|
Bozicna prica... ***BOZIC*** Nedavno
su astronomi Kraljevskog opservatorija iz Edinburgha u viziru dzinovskog teleskopa ugledali pramicak magle, nesto poput sare mraza na prozorskom
oknu. Spektralnom analizom otkrili su da je rijec o zvijezdju, citavoj
jednoj galaksiji, vecoj od nase Sunceve, a udaljenoj od zemlje petnaest
milijuna svjetlosnih godina. Ljudski um nikada nece moci ni predociti ove
protege, a umislio je da se moze
igrati s Gospodarom svemira, ponistavati njegove zakone, ulaziti u njegove
atome, kloniratu i ubijati njegove (ljudske) stvorove. Rijec
Bozic u hrvatskom nije deminutiv naziva Svevisnjega,
kako se to cesto misli, (mali Bog), sto bi, dakako, bilo blasfemicno, nego
prezime Stvoriteljeva sina. Pritom se
rijec deklinira kao i druga nasa prezimena; Bozic, Bozica, Bozicu...... Nasi
su preci Isusa familijazirali,
dozivljavali ga kao bliskog rodjaka. U
zacecu Bozanstva u ljudskoj maternici krije
se tajna krscanske vjere, koju A.B.Simic
tumaci
ovako: "Svaki od nas sin je
Boziji sto je s neba u bijedu svijeta sisao." U
ratnom vremenskom znacenju Bozica nije metaforicko nego doslovno. Ta zar i
Stvoriteljeva sina nisu drzavnici
prognali u Egipat jos dok se ljuljuskao na Marijinim rukama, zar ga
nisu roditelji odgojili u najvecoj bijedi, zar ga, konacno njegovi
sunarodnjaci nisu popljuvali i u smrt poslali? Ne podsjecaju li nas
nedavne smrti preko pet tisuca bosanske i hrvatske djece na sudbinu
Kristovu. Na
Bozic 1994. u otvorenoj dusevnoj
klinici Steinhof u Becu,
cije je jedno krilo pretvoreno u izbjeglicki logor, radnica
austrijskog Caritasa bosanskoj djeci sto su izgubila roditelje u
ratu dijeli "mozart- kugle". Svako djete dobiva po jednu kuglu i
brizljivo je nosi u ruci."Ja ovu kuglu necu pojesti!" kaze
djevojcica autoru ove zabiljeske. "Cuvati cu je za tatu kad se vratim
na Grbnavicu!" Na moje pitanje kako se zove kaze da joj je ime Anela. "Anela,
kazem, skupa cemo se vratiti". "Prvo
moramo pobiti cetnike!" kaze ona i pljesce rucicama. "Sretan
Bozic, Anela!" kazem tek da nastavim razgovor. "Ja
ne slavim Bozic"; veli ona. "Ja
vjerujem u Allaha dzellesanuhu". Htjedoh joj objasniti rijeci predanja da Bog dolazi veceras preporoditi svijet, ali odustah. Svejedno je, Anela, pomislih. Jer, sva moja vjera i sva moja prica doimale bi se tek kao prazna demagogija ovom stvorenju sto me gleda znatizeljnim ocima andjela. Drzeci mozart-kuglu kao carobnu kuglu sto doziva jednog istinskog Boga u daljini, koji nece doci.... |
|
Design & Publishing: Helena & Vladimir Kreca
Updated:
Monday, December 13, 1999