Obavezno procitati:

PREDSJEDNIK

***S O M U N I*** 

Prva rijec koju sam naucila na njemackom bila je Brot ,kruh. Ne zato sto smo mi svi u ovu zemlju dosli trbuhom za kruhom, zato sto kruha u njoj na pocetku ne mozes naci ni za lijeka.Dodjes u gostionicu ili restoran,sta god zelis sve ti donesu, ali bez kruha. Ili, pozovu te na rucak i gledas kako jedu corbu bez kruha, cuspajz bez kruha, bratvurst bez kruha, gulas bez kruha, predjelo, glavno jelo i nahitis sve bez kruha.

A znas kako je u nas u Bosni - kruh ti je baza.

Ako imas kruha, imas svega. Mi smo ti naucili svako jelo jesti s kruhom, svako osim pite.

A imaju oni kruha, hljebova i peciva trista vrsta.Kada dodjes u njihove pekare, ponude ti bijelog, pa crnog, najvise crnog i grahama. Osim toga, u kruh oni ne stavljaju samo germu i so kao mi, nego i zacine i jos ga nafiluju i orahom i bademom i grozdjicama i bogtepitaj cim. Neznas je l' kolac ili kruh.Pa opet, za svoje svetkovine i vajnahte peku bozicne, uskrsne i sta ti ga ja znam kakve sve hljebove. Pa peciva, kifli, kroasana, vekni i brocni. Ja najvolim onaj pustaveken, onaj polubijeli s malo mekinja. Samo, kruh u njih nije jeftin kao u nas, ovdje je jedna struca cetiri, pet, sest maraka.Imaju oni kruha i u restoranima, ali uvijek moras posebno napomenuti. Ja sad, cim mi tutne jelovnik, kazem: ajn bishen brot, i tek kad mi donese kruha, tek onda narucujem jelo i pice. Ali,svi ti njihovi kruhovi su opet nekako kiseli i betni, oporni brate, i neukusni.

Kad se ja sjetim nasih Ramazana i iftara, kad se sjetim Prijedora i Sane, kakvi su se tamo kruhovi pekli.

Kad je iftar, cijela carsija zamirise na tople somune, na kilometar osjetis njhihov miris kad se s puta vracas u grad.

Taj miris majcinskog somuna oni nikada u zivotu nisu osjetili, zato i jesu tako hladni i proracunati kakvi su. Ima i ovdje somuna u Turaka, oni to zovu tirkiser fladenbrot, ali da prostis, ti turski somuni meni nekako tuknu. Jer, i Turci su se ovdje iskvarili pa u kruh mecu i konzervanse i zacine, tako da ti uzmes taj njihov somun i jedes ga - a jede on tebe. Onda sam se ja dosjetila. Za vrijeme jednoga Ramazana ja ti zamjesim i ispecem prave nase krajiske somune, onako kako je to radila moja rahmetli majka.

Uzmes pola kila psenicnog brasna, dva i po deci vode, medju prstima soli, pola deci ulja i tri deke kvasca. Prvo dobro prosijes brasno, dodas kvasac i dobro ga izmijesas s mlakom vodom. Onda tako dobro zamjeseno tijesto ostavis da stoji ostavis da stoji oko pola sata. Kad nakvasa i namladi se, stavis ga u tepsiju podmazanu uljem. U tepsiji ga ostavis desetak minuta da ponovno nadodje, a zatim ga peces oko pola sata.

I jedan mali stan u Münsteru, Heinestrasse trideset osam ucas poprimi miris Bosne.

Kad djeca dodju iz skole - udavise se!

Samo ja cesto radim u dvije smjene, pa cim dodjem kuci svalim se od umora. A oni bas tad navale; kad ces nam mama, opet pec' somune? I ja se dignem i pecem. Onda im kazem:"Nije ovo, djeco, pravi somun, ovo je cemerni somun. Pravi somun cete vi uskoro jesti kad se vratimo u svoj Prijedor, pa da vidite kako carsija opet mirise za Ramazan, mirise od somuna i lepinja. Kako cvjetaju nasi hljebovi, kako disu! Ja im samo tako kazem da ih utjesim. A oni kazu:"Mama, sto nam lazes da cemo se vratiti, kad necemo, sto nas varas, kad i sama znas da su tamo sve Muslimane pobili ili protjerali?"

A ja velim:"Vratit cete se vi, djeco moja, tamo kad - tad, tamo je vase mjesto i vas kruh, jer nema ni ovdje o draci somuna. Vratit cete se vi do iduceg Ramazana!"