Pjesnika Ghoete-a, susretoh prvi put sa svojih 16.g, kao gimnazijalac, bjezeci od njegovih balada koje mi bijahu dugacke, dosadne i nerazumljive... Sve to do jednoga dana kada u nas razred dodje "nova" mlada profesorica njemackog jezika, leprsava i svijeza, istom "friska " sa fakulteta. Osjeti ona svojom pedagoskom suptilnoscu onaj neiskazani otpor "muskog" razreda prema teskom i epskom Goethe-u, rece da nas razumije i preporuci nam kao prvo citanje romana "Patnje mladog Werthera". Procitatasmo i pocesmo i mi "patiti " sve one ljubavne, patnje, zudnje, fantazije, ceznje, nade koje je prezivljavao mladi Werther. Zatim dodjose prekrasna objasnjenja i interpretacije, mlade profesorke pune entuzijazma i ljubavi. Od tada dozivjeh citanje Goethe-a kao skok u svjezinu oceana, cija me voda obgrli, a njegova bezobalna beskonacnost me prestrasi, a neobicna svijezina zagolica moju fantaziju i razgali moju dusu.

Zbog toga cu Vam nevezano i kratko napisati sve one ljudske ljepote i osobine koje pronadjoh u njegovim djelima kao prilog za njegov 250 -ti rodjendan!

 

ZASTO VOLIM GOETHE-a?

Evo nekoliko primjera: Volio je djecu i shvacao ih ozbiljno. Pronalazio je vremena i kada je bio drzavnik da organizira djecije proslave i zabave.Imao je pozitivan odnos prema strancima i stranim kulturama. "Zemlja, koja ne stiti stranca - je izgubljena i propasti ce. Budi prijatelj stranome putniku i namjerniku, cjeni ih i stiti, te budi pravedan prema njima." - pisao je. Bio je svijetski covjek, otvorivsi vrata svoga malenog grada u malenoj knezevini siroko i zagrlio univerzum! Bez njega ostao bi Weimar (Waimar) jedan od mnogih neznanih malih lijepih provincijskih njemackih gradova. Ali upravo ovdje udari svoj kulturni pecat jedna mala elita i pretvori grad u kulturnu Mekku! Kada samo pomislim na sve one zene i muskarce koji su u malom mjestu od svega 6.000 stanovnika u to vrijeme kulturno djelovali dodje mi danasnja Njemacka sa 80.milijuna stanovnika, gledajuci danasnji razvoj vizije i kulture, kao - zemlja u razvoju.

Bio je krscanin, ali je kroz svoju mudrost posta polytheistom, postujuci duboko - vjeru drugih! Volio je poeziju i lijepotu jezika. Prevodio je i sam. Postovao je dobre prevodioce i prevode. Decidirano je uvijek opisao izvore svojih radova. Mrzio je fusere, hohstaplere i plagijatore. Citajuci ga u orginalu poceh ga sve vise razumjevati, pokusah prodrijeti u njegovu dusu i osjecaje, te otkrih da je bio ostar protivnik rata i sovinizma i to ne iz politickih kalkulacija i interesa, vec iz cistih etickih i estetskih pobuda! Postovanje velicine i velicanstvenosti plemenitih ljudi bio je njegov argument protiv ratova i nacionalizama.

Rano se oslobodio nacionalnih okova i to kako rece, prvo u svome srcu, zatim u svojim temama i literarnom djelu.

Kaze o tome slijedece pjesniku Eckermann -u : "Pjesnik kao covjek i drzavljanin svoje zemlje voli svoju domovinu ali domovina njegova stvaralastva i njegove poezije je dobrota, plemenitost i lijepota, sto nije vezano ni za koju provinciju ili otadzbinu koju on sam u sebi stvara, dozivljava je i osjeca - ma gdje god bio."

Dobar poznavalac Goethe-a, mora se zapitati; koliko zivota je zivjeo u jednome? Mora se upitati; sto sve nije bio; sto sve nije radio? Bio je visoki politicar svoga vremena, advokat, direktor pozorista, slikar, alkemist, fizicar, botanicar, geolog , meteorolog, biolog, pjesnik, dramaticar, romancier, esseyist, prevodilac i literarni kriticar. I k tome jos "bonvivan ", koji je u svakom zivotnom trenutku uzivao! Kada nebih poznavao njegov zivot, cijenio bi ga samo radi njegova umjetnickog djela. Ti trenutci naslade i uzitka, koje spasava iz kandza vremena su oaze u kojima se puni zivotnom energijom, posto je put veoma dug i dalek, a cilj nepoznat, a posvuda samo pustinja...

Posebnu sirinu i znanje pokazuje on u zbirci pjesama "Zapadno - istocni divan " , gdje znalacki opisuje Orient i orientalnu kulturu, pjesnistvo i historiju. Bjezeci tada od politicke ucmalosti svoga vremena poetski i pjesnicki se zabavlja s pjesnikom Hafizom u svome dusevnom bjegu u profetske visine, pa mozda s namjerom naziva svoju prvu pjesmu "Hegire" (Hidzra - spasonosni bijeg profeta Muhammeda iz Mekke u Medinu ). On je uz pomoc Vuka Karadzica preveo i u ovu zbirku uvrstio i "srpsku narodnu pesmu "- "Hasanaginica ". Izgleda da su u ono vrijeme u Turskoj Bosni neki ugursuzi i sereti imenom Mujo i Suljo - "zlonamjerno i na nacionalistickoj bazi prevarili - velikog prosvetitelja!" - Turska posla!

 No cudno je da vec preko 150g. ni jedan slavista ne ispravi tesku nepravdu ucinjenu velikom prosvetitelju?

Ma cija li su to, bre, posla?

Abraham Levy

Design & Publishing: Helena & Vladimir Kreca Updated: Friday, September 10, 1999