Ljubo Ruben Weiss

Čuvar dobroga ukusa u zimskome periodu

 

Dragi Vlado, 

Prosljeđujem  Ti pismo od našega druga i prijatelja Ljube-Rubena Weiss-a:

 

Za Vladu u Kanadu

 U Beču 20.8.1999.

Dragi druže -DRUŽE - Vlado,

 

Nije greška - obraćam Ti se kao starom ratnom drugu iz bečkog perioda. Otišao si sa svojom vilom Helenom i ostavio mene i moje patnike i supatnike u carstvujućoj prijestolnici Beču u kojem cvate sve i ništa. Prešao si preko bare avionskim mostom noseći u sebi sliku mosta kojega više nema.

 

Ovdje cvate tisuću cvjetova ali ne cvate CVIJET VLADO! Nema zvonkog, napasnog glasa Vlade koji sa vrata moje knjižare priča fantastične priče. Odlaskom Vlade, otišao je iz Beča čovjek po zanimanju FANTAST!

 

Reći ćeš da nema takvog zanimanja a ja ću Ti ponoviti da ima i da si Ti primjer za to. Umjetnik života i naš drug i saputnik DOKTOR, naš REICH-RANICKI, potvrdit će da si životni i kjiževni  FANTAST! Ostavio si najmanje dva traga u Beču. Na ulazu u moju knjižaru, iznad vrata i izloga i dalje je Tvoje  remek-djelo reklame i vizeuelne komunikacije prve vrste - kutija na kojoj piše BUCHANDLUNG -  KNJIŽARA WEISS, BOSNICA, SERBICA, CROATICA, SLOVENICA, i to već od 1992.

 

Zamisli, kada se uključi ona svijetli i danas, kao i na početku, kada sam otvorio knjižaru!

 

Drugi trag je Tvoja pjesma o mostarskom mostu. Objavljuju već antologije ratne poezije i sastavljači ne objavljuju pjesmu antologijske vrijednosti! Ne mora biti u antologijama - ona je u našim srcima i memorijama !

Knjižara je opstala zahvaljujući ljubiteljima lijepe riječi, zahvaljujući onima koji čitaju i što je najvažnije  VOLE  knjigu.

Nije knjiga staromodan medij! Mogu naprijed i kompjuteri, čipovi, atomi ali temelj svega kulturnog i civilizacijskog je - k  n  j  i  g  a !

S njom je teško ali za mnoge koji posjećuju moju knjižaru - bez knjige je još teže! Ona je ljubav, tuga, veselje, radost, ona je utjeha, izvor mudrosti i zabava!

Knjižara koju vodim nije puko mjesto trgovine. To je refugijum za izgubljene duše, to je carstvo znatiželjnih i ljubopitljivih.

I dalje skromna izgleda, ona zajedno samnom kao patnikom  ali i misionarom. (Dozvoli malo samohvale). Ona djeluje kao krug kulturnih i obrazovanih

ljudi istog ili sličnog svjetonazora.

Književne večeri koje sam organizirao i još pripremam, ugostile su  misleće književnike i misleću publiku!

Mnogo je znanih i neznanih koji pomažu da opstane knjižara.Ti si  Vlado jedan od onih koji je , na sebi svojstven način, pronio glas o knjižari i na ovaj način, s ovih nekoliko rečenica, drugarski Ti zahvaljujem!

Balkansko ludilo dostiže vrhunac i nadajmo se, raspliće se klupko koje nas je skupo koštalo. Pomalo u šali a pomalo ozbiljno ponavljam: SVE NJIH ODGOVORNE U - HAAG !

Osobno a i mnogi uz mene, trudili su se, da knjižara bude i ostane čuvar dobrog ukusa u vrijeme balkanskog ludila.

Nije bilo lako, no bilo je i ostalo tako!

ZAGRLI PRVOG MIROTVORCA KOJEG SRETNEŠ !

I PODARI  MU KVALITETNU  KNJIGU!

 

                                                                    Grli  Te Ljubo Ruben Weiss - po nacionalnosti - knjižar ! 

P.S.

 

Iskoristi ovo i odmah ponovno objavi Tvoju pjesmu "MOST"! (OBJAVLJUJEM - KLIKNI OVDJE)

U Ljubinoj knjižari u Beču 1993

S desna na lijevo: Ksenija i Bogdan Bogdanović, Vladimir Kreća

Design & Publishing: Helena & Vladimir Kreca

Updated: April 27, 2006