ABORTUS
...kad god nekoga nešto zasvrbi u bunkeru najvećeg skladišta oružja ove
planete (a to je ono čime se ŠIRI demokurcija and FREEdom), ako već nema
novega rata pri ruci ondak se - UČINKOVITO bome - potegne pitanje
abortusa...
I
oma se zna koji su NAŠI a koji su NJIHOVI. Oni koji bi u nekakvu
"sredinu" najebu ko kokoške za nedjeljnu juhu poslije mise.
Pošteno, bome. A i - demokrutski: samo nikogovići mojoga tipa mogu tu
nešto mrsiti kontra poštena kršćanska, moram li reći
(jedinoGA!)PRAVEDNA svijeta.
Na
najmoćnijim barikadama (moram li ponavljati da ja u prvom redu ovdje
mislim na Đoku Đorđa grMalja i njegove Syebane Altruističke
Demolicije!?) "borbe za pravo na život" (čitay: APSOLUTNO I
DEFINITIVNO kontrasproću ANY abortus) ovdje se uglavnom nalaze ŽENE!
Sa
druge strane u kontraprotivnom taboru - takodjer ŽENE! Interesantno ove
u ovome taboru su (a njizine vlastite statistike to potvrdjuju!) većim
dijelom ŽRTVE incesta, bolesti i sl., a povrh svega ova grupa
"oponenata" je OBRAZOVANIJA. Od one prve grupe. Žena...
Crkva i/li crkve uglavnom rovovski stoljećima ukopane i ne pomišljaju na
neki dijalog jerbo bi im se moglo desiti da primjete kako je pitanje
abortusa PUNO manje pitanje nekakvoga grijeha a DOMINANTNO STVARNOST
divljaka u čovjeku koji neće da sagleda UZROKE nego u dnevnopolitičke i
moralnoetičke masturbacije PO POTREBI dodaje sol TEHNIKALIJE svodeći
jednu kompleksnu tragediju i pojedinca i društva na crno bijeli ulični
nivo DA ili NE...
Abortus je NEUPITNO (bili Vi ZA ili PROTIV) postao sinonim za sramotu,
nepoželjno, pa i smrtno neprihvatljivo; smrtni grijeh za vjernike i
nevjernike...
A
ondak mi se javi Fikret:
..neki drugi put cu
ti se javiti s kakvim opsirnijim mailom...danas samo komentar jednog
albanca s kosova povodm miloseviceve smrti....prilog slijedi
pozdrav tebi i heli
fikret
Koment. jednog albanca za B92 za smrt Milosevica...
"Bas mi je zao sto je umro, a nije prezivio nezavisnost Kosova. Kakva
steta! Mozda je patio sto Serbia nije do Tokia, nego ko Nokia...svake
godine novi model i manja"
(Idriz Prishtina, 11. mart 2006 14:11)
Abortus, brate!
Nema sumnje da je ZASIGURNO jedan od najvećih dušmana Srpskog naroda
doista otišao - PRERANO! "Kolateralno" je silovao svaki tračak smisla i
časti nebulozno mlatarajući Jugoslavijom i komunizmom, a kad je sve to
smjestio duboko u kanalizaciju oma je prihvatio karijeru mesijanskog oca
srpstva.
Kreatura koja je ISKASAPILA vlastitoga kućnog prijatelja Stambolića
(interesantno, ovaj deran je bio Pravi Srbin) i amaterski (AMATERSKI čak
i za jednoga navodno ozloglašenijega A. Pavelića, 1941.) zaratovala sa
Amerikom (pazi, pravilno bi bilo reći PODMETNUO SRPSKU - ničim izazvanu
- GUZU DA JE KRVAVO RASTURE AMERI) ta kreatura je fascinirala jedan dio
naroda koji još uvijk nije niti pri primisli da su mu srce raščerečile
Vlastite Ruke, a dušu i ruke zalile u krv STOTINA TISUĆA Nevinih...
Taj
monstruozni grijeh i razor i sramota NE ODLAZE sa njegovom smrću!
Taj
katastrofalni krvavi ep je i kod susjeda probudio neumjereno puno
divljega, zločinačkog i nikako prihvatljivoga ALI - "fitilj" je
SISTEMATSKI i pravljen i paljen iznova i iznova NJEGOVOM RUKOM!
Ima
ovdje na kraju planete u zadriglom and prebogatom Kalgariju nekih
ozbiljnih srpskih autoriteta (uvijek mi pokažu kako su nevini, napaćeni
i bez ičije krvi na rukama, te OMA dodaju kako i u meni teče barem
dijelom Srpska krv) koji me godinama "opominju" na "uzroke i posljedice"
(većma im se kalendar pokvario pa ne vide da je i u mojemu selu Drugi
Svjetski Rat ZAVRŠIO) te kako ja "balegam na prazno dok mi neko (valjda
DEMOKRUTSKI) ne razbije pičku...
Abortus!
Ja
sam na kraju, dragi moji "kritičari". Evo me PONOVO (slijedećeg
četvrtka, Mart 23. 2006) pod nožem. Operacija. Ne radi zdravlje,
nagomilalo se i mojih kalendara, pedeseta mi već polako sadi cvijeće (na
grobu) koje niko brati neće.
Pa
se ondak moramo suočiti sa brojkama: taj upravo ohladjeni je 1989-te
imao BAREM duplo više vojnika, oružja a i MEDJUNARODNOG PRIZNANJA (ma
kako to perverzno zvučalo, ČINJENICA JE KOJA STOJI) da bi se
"zabrinjavao" oko nekih "demokratskih procesa". Računica je sa svim
brojkama bila na njegovoj strani i on je Pobjedničku Kapiju VEĆU i od
rimske, berlinske i pariske već vidio na - Terazijama.
Čak
i seljačići iz moje zabite provincije su bili u osnovnoj školi kad se
učilo ono o Itleru, vilama, roguljama i neprijateljskim ofanzivama.
Čak
i neCrnogorci su rado i s poštovanjem pojali BOJ NE BIJE PUŠKA UBOJITA,
VEĆ BOJ BIJE SRCE U JUNAKA. Ako ne vjerujete Njegošu, pitajte Đorđa
Grmalja ŠTA TO ZNAČI...
Ne,
"vođa" nije bio na toj zaostaloj i zastarjeloj "nastavi" - niti
školskoj, niti životnoj. Kao osvjedočeni psihopata on je VJEROVAO svojoj
fiksaciji u kojoj su sve njegove BOLESNE računaljke doista izgledale
perfektno. Narod iza njega je SVE to popapao do balčaka! A Stambolić je,
ČIM JE POSUMNJAO, "ispario"; nekakvi tamo đinđići su popapali metak
domaće proizvodnje, a ja sam dobio - kanadski pasoš!
Je,
u procesu sam "uskraćen" za veći dio familije, gotovo sve moje balkanske
prijatelje, moj penzijski fond (vjerojatno "pretočen" u granate za
Sarajevo, Vukovar, Dubrovnik....) i - bilo kakvu volju da živim. Moja
žena već šesnaest ljeta trpi psihopatu koji se raduje pomisli da mu neka
pravednička i križarska ruka prosvira metak kroz bubrege (jerbo tzv.
mozga NEJMA). Moja duša - doista bolje reć: ONO ŠTO JE OD TEGA GOVNA
ostalo - bulazni trista na sat jer ne trpi verbalne masturbacije
o miru, razumjevanju, pravdi i slobodi, a serijski koljači zdrava razuma
mi "prišivaju" kako ja zapravo patim za Jugoslavijom...
Ne,
ja se ne radujem danas: kako je lako kako, sve nas pljucnuo kad je
sažvako i ondak se prosto odšetao kao da ga sva ta "halabuka" (i domaće
i uvozna, a za kaj ne UNIVERZALNA) ne samo ne zanima već, a kaj ti smeta
njofra...
ABORTUS!
Danas DEFINITIVNO ne vjerujem niti u raj, još manje u pakao. Ono što sam
ja preživio NIKAKO se ne da mjeriti sa ratnim monstruoznostima Nisveta i
Emine sa dvoje malodobne djece (centralna Bosna), a OPET sam nemoćan da
paklenije i smrdljivije govno od života kakvog sam imao - zamislim. Meni
smrt dođe kao RADOST, a ne "dilema" pakla i raja, ili nekakve "diktature
i/li demokracije"!
Moje kosti su prvi put iz dna duše plakale kad smo - ranih osamdesetih -
gasili Korčulu. Na tome božanskom otoku vidjeti nesagledivu štetu
razorna požara bila je i ostala vječna tegoba i kazna. Za onoga koji je
to upalio NIKAKVA kazna NIJE dostatna i meni zadovoljavajuća. Nema kazne
i "zadovoljenja" kada se gazi po pepelu života. Za Miloševića SVI ŽIVOTI
nisu postojali. Zato on nije primjetio nikakav "pepeo" (još manje -
krv!) u monstruoznoj halucinaciji građenoj našim životima...
ABORTUS!
Sada nam lokalni "kalifi" bulazne sa jeftinim igrokazima jučerašnjih
ideja i institucija, mi iz vana dolazimo da lažemo o svemu jerbo imamo
VEĆI (recimo dolar), lokačnice po Cijeloj Bivšoj se otvaraju (i dobro
rade!) pod poslovnim imenom TITO, emglezi svih vrsta su "zaboravili"
kako su znali ko je Milošević barem DESET ljeta PRIJE rata, afrička
djeca i dalje ubrzano umiru od prazna stomaka ili SIDE, moj divni
učitelj iz osnovne škole pod svoje najstarije dane radi noćnu u zabitima
provincijske Pensilvanije, Armand iz Zagorja piše jebi i ustaše i
komuniste i jugoslovene, daj mi pomozi da se iselim odavde; Ministarstvo
Hrvatskog Iseljeništva NIJE UČINILO NIŠTA da se bujica iseljavanja
Hrvata iz Hrvatske BAREM uspori, kad već nisu objasnili "fenomen"
(izgleda da to društvo Domovinski Rat nastoji "rastezati" za
dnevnopolitičke ekshibicije barem slijedećih pedesetak ljeta).
ABORTUS!
Ante Gotovina izrazio osobnu sućut. Beogradske novine dodale "saborcu iz
Haga". Rvacki tisak oma objavio NE, NISAM JA!
ABORTUS! Šta je tu je, blago pijanima. Još da Mira zasvira klavira...
Proljeće je, uskoro. Ako me
kirurzi dobro zakrpe, evo da neću prestat internetski laprdat. Ja nisam
Milošević, ja se ne znam odšetati sa stratišta. Mrtvima je, kako vidite,
šminkerski lahko; kada ćemo, da li će neko od nas zaŽivjeti!
Ne znam. Samo, Balkan ostaje
permanentni ABORTUS, a meni više ne smeta što sam - kopile...
Kao i vazda prije,
uz
najiskrenije pozdrave
od
Vlade
iz
Kanade.