Objavljeno - dp. 2004.

a šta se to promjenilo...

fala Olandiji - nakon više od petnaest godina FILOSOFIJA PALANKE se nalazi u mojim rukama! Mada sam nudio ozbiljne novce javno i uporno godinama, knjiga je stigla sasvim besplatno na moju adresu... Imam slatkih problema kako da zahvalim, a u medjuvremenu - pogadjate - čitam...

Evo je studeni. Palu se okolo sviće, judi se sićaju nekih dragih svojih koji su konačno razriješili sve troškove i probleme pa se samo odmaraju gori u cviću. Ja ne palim sviće. Zajebajen se. Sa sobom, sa životom i sa interneton. Eto tako mi se desi da naletim i na NašList i tamo nadjem šta ovdje u cijelosti prenosim.

Nisam stigao da prenesem još jedan članak "studenački" - umisto još jedne sviće. Radi se o TOMI Bebiću. Kliknite ovdje i posjetite uspomenu na vječnost. Ljudskoga.

"Plakati. Ne od tuge. Od lipote". (T.B.)

Miljenko Smoje

Vapaj za reciprocitetom
Poslao: goldietrickz uključeno Sep 22, 2004.

Na sprovodu velikog Miljenka Smoje 1995. "jednog kišnog i tužnog dana" nije se skupilo previše "svita".
Bile su tu kolege novinari iz "Feral Tribune" i tek poneko iz "Slobodne Dalmacije" u kojoj je ostavio svoje najbolje godine. Bila je tu i Lepa. Šarko je otišao još ranije.
Godine 2004. "Slobodna Dalmacija" je odlučila izdati sve Smojine knjige (osim "Hajdučko srce" što je meni osobno najžalije). Nije puno proslo, a kao da je vječnost...

Iz knjige "Dalmatinska pisma" koju je Smoje izdao 1976. prenosimo (osobno sam prekucao pa skužajte za moguće nepravilnosti), "Vapaj za reciprocitetom". Svi oni euroskeptici bez razloga koji nikako ne znaju izrazit zbog čega se ustvari boje Europe, i te famozne Unije, neka pročitaju. I neka uče. I neka zaplaču nekad. I nek se nasmiju nekad. I nek vole nekad.


Vapaj za reciprocitetom

Moran nike reć, puka bi da ne rečen. Vi furešti, turisti, koji dolazite doli na more, vi iz naše unutrašnjosti i vi iz Njemačke, Francuske, Ingleške, bez obzira na to oklen se spušćate na more, puni ste primjedbi na naš račun. Puno vas doli smeta i uvik, uvik, jemate nešto za kritikovat.

I mi van ka domaćini uvik, uvik dajemo za prav, premda bi vas koji put i k vragu poslali. Jer nije, valjda, da vi uvik jemate prav a mi nikad? To vam je tako moja fureštarijo, vi ostavjate doli pineze, pa i kad nimate prav, mi van sve odobravamo, potvrdijemo i laskamo van kako ste fini, uljudni, pametni, široki, ka judi od svita.

A, bogami, ritki medju van su taki. Nemojte se, vi, furešti, na me najidit jer sve ča ću van reć, sve je to dobronamjerno, za vaše dobro, isto ka ča su dobronamjerne primjedbe i kritike koje vi sipjete na naš račun.

Kad mi dojdemo u vaša mista, u Zagreb, Beograd, u Pariz, u Minhen, isto trošimo pineze, i te kako trošimo. Mi van doli dajemo posteju, spizu i vino, sve skupa na dan petnajst-šesnajst ijad dinari, a kad dojdemo gori u vas, onda s tima pinezima ne moremo ni posteju platit. A vi isto ronjate da je u nas skupo i pitate kad će bit ribe, zašto nima pršuta.

I kad mi dojdemo u vaša mista, u vaše kuće, plaćamo, ne ronjamo i pokoravamo se vašin pravilima igre.

Čekamo na semafor da se upali zeleno za prić s jedne bande ulice na drugu, ne pjujemo i ne pišamo po vašin ulican, ne bacujemo van po đardinima kartu i važe; kad nan dojde potriba, trčemo u vaše javne zahode, parkiramo tonobile na mista di nam odredite; kad van dolazimo u kuću, upremo u botun i za vaš stol sedemo uvik pristojno obučeni.

A ja ne bi reka da se vi isto tako ponašate u naša mista,po našin kućan. Malo ste i preveč komodni, slobodni, oprostite na besidi, ali i pomalo agresivni.

Jemamo mi po našim pjacetan i portiman svoje semafore, ali vi nećete da ji vidite.

Kad barba Lovre u ladovini ispod svoje balature krpi mrižu pa zaspe i glava mu klone, onda je isto kada je na semaforu sinjal da nema prolaza. A vi dojurite tonobilon, zatrumbetate, a barba Lovre se prene i pripade. I da van tonobil bude u ladu, vi naše starce mičete i tirate. Puno van je važnije da u ladu bude vaš tonobil nego naš barba Lovre.

I naš starac se kupi bez riči i polagano gre, nosi svoj bančić sa kušinom a namisti se pod zidićen na mulet. I to van je malo te svojoj dici date balun da se igradu po portu. I van je trideset-četrdeset godin, pa se opet grete igrat s dicom i pucate balunon, a branka je mulet de sad sidi barba Lovre.

I on bidan svaki čas ščapon balun doda i umire o straja da ga balunom ne privalite s bančića.

I meni dolazi da se itan bovanima u vas, a van dilin pesti, ali mučin, trpin, još bi se famija kod koje ste odsjeli došla s menon karat da jon goste vriđan i tiran. A da znate kako bi vas slatko posla oklen ste i došli?

Oprostite, nemojte se jidit, ali moram nastavit da ne puknen. Jemajte na umu da su naše primjedbe dobronamjerne ka i vaše kad nas kudite.

Puno, puno puti san se zaželija doć u vas doma, dragi furešti, i ponašat se isto onako kako se vi ponašate u naše kuće.

Tija bi vas vidit kakvu biste facu učinili kad bi ja iz sobe oli banje izaša u same mudante sa trbujon vanka i seja za stol obidvat sa vašin ženan i ćeran.

Tako bi želija u same mudante sidit i jist u vaš tinel a voda sa mudanat da se cidi po tapetu, po palketima i dok jin, mrvice o spize padadu mi po runjan na prsima.

Bi li vašu gospoju afan uvatija? Volite biti slobodni, komodni, ali dakako ne u svoju, nego u moju kuću.

Ništa nemam kontra nudizma, ali jopet ne morate svako misto koje van se svidi pretvarat u nudističku plažu.

U malome portu, omar do funtane na koju žene gredu po vodu, nikidan se goli kupaju četiri čovika.

Kupaju se goli, sunčaju se goli, marširaju goli, a kapitan Pere jin iz broda viče:

"Ej vi, jeste li naša ili strana magarad?"

I umalo nije došlo do barufe.

Vi spavate ujutro do devet uri, a mi se dižemo u četiri i gremo dizat mriže i gremo u grad kupovat spizu i gremo u poje, dok vi spavate, mi gremo na prste da vas ne probudimo.

A u ponoća, u bot kad mi spavamo, vi ne grete na prste, vi pivate, vičate, vi otvarate tranzistore…

I po podne kad mi gremo po ure ubit oko, vi palite motore, grmite svojin gliserima, vaša dica bubaju nan u vrate, igraju na vatalo po dvoru. A dok vi spavate, bidna naša dica ni plakat ne smidu.

Ni dica nan nisu ravnopravna.

A sad ništo što se ne odnosi na domaće, nego samo na strane turiste. Sto puti san vidija a kad naš čovik ji on uvik ponudi stranca. A kad stranac ji, on nikad ne nudi našega.

Meni je danas veliki, posebni gušt jist lipu, skupu spizu, gucat fete pršuta, oboriti ribu, slakusariju, učinit pravu gozbu kad do mene furešti sididu. Maški dajen, pasu dajen, ali nji više ne nudin. Jedino ako je uz nji dite – onda ditetu sve dan.

Prin san nudija svi, i svi bidu se mašili, a kad oni jidu, mene nikad ponudili nisu. A šta je, stranče, oli ti misliš da smo mi u kolonijalnim odnosima?

Na žalost ne mogu se držat punog reciprociteta jer njegovu ditetu ću dat, on mome neće.

Eto, mora san to reć jer bi puka da nisan reka. Ali nemojte se uvridit, nemojte vazest za zlo, jer sve je bilo dobronamjerno. Isto ka ča su dobronamjerne i vaše primjedbe i kritike na naš račun. Mi smo van za nji čak i zahvalni, jer od vas učimo fine, svjetske manire. Ali naučite i vi bar koju sitnicu od nas.

Miljenko Smoje
"Dalmatinska pisma", str.214-217, Prvi put izašlo 1976.
"Slobodna Dalmacija" edicija "Dalmatinska biblioteka" reizdanje 2004.


"MALO MISTO" - "Mene su optuživali da sam režimski novinar, a ja nikada nisam bio član Partije, a medju prvima sam počeo pisat kritički. Prije četrdeset godina san osnova gradsku rubriku "Slobodne Dalmacije" i tamo san godinama kao Aspalathos pisa kritike. A onda uzmi "Malo misto" koje san pisa krajen šezdesetih godina. To je bila jedna razorna kritika komunističkih gluposti. A sada oni koji su bili slugani, preuzimaju barjak. Ko? oni koji su bili sekretari Partije, boljševici koji su svima solili pamet... Sad oni pričaju da san ih ja progonija. Ludi svit. Ko to može razumit šta in se okrene u glavi i koju pizdariju počnu govorit i činit."

ŽIVILI SMO KA JUDI - "Kad san pisa za novine s kontinenta, svaki je napis počinja s lipin brimenom, s bonacom ka uje i to san pisa za jidit ih. Da san pisa da je grubo vrime, da pada kiša, onda bi guštali. Koliko puti san iša na ribe, ostavidu me na siku i prokleja bi čas i dan kad se rodija. Sunce tuče, suva mi justa, nima vina, nima rakije, pucadumi usne, a ja opet napišen sve najboje da jidin one gori kurvine sinove. Znalo je u nas biti sniga, bura dere, pitaju me kako je u Split a ja kažen - a evo ovi čas smo se kupali. Ja san čitaocima uvek dava fakta, ali san uvek preuveličava ono što san ja gusta. Uvik su bili zubaci, uvik su bila najbolja vina. A da nisan gušta kad san bija mlaji - jesan. S Borisom Dvornikon san zna guštat, mi smo, enti gospu, živili ka judi. U tri smo znali popit 25 litara vina.
Lipo smo jili, pili, veselili se... Stali mi jedanput u oštariji negdi u Bosni i gledan ja ima šampanje, bogati, ima i kavijara i ja to naručin. A Ona mi kaže: Pa jesi li ti lud, u osan ujutru šampanju i kavijar? A ja kažen, je, imaš prav, pametnija si od boga: "Najprije cemo Boris i ja dva viskija".

LJEVIČAR -"Ja ne volin te njiove partije, stege, pokoravanja, ali se smatran ljevičaron. Ja tu pripadan ka siromaško, ribarsko; splitsko dete iz Veloga Varoša. Po mome osjećaju pripadnosti - tamo je meni moje misto. A nisan se nikad organizira jer neću ja odit na sastanke, neću sezajebavat..."

BADNJI DAN I PRVI MAJ - "Uvik san ima samo dva praznika - Badnji dan i Prvi maj. Za Badnji dan bi se spomenija pokojnoga oca i ija bi anguju, neka je ne volin, jer bi je i on ija. A za Prvi maj bi volija zapivat: Kruva i rada. A, enti gospu, to nan sad piva i premijer Valentić. Sad je i on posta komunista. Sad je i on reka da će bit kruva i rada. A kad su splićani išli u demonstracije pre sto godin, to je bila prva parola. A ja se sićan demonstracjuni kad se vikalo kruva, i rada, a jedan cotavi je isa za kumpanjima i vika: "I po litre!" A ovi kurbin sin neće da reče "I po litre!"


Šarko je počeja bižat od pasa, a ja od judi - govorio je Smoje pred kraj života. Sahranjen je u Žrnovnici, pokraj Splita. Ispraćen tek od najbliže rodbine, najbližih prijatelja i kolega. Tako je Smoje htio. Sasvim različito od načina na koji je živio...

 

Uell, kao i vazda prije,

sasvim lično & internetično 

iz Kanade od Vašega Vlade.

Povratak na sadržaj www.VladimirKreca.com

This site was last updated 04/26/06