Jesen

Jesen se javlja na prozoru udarom poslepodnevnog vjetra o zaluzine, poluogoljelim krosnjama platana, grajom djece u skolskom dvoristu. Sintezijski ona je mokra rijec, mada u sebi krije nesto toplo. Praslavenski esen, staropruski assanis, potom novonjemacki Erntezeit - (berba), Herbst- (jesen). Simbolizam rijeci predstavlja plodnost, zetvu, ali i smiraj, smirenje. "Jesen zivota" uobicajena je metafora za starost, kasno razdoblje kada rastu jedino nokti i gramzivost. U hrvatskom jeziku imenica se adjektivira dodavanjem nastavaka - ji, - ski, i - nji: jesenji, jesenski, i jesenasnji. Regionalni sinonim podzimak nije uzeo maha u govornoj i knjizevnoj praksi, vec i zbog toga sto rijec jesen ima karakteristicnu euforijsku vrijednost.

Jesenska zetva mora biti obavljena prije no sto stignu jesenje kise. Jesenja berba voca,  jabuka , krusaka, dunja uvijek mami u nosnice slatke mirise, nezaboravne slike: pogurena silueta bake koja ukuhani pekmez sprema u ogromne staklene galone, a trganje grozdja pred oci izvlaci sliku djeda sto cijedi slatki most ili sjedi uz bakreni kazan, odakle cure prve kapi prvijenca, ljute rakije.

Jesen je vrijeme slavlja, svadbi i vjencanja. "Rekoh da sam sklon jednoj gospi i da me ona ljubi, da je rujan i da ce skoro svadbe, a za ognjiste cemo uzeti bijeli kamen s Braca." (G.Babic)  Plodnost prirode temelj je plodnosti braka, pa narodni pjevac na svadbi nazdravlja : "Rodila vam psenica bjelica i po kuci rumena djecica."(Ili kako ciganka kaze: "Pred kucu vam stoku rogatu, a u kucu - decu kuratu !")

U vinograde dolazi mladi  Bakhus i brda se tresu od njegova razuzdana  smijeha. U umjetnickoj knjizevnosti jesenje doba vrijeme je dugih presabiranja, besciljnih setnji i melankolicnih ugodjaja. U dvorcu kneginje Thurn und Taxsis u Devinu R.M. Rilke je sum jesenjeg lisca dozivljavao kao smak svijeta, a Hölderlin se u svome tübingenskom tornju polako selio u ludilo i postajao izvjesni Scardanelli.

Slavenski pisci su jesen uzimali kao doba procvata siroke duse, kad se nista drugo  ne moze osjetiti nego sjeta i tuga. Crnjanski umislja da ce sve njegove ljubavne pute prekriti " lisce svelo sa jablanova," a Nikola Sop za svoj sesir zadijeva zuti list, kao svoj umjetnicki znak i amblem. Miroslav Krleza jesenju samocu rise kroz pridjev jeseno : Sve hladnije, sve gadnije, sve ledenije / samoca prazna,  jesenja, a biva sve jesenije......"

Covjek se sjeca rata i misli sto ce biti sa svim beskucnicima, sa svim onima ostalima bez doma kad se spuste hladne kise. Razmislja o djeci ostaloj bez roditelja i pise prkosne retke: Vi sto ubijate manjinske narode, ubijte mene, jer ja sam vas istinski neprijatelj". Ili , sjedi na plazi oceana i razmislja suho, nacas ironicno o zelenim travama njegovih vrtova na sjeveru: "A posljednji omnibusi  bijehu vec otisli za Buenos Aires. Djevojke koja me svake veceri cekala na vratima hotela vise nije bilo. Samo sam ja ostao ovdje, zaostao iz ljeta. Sad zalim sto joj nikada nisam uputio niti jedne rijeci."

Jesen svira na flautu oluka i leprsa kroz  bljutave slagere koji najavljuju samocu i zimu.

U Becu 30. oktobra 1999                                      Abraham Levy