Bozicna prica...

***BOZIC***

Nedavno su astronomi Kraljevskog opservatorija iz Edinburgha u viziru dzinovskog teleskopa ugledali pramicak magle, nesto poput sare mraza na prozorskom oknu. Spektralnom analizom otkrili su da je rijec o zvijezdju, citavoj jednoj galaksiji, vecoj od nase Sunceve, a udaljenoj od zemlje petnaest milijuna svjetlosnih godina. Ljudski um nikada nece moci ni predociti ove protege, a umislio je da se moze igrati s Gospodarom svemira, ponistavati njegove zakone, ulaziti u njegove atome, kloniratu i ubijati njegove (ljudske) stvorove.

Rijec Bozic u hrvatskom nije deminutiv naziva Svevisnjega, kako se to cesto misli, (mali Bog), sto bi, dakako, bilo blasfemicno, nego prezime Stvoriteljeva sina. Pritom se rijec deklinira kao i druga nasa prezimena; Bozic, Bozica, Bozicu......

Nasi su preci Isusa familijazirali, dozivljavali ga kao bliskog rodjaka.

U zacecu Bozanstva u ljudskoj maternici krije se tajna krscanske vjere, koju A.B.Simic tumaci ovako: "Svaki od nas sin je Boziji sto je s neba u bijedu svijeta sisao."

U ratnom vremenskom znacenju Bozica nije metaforicko nego doslovno. Ta zar i Stvoriteljeva sina nisu drzavnici prognali u Egipat jos dok se ljuljuskao na Marijinim rukama, zar ga nisu roditelji odgojili u najvecoj bijedi, zar ga, konacno njegovi sunarodnjaci nisu popljuvali i u smrt poslali? Ne podsjecaju li nas nedavne smrti preko pet tisuca bosanske i hrvatske djece na sudbinu Kristovu.

Na Bozic 1994. u otvorenoj dusevnoj klinici  Steinhof u Becu, cije je jedno krilo pretvoreno u izbjeglicki logor, radnica  austrijskog Caritasa bosanskoj djeci sto su izgubila roditelje u ratu dijeli "mozart- kugle". Svako djete dobiva po jednu kuglu i brizljivo je nosi u ruci."Ja ovu kuglu necu pojesti!" kaze djevojcica autoru ove zabiljeske. "Cuvati cu je za tatu kad se vratim na Grbnavicu!" Na moje pitanje kako se zove kaze da joj je ime Anela.

"Anela, kazem, skupa cemo se vratiti".

"Prvo moramo pobiti cetnike!" kaze ona i pljesce rucicama.

"Sretan Bozic, Anela!" kazem tek da nastavim razgovor.

"Ja ne slavim Bozic"; veli ona.

"Ja vjerujem u Allaha dzellesanuhu".

Htjedoh joj objasniti rijeci predanja da Bog dolazi veceras preporoditi svijet, ali odustah. Svejedno je, Anela, pomislih. Jer, sva moja vjera i sva moja prica doimale bi se tek kao prazna demagogija ovom stvorenju sto me gleda znatizeljnim ocima andjela. Drzeci  mozart-kuglu kao carobnu kuglu sto doziva jednog istinskog  Boga u daljini, koji nece doci....

 

Design & Publishing: Helena & Vladimir Kreca

Updated: Monday, December 13, 1999