Zabava u Beogradu

APRIIIILLL UUUUUUU BEEEEEOGRADUUUUUUU

Ne, doista ne znam gdje je Zdravko Čolić ali ZNAM gdje je Slobodan Sloba Milošević. Koliko god se igrale delije sotona zdrava razuma i razularena zločinačko-pljačkaška kreatura NIJE u vili (ma kojoj i ma gdje na ovoj planeti) već se (htio-ne-htio) znoji u tamo nekakvom zatvoru. 

Sada i ja mogu mirno umrijeti kada sam doživio da vidim kako zločinca ipak stiže ruka pravde. Najozbiljnije, doista ne žalim umrijeti kada vidim da i najprljaviji politički trikovi IPAK ne vode dalje od - zatvora. U najboljem slučaju....

Sada gospoda generali, heroji ali i kardinali IMAJU razloga da razmisle o svojim MONUMENTALNIM "zaslugama" koje krvlju i zadnjim novcem plaćahu upravo oni koje su ovi nedodirljivi - štitili....  

No, ja svakako NE IDEM na Balkan. Nije meni problem što me očas posla mogu skratiti za ovo malo (nemale) glavet'ne. Nije mi problem niti neobjašnjiva kriminalna i socijalna klima. Ne smeta mi što od Beča do Sarajeva toliko puno puta moram potegnuti za moj lijepi zeleni passeport. Nikako mi njie krivo ako me zaustavi neka od policija, milicija ili tako to, a glede prometnog prekršaja - oma ću se ispričati i platiti po zakonu zemlje na čijemu sam teritoriju. I još puno toga meni problem nije. A problem jest, i kako vidim samo se produblajva sa namjerom da tu zauvjek ostane - MENTALITET GUSALA, PARANOJE I MANIJAKALNE KRVOŽEDNOSTI...

Za sve su krivi NJIVI, svjetska zajednica radi samo kontra NAS a tako izdašno (pa ponekad i kurvanjski) pomaže NJIH, ONI su bezbožnici a NAŠA vjera je mjera za SVE, čim ONI odu MI ćemo plivati (oma će SVI postati plivači; zanimljivo....možda dobro za izvozzzzz?) u blagostanju i apsolutnu moralu; ONI su gadež, kradljivci i smradež a MI smi ti koji pošteno rade, nikad ne kradu, ne švercaju, ne ubijaju iz sportskih pobuda.......

Začin na taj mentalitet je pismo mojega radio-telegrafiste (ispričavan se Rvatima jerbo doista ne znam Rvacku rič za ovo zanimanje) sa kojim sam proveo OSAM GODINA u istoj brodskoj kabini - kada mi on napiše pismo u kojemu žali što mi nije otkinija glavurdu s ramena jerbo je on ZBOG MENE (?!) otiša u komunjare (a ja taj veseljko NIKAD nisam bio!) i tako to.....

Dosta ste flekanirali mene, ja sam sada desetak tisuća kilometara sjeverozapadnije i sada kada je OČITO da ste SVI u duboku fleku, hej, prosim lepo dečki ČITAJTE FERAL TRIBUNE. Ak' imate muda!

A ja sam i danas riskirao i pročitao sjajan članak Mile STOJIĆA - POMRČINA ZAVIČAJA. U sredini članka ima rečenica: "Ti si mene zaboravio. Ja sam Ajša", a zatim dodala: "Tvoje je sunce danas pomračeno."

Ovim člankom Mile STOJIĆ je OSVIJETLIO jedan NEPOZNAT pravac u balkanskim spisateljskim krugovima: FAIR-PLAY bez operetske amnezije i epskog preseravanja. 

Ovim člankom Mile STOJIĆ je snažno iskoračio u moja nadanja i gotovo slomljenu vjeru da možemo biti baš svakakvi ali da IMA rješenja BEZ KRVI prihvatljivih SVIMA jer smo na kraju SVI - Ljudi.....  Ili, ak' već oćemo gusliti o civilizaciji, MOŽE LI DRUGAČIJE?!?

Ovim člankom Mile STOJIĆ  upire prstom na protjeranu religiju HUMANIZMA i kaže - "Kažu da su u Sarajevu jake zime, pa obuj da se ne nahladiš"; A TI RODIJAK SAD POGODI DA L' SU SARAJEVSKE ZIME MILOSRDNIJE ZA NEKE NACIJE....

U istom Feralu, u jednom dahu sam pročitao interview sa Ivicom OSIMOM. I oma sam postao navijač Želje. Jedno dvaespet godina retroaktivno. Ali - ne usudjujem se to niti pomisliti: takav mućak prodati tako uspješnom treneru STURMA (koji u podugačkom interview-u nije niti jednom riječju pomenuo!) i Ljudini u slobodno i radno vrijeme...., JOK!

Uell, niti Osim niti Stojić NISU priprijetili NIKOM niti su osvetnički upirali prstom zahtijevajući linč i egzekuciju. A mogli su. Glatko. No, biti ljudina utopljena življenjem i radom u religiju humanizma NIKAKO ne znači poziv NAZAD, u osvetu i svakovrsnu primitivu. Oni kažu KAKO su se brusili-kalili NJIHOVI vlastiti životi. Oni kažu da se na vrh Znanja i Priznanja NIKAKO ne stiže dekretom, ukazom ili preko nečijeg leša, spaljene kuće, silovanog djeteta.... Oni kažu BITI ČOVJEK JE I DOSADNO I TEŠKO I NEPOPULARNO; BITI ČOVJEK JE SKUPO, BITI ČOVJEK JE - ZAPRAVO - BITI. Jedino tako se može BITI. Svaki drugi put je SAMOUBOJSTVO kroz dugotrajnu destrukciju, poniženje i bol.

HVALA Vam što ste pročitali ovaj moj uvodni članak. Hvala Vam što ćete pročitati još koju od Mile Stojića i otići na utakmicu zbog Ivice Osima. Hvala Vam što svoja srca usmjeravate k radu i razumijevanju. Hvala Vam što bez velikih riječi sužavate svijet mržnje, bjesnila i megalomanskih laži. Vi to zavrijeđujete jer - u Vama živi ČOVJEK!