U poznatom austrijskom  knjizevnom salonu "Alte Schmiede " - "Stara kovacnica" u Becu odrzano je 23.9.99. g. jedno izuzetno nostalgicno i elegicno knjizevno vece. Vece u kojem je srpski knjizevnik  Dragan Velikic svu svoju ljubavnu strast, ceznju i tugu za Mediteranom, oblikovao i iskazao citajuci fragmente iz njegova upravo objavljenog na njemackom jeziku petog romana "Dante Platz" - "Danteov trg".

 

                Taj koloplet boja, svijetla, sunca, mora, rijeka, brodova  i vlakova, kao i stvarnih i imaginarnih karaktera koji bjeze u dubinu svojih dusevnih i fizickih emigracija, krecuci se preko Mediterana, srednje  Europe sve do balkanskih gudura, noseci svatko u sebi svoj poseban svijet, je fascinantna prica Dragana Velikica, koji se uvijek nostalgicno vraca svome djetinjstvu i svojoj mladosti, kao i prekrasnom istrijanskom gradu Puli, kojega nosi duboko u srcu kroz nekoliko svojih romana.

               

                Kao vec u svojemu prvijencu  "Via Pula" (1988 ), romanticni stari grad je sva njegova preokupacija. Ali ipak za razliku od svoga prvijenca koji bi mogao biti topografski vodic kroz Pulu, sada su u centru paznje osobe i pojedinci sa svojim jedinstvenim sudbinama, koje autor cvrsto drzi u rukama, pokusavajuci stvarne osobe pomjesati sa fiktivnim. To je proces koji mu je uspio u romanu "Severni zid " , napisan 1994, za njegova boravka u Becu. Ovaj roman objavljen na srpskom jeziku mogao bi se citati kao "biografija" velikog irskog knjizevnika  James-a Joyce-a, koji je jedno vrijeme zivio u Puli prije nego se konacno preselio u Trst gdje otkri u ono vrijeme nepoznati talent Itala Sveva, jednoga od znacajnih knjizevnika 20-tog stoljeca.

 

                U najnovijem petom romanu "Danteov trg" glavna figura  srpski knjizevnik Labud Ivanovic prezivljava svoje posljednje dane u emigraciji gdje i umire. Bibliotekar Damjan Savic, zivi u Beogradu i radi u arhivu biblioteke. Jednoga dana dobija nalog da sredi zaostavstinu Ivanovica i pripremi za objavljivanje.

 

                Americki literarni kriticar Adam Rosenberg, ciji roditelji iz Europe emigriraju, se usudjuje krenuti u "gudure" Balkana i Srednje Europe , koje u sebi sakrivaju tajnovitu sudbinu njegovih prijatelja. Pretpostavio je da ce jednostavno krenuti Dunavom dolje do Beograda, nastaviti put do Rumunije i Bugarske s nadom da napise roman o svemu tome sintetizirajuci tih nekoliko pisaca iz tih "gudura" - kao  "prototipove". Za takovu megalomansku zadacu misljase da mu je dovoljno jedno ljeto.Krenuti ce od mjesta do mjesta gdje njegovi vec preminuli " junaci" zivjese, rekonstruirajuci srednjoevropski i balkanski svijet, koji je , eto , cak i na engleskom "in" - postao!

"Istrazivacki predmeti" Prof. Rosenberga su Labud Ivanovic - srpski pisac i moderni emigrant iz devedesetih, zatim Otto Koranyi iz malog madjarskog mjesta, kao i rumunjski pisac  Cornel Buzea upravo iznemogao od zivota u Trstu.

                U svome literarnom istrazivanju Prof.Rosenberg  susrece se sa novim izazovima tako da njegov prvobitni koncept poprima sasvim druge tokove, pune autenticnih prica i dozivljaja u kojima se neminovno ukrstavaju razliciti zivotni putevi i biografije koje se na koncu rasplinjuju u  nista - sto je karakteristika stvari, a ne ljudi.

 

                Tako u "Antikvarijatu" - staretinarnici na Danteovom trgu u Puli, mjesaju se u jednu cijelinu stvari i ljudske sudbine u konglomerat metafizike , filozofije i nostalgije. Bogatim i raskosnim stilom i rijecnikom, Velikic je "opsjednut" prolaznoscu ljudskog zivota kao i stvarima kao ukazateljima toga zivota. U romanu pronalazimo sto godina stari kofer koji je pripadao nekome glumcu, metalnu lampu u obliku ribe koja je cetrdeset godina stajala na klaviru izvjesne gospodje Nade.

 

                Autor bjezi od " jednolinijskog pisanja", cineci ostre zavoje, presjeke , intermeza , kao na filmu,koristeci krhke instabilne fragmente - razmisljajuci u slikama, kako kaze. Munjevitom brzinom se mjenjaju mjesta dogadjaja i teme, a zatim dolazi onaj filmski "cat" koji citaoca prenosi u drugu sredinu.

                Ljubav prema kinu-bioskopu dolazi iz ranog djetinjstva.Dragan Velikic, rodjen u Beogradu 1953.g. seli se kao dijete u Pulu, gdje provodi prekrasno djetinjstvo i mladost, sto zanosno , ljubavno-razigrano potvrdjuje u svim svojim romanima. Vec kao djecak i mladic pasionirano posjecuje pulska kina koja se u to vrijeme zovu: "Zagreb", "Beograd" i "Partizan": U ovome romanu autor ponavlja svoje djetinjstvo i upecatljive impresije toga vremena. Za njega ostaje nezaboravno nocno putovanje vlakom od Beograda do Pule "gdje tracnice iznenadno zavrsavaju pokraj mora - paralelno sa obalom, nestajuci u jednom velikom nista......" Djecackim ocima dozivljava i  "Vilu Marija" u Gupcevoj ulici u kojoj i stanuje te njen osebujnom vegetacijom odivljali vrt dozivljava kao prasumu iz bajke.

                

                  Mnogi pisci cesto i olako uzimaju za glavnoga aktera , literata - pisca , ciji svijet nije tesko opisati, a naprotiv vrlo tezak i delikatan je izazov opisivanje svijeta jednoga pismonose - Petra Furcica, kojega Velikic salje u unutrasnju emigraciju ,sto autoru i uspijeva u velikom maniru, oslikavajuci ga kroz neponovljivu poetsku auru.

                 

                 U romanu se ponavlja rijec  "Exil" - srpski receno - emigracija, koja pogadja skolske drugove Labuda, Eugena, Rinalda - kao metafora za sve dusevne i fizicke emigracije. Posebno u liku Labuda Ivanovica koji umire u Njemackoj, prepoznajemo pretstavnika  srpske inteligencije , koja je nazalost rasprsena i rasijana po cijelom svijetu! No, emigracija pogodi i Dragana Velikica koji svojim kritickim esejima postaje nepozeljan milosevicevu rezimu.

Jedan clan Srpskog knjizevnog saveza  cak zahtijeva da mu se zabrani povratak u zemlju!

 

                Velikic zivi momentano u Budimpesti sjedeci izmedju dvije stolice; radi svojih kritickih tema nema mu mjesta u Srbiji, kao i zbog svoga porijekla - iliti "podrijetla" u Hrvatskoj, jos bolje receno 'Rvackoj, jer sam ubjedjen kada bi se pitali Hrvati a ne ' Rvati da Velikic tu nebi imao problema!

                 Nadajmo se da nece postati Skit ili Hun - kao njegov Labud Ivanovic, te da ce uskoro Beograd i Pula prepoznati velicinu jednog VELIKICA!

 U Becu 24. 09. 1999                                                  Abraham Levy

Design & Publishing: Helena & Vladimir Kreca

Updated: Friday, September 24, 1999