Napuštajući domovinu naš čovjek nije napustio kulturu, posebno jezik i običaje koji ga prate od rodjenja. I njegova djeca, rodjena u tudjini, i pored svih pritisaka okoline, često su ostala vjerna jeziku roditelja. Sve ovo bilo bi nemoguće da nije knjige na materinskom jeziku, čitanja koje omogućuje živi kontakt s jezikom koji se mijenja.

   Imajući ove i druge činjenice u vidu, otvorio sam početkom 1994. knjižaru, počevši nuditi knjige na  jeziku ljudi iz bivše Jugoslavije.

   Navršilo se tako 10 godina djelovanja knjižare WEISS, u Schloesselgasse,

u  8.-om Bezirku. Mnogima, posebno onima koji su a vrijeme ratnih sukoba na Balkanu morali napustiti svoja prebivališta, ona je bila prvi korak u tudjini jer se u njoj mogao naći udžbenik za učenje njemačkog jezika, rječnik, dobra knjiga  naših autora na jezicima naroda ex-Jugoslavije. Ivo Andrić i drugi naši autori u prijevodu na njemački i mnogo  vrijednih sitnica tipičnih za našu kulturu (CD-i,kazete,geografske karte,turistički vodiči...) bili su i ostali dio asortimana knjižare.

   Na brojne priredbe donosio sam knjige i drugo: na priredbe kao što su bili koncerti Djordja Balaševića   i Gorana Bregovića  do slabo posjećenog predavanja u nekoj maloj dvorani. Radio sam  više  od 10 godina, organizirao i pedesetak priredbi u malom prostoru knjižare ne misleći da je mukotrpno zaradjeni novac i uopće novac, najvažnija stvar u životu. Mnogima sam pomagao riječju pa i materijalno.

   Danas, 10 godina i nekoliko mjeseci nakon otvaranja bitno su se promijenile prilike u vezi interesa tj. potražnje za našim knjigama. Trinaest  godina života i rada u tudjini ostavili su traga na mom zdravlju.

  Knjižara nije interesantna mladima, dio austrijskih institucija i starih mušterija, kupuje preko Internata, dio čita na njemačkom jeziku, dio  nema  vremena za čitanje jer ekonomska situacija u Austriji prisiljava veći dio nas na oštar tempo rada.

                                                x    x      x

    Nalazim se u delikatnoj situaciji – zatvoriti knjižaru ili je, uz pomoć mušterija koje su ostale vjerne ali i uz vašu pomoć, i dalje razvijati na dobrobit naših ljudi, u cilju njegovanja jezika, kulture, tradicije naroda jugoistočne Evrope odnosno bivše Jugoslavije.

   Stoga  vas molim da u okviru svojih mogućnosti, odvojite odredjeni iznos kao financijsku pomoć knjižari. Moguće je da se netko odluči i za poklon u kvalitetnim knjigama na našem jeziku,  što takodjer rado primam. Iznos može biti sasvim simboličan a i jedan euro primit ću kao znak razumijevanja i poticaj da nastavim, oštećena zdravlja, započetu kulturnu misiju prije 10 godina.

   Sa svoje strane vrlo rado primit ću vaš reklamni materijal i dijeliti  ga profesorima, liječnicima, inžinjerima, prevodiocima, novinarima, studentima, svakom posjetiocu knjižare koji ima interes za vasim uslugama ili proizvodima.

   Vrlo sam vam zahvalan  unaprijed na eventualnoj pomoći!

    Spisak svih sponzora bit će istaknut na vidljivom mjestu u knjižari!

    Već u prvim usmenim razgovorima  nekoliko firmi i pojedinaca, pokazalo je razumijevanje za ovaj apel i ovim putem zahvaljujem firmi GRIMEX, STUDIJU  za masažu u  Radinger Strasse, zubarskoj ordinaciji  Dr. VIDENA, Dr. Gertrud  VETTER… na ohrabrujućim  iznosima! Radovalo bi me ukoliko bi slijedili njihov primjer   te pokazali da volite   knjigu i ponosite  se da postoji kutak u Beču koji  svjedoči o našoj solidarnosti i visokoj kulturnoj razini!

     Želim Vam sreću u poslu i u privatnom životu!

                                                   Ljubo R. Weiss, knjižar

 Bankverbindung:

BANK AUSTRIA