Ljubo
Ruben Weiss
Čuvar
dobrog ukusa u zimskom periodu
Naša
Knjižara
Na prvi
pogled zastarjela i prašnjava izgleda Ljubina knjižara u devetom bečkom
krugu, u blizini starog AKH - Opće bolnice, gradjene 1740.godine po sinu
carice Marije Terezije, Josefu I. No ta je bolnica kao takva funkcionirala sve do 1992 g. a sada
je preuredjena u sastajalište mladih,
puna studentskih lokala i sastajališta, po svojoj namjeni i kulturnim zbivanjima,
jedinstvena u svijetu.
U njoj se nalazi i
Slavenski institut bečkog sveučilišta, čiji studenti i profesori
često skoče na čašicu razgovora u "Našu knjižaru" -
kod uvijek na razgovor i savjet spremnog g. Ljube-Rubena Weissa, živahnog i ljubopitljivog
bukinista i novinara u ovim uvjetima jedinstvenog po svojoj intelektualnoj
širini - vlasnika jedne od najkvalitetnije i najkvalificiranije
slavističke knjižare, biblioteke i antiquarijata u cijeloj Austriji.
Jedinstvene
po vrlo stručnoj katalogizaciji na područja: Slovenica, Croatica,
Bosnica, Serbica, Macedonica, Germanica i Judaistica.Tu se nalazi i velika posudbena knjižnica, časopisi,
kalendari, kronologije, almanasi, slike, karte, plakate, CD-i kazete kao i
razno-razni tečajevi stranih jezika, kao i stare knjige, a poneke su i
svijetski raritet.
I pored
toga da je skromni bukinist Ljubo-Ruben Weiss počeo sa "dva kofera
" starih ali, vrijednih knjiga,
ubrzo je prepoznat od bečke inteligencije kao jedinstven stručnjak na
spomenutim područjima, pa tako postade njegova knjižara sastajalište
najelitnijih poznanika slavistike. Nije rijetkost susresti svijetsko poznate
stručnjake kako gurmanski i znalački
prevrću po starim drvenim policama. Tu se mogu čuti
najstručnije književne i lingvističke rasprave, kritike, recenzije uz
obaveznu "crnu kavicu" koju g.Ruben prijateljski servira i u danima
kada se knjiga rijetko traži.
Dolaze u
knjižaru poznati austrijski autori, novinari, i ličnosti iz javnoga života, kao i autori sa južnoslavenskih
prostora. Bukne živahna diskusija, koja se nakon "fajronta" nastavi u
obližnjem restoranu. Čest gost u "Načoj knjižari" je i
poznati austrijski romanopisac g.Milo Dor - predsjednik Austrijskog
PEN-Club, a zatim g. Prof. Bogdan Bogdanović bivši gradonačelnik
grada Beograda, svjetskopoznati kipar, arhitekt i autor nekoliko vrijednih
knjiga, kao i g.Ivan Ivanji, Slavko Lebedinski, književnici -
disidenti iz Beograda.
U knjižaru je rado do svoje prerane smrti
dolazio i veliki bosanski pisac rahmetli Alija Isaković, zatim pjesnik i
novinar kao i Profesor na bečkoj slavistici Mile Stojić sa
gospodjom Hasijom Borić poznatom bosanskom glumicom koja je jedno
vrijeme živjela u Beču u egzilu,
gdje nas je često dirnula do suza svojim predivnim recitacijama u sklopu
"Književnih večeri" koje je g.Ruben Weiss sam organizirao jednim dijelom u vlastitoj
režiji, a ponekada i uz pomoć bečkog "Integracionog fonda
", koja nažalost posljednje dvije godine više ne funkcionira. No da se
tradicija nebi prekinula posljednju reprezentaciju knjige Igora Mandića, poznatog hrvatskog
esejiste i kritičara "Za našu stvar" - sponzorirao je jedan
ugledni austrijski liječnik, koji je i sam u svome prvom studiju
diplomirao slavistiku, a koji je i sam
čest gost "Naše knjižare
."
Za par godina opstojanja "Književne
večeri " - "Četvrtkom u osam (20h.) "predavači su
bili: Bogdan Bogdanović, Milo
Dor, David Philip, Ivan Ivanji; Alija Isaković, Mile Stojić,
Slavenka Drakulić, Muhidin Sarič, Vida Ognjenović, Lujo Bauer,
Branko Toman, Igor Mandić i Vladimir Kreća - Pklj. čiji
roman prvijenac započet za vrijeme svoga studentovanja u Beču,
očekujemo sa nestrpljenjem . Vladimir Kreća je u Beču sa
uspijehom čitao svoju liriku i prozu, kao i odlomke iz svoga budućeg
romana. No kako ga je borba za egzistenciju odnijela u daleku Canadu, pa je pisanje romana kroz to vjerojatno i zapelo, očekujemo sa
nestrpljenjem nastavak? Iako se na Internetu javlja pod malo neubičajenim
imenom PKLJ. !!! - izgleda da mu je put u lijepu umjetnost književnost širom
otvoren.
No, kako
rubrika na Internetu "Ljubo
Ruben Weiss - čuvar dobrog ukusa u zimsko doba " ima svojstvenu težinu
i simboliku i pored skurilnog imena "Vebotvorevine " g. Vladimira
Kreće - PKLJ. - ne smije ostati prazna, jer su i g.Kreća, kao i
njegova g-dja. Helena bivali kao
studenti često potpomognuti od g.Weiss-a, kao i mnogi drugi studenti te i izbjeglice
i disidenti sa bivšeg YU - prostora.
Poznato je da je za svakoga g. Ljubo intervenirao kako bi dobili bilo kakvo
zaposljenje, boravišnu vizu, stan, upis na fakultet, stipendiju, a nekima je i novčano pomagao...
Kako je val skupoće pogodio Europu tako da su
čak i knjige postale luksuz, g. Ljubo-Ruben Weiss ostaje i dalje
"čuvar dobroga ukusa u zimskom periodu" - iako su sav njegov cijeli kapital ostale samo one
predivne i čudnovate različite
knjige...
Ako ste upravo pročitali
priču o Lj.R. Weiss-u ja moram dodati: to je upravo sve što sam dobio od
Profesora i objavljujem ne mijenjajući slova. Zanimljivo je kako lako
zaboravljamo da prozori (Windows????) znanja, morala i dobrog ukusa su
najstabilnije građeni knjigom. Vrijeme koje živimo slavi lokalne
vikače i cinične, zakulisne ziheraše. A ja, ja znam da još Beča
ima i da kod Ljube knjige ima...
Nazovite
Ljubu u Beču (Austrija) Tel. 40-60-322 i pitajte za naslov knjige koju
tražite godinama.
Čeka Vas PRIJATNO iznenaneđenje.
Saturday, August 14, 1999