o "Holocaustu" Imre Kertesza (Kertesa ), Ruth Klueger
(Kliger ) i od Prima Levija - su to odavno dokazale. “Tamo gdje se barbarstvo i brutalnost
slucajno podudaraju sa namjerom - iskljucuju pitanje o smislu i logici !“ Barbarstvo i slucaj su ga
21.januara 1940.g. doveli u stan porodice Langhans, u kojem je otac
porodice visio na konopcu, a njegova 19.g.kcerka Tosia jos uvijek zaledjeno stajase naslonjena na zid sobe u
kojoj nacisti na njene oci objesise
njena oca. Tako pocinje tuzna ljubavna prica bracnog para Tosije i Marcela
Reich - Ranickog. On je zeni da bi izbjegla gasne komore Treblinke, a na
koncu slijedece godine kada su svi stanovnici Ghetta morali biti „preseljeni „ u gasne
komore Treblinke, on i ona bjeze iz kolone smrti i sakrivaju se po
Poljskoj,gladni i zedni sve dok ih Crvena
armija ne oslobodi godinu dana poslije. Opisi te ljubavi i patnji je
za mene jedna od najljepsih ljubavnih prica koja je napisana u ovom stoljecu! Dirljiva je Marcelova
prica, oprostaja sa roditeljima, koji su u julu 1942 sa svim ostalim
stanovnicima Ghetta stajali na "Zbornom
mjestu" za vlak bez povratka, za vlak koji ih je vozio direktno u
gasne komore Koncentracijskog logora Treblinka. Prevodeci korespodenciju on
je znao kuda odlaze svi ti ljudi...... Na tome "Zbornom mjestu" poslije
dugih godina pade na koljena njemacki kancelar Willy Brandt, veliki covjek
Socijalisticke internacionale. „Znao sam da im ne mogu
pomoci. Rekao sam im gdje se trebaju postrojiti, gdje da stanu u kolonu. Moj
otac me je promatrao, zdvojno tuzno, njemo i bespomocno. Majka je za cudo
bila sasvim mirna. Bila je cisto i pedantno obucena. Imala je na sebi
svijetli baloner kojega je jos kupila u jednoj radnji u Berlinu u blizini
"Gedächtniskirche" (Spomen crkve). Gledao sam ih i znao, da
je to rastanak, rastanak - za uvijek i da ih nikada vise necu vidjeti, da je
to posljednji put! I danas sa 79.godina ih jos uvijek vidim tako; moga
bespomocnog oca i majku u lijepom svijetlom berlinskom trenchcoatu.
Posljednje rijeci koje je Tosija cula od moje majke su bile: “Brini se i
cuvaj mi Marcela ........“ No postavlja se pitanje;
kako se dalje zivi poslije ovakovih dozivljaja?! Sve vesele i saljive
anegdote koje opisuju poslijeratno doba, pa ni njegov bijeg iz Poljske
1958.g. ne mogu kasirati i
zacijeliti ranu koju sa sobom nosi i bezuspjesno je pokusava sakriti. Knjiga
je pisana u znaku velike melankolije
koju povecava osjecaj da nema domovine, te da je stranac u Poljskoj kao i u
Njemackoj..... "Onaj koji je na
smrt osudjen, i vlak za stratiste vidi i dozivi iz blizine, ostaje
cijeloga zivota obiljezen, krhotina i
patnik ! " Kaze da je cijeli zivot
ceznuo i trazio onaj prsten "Mudrog
Nathana" za kojega se prica da ima tajnu snagu, da onoga koji ga nosi u
toj nadi i vjeri - pomiruje s Bogom i ljudima! Mozda je upravo sada taj prsten i nasao, koji nije od zlata - nego od papira! On je ono sto njegov autor i najvise voli - roman ! ROMAN NJEGOVA
ZIVOTA ! Design & Publishing: Helena
& Vladimir Kreca Updated: August 29, 1999 |
|