Apsolutizam relativiteta

Relativno relevantno ili relevantno relativno?

...vruće, rashladni uređaji se prodaju ki ludi, elektrodistribucija cmizdri sa svih medijskih outleta kako je raspad sistema samo pitanje momenta, u gradu gotovo nemoguće vidjeti auto sa otvorenim prozorima; doista se pitam ima li iko u ovome gradu (Krawograd, Zapadana Kenjada) auto BEZ rashladnog uređaja...

...istovremeno se nikud ne može pobjeći od blablablanije o ratu u Iraku i Afganistanu, masovno se lijepe naljepnice SUPPORT OUR TROOPS i održavaju razni derneci za prikupljanje novca da se tim zaraćenim „našim“ deranima pošalju kolinska žvake, omiljene krafne i koja razglednica Banff-a (ovdašnji Bled i Medvednica KOMBINIRANO)...

...ekološko dripci i aktivisti popune one sitne rupice između i zavijaju kako nije samo struja i gorivo, krivi su i – MESOJEDI! Ala sam se nasmijao. Jedno pet sekundi. A onda me strefilo: eko-čovac mrtvo ladno iznosi činjenicu kako uzgojni kapaciteti životinja za mesnu industriju zapravo JESU višestruko veći zagađivač od automobila, kamiona i svih tih klasično pogonjenih prometala!

Ipak, pogledam malo bolje: eko-čovac se NE znoji. Nit slovom se nije pobunio kontra rashlađenoga studija u koi su ga dovezli kompanijskom limuzinom! Slučajno sam doslovce druga kuća do televizije pa sam vidio. Kako su na brdu iznad grada koriste veliki specijalni Hummer...

Ni moji čwarci više nisu na sigurnom! Razmišljam...

Duuugo vremena sam se plašio raznih stvari. Najviše da me ignoriraju i prepoznaju kao sebičnjaka. Evo sam se nekako probudio: nagovaram i moju malu da me ignorira: da koji sam ja vaktor!?!

Kaže mi da je to onaj drugi ekstremizam!

Ajme, srećo moja, okud ja u tamo nekakvom ekstremizmu!?! Evo ima dva puna tjedna kako sam osnovao svoju vlastitu antizatucTUCanističku intergalaktičku stranku!

Nasmije se onim svojim srnećim osmjehom i sunčanim licem pa ode korakom gazele do onoga našega monstrum-frižidera, dovuče zdjelu od pet kila februarski čvaraka i kaže da bi me posjela na krilo te sve tako potanko objasnila, ali (valjda zbog moje težine –što je njena neizrečena da prostiš insinuacija) ipak će mi ispričati priču o tzv. samopoštovanju...

Kaže da ta „finta“ nagle promjene iz krajnjega minusa u krajnji plus SAMA ZA SEBE slika potpuno nesigurnu ličnost!

Oma sam reagira: eto, viđaš!, i sama si rekla LIČNOST!

O, lipo moje, čwarkožderno! Kako si lahko preskočio preko „nesigurna“!, gotovo da pomislim kako si opet pokretan...

Zbog neutvrđenih razloga taj dio diskusije je bio – završen.

Sa druge strane, sebičnost nisam raspravljao. Sa njom. Ko zna kako bi me – ničim izazvana i sasvim nevina – „ispreskakala“ i tlak mi izneredila. A onda bi MOŽDA morao i – razmišljati.

Nije to za mene! Ispašće da čwarci nemaju vitamina i onda ću joj morati ponuditi rastavu braka. I šta ću onda ako ona to prihvati!? Kome ću onda jadan i ničim izazvan prodavati moje omiljene i epske prijetnje? Evo čak i ona dva člana moje intergalaktičke a kontrazatucTUCanističke stranke već znaju da stare, ružne i debele NE slušaju čak i kad su te individue POTVRĐENI akademici i čudo od znanja, sposobnosti i iskustva a kamo li..., dobro – obadva su spomenuli nešto o meni i nekim crnim rupama. Valjda u svemiru, jok u mojoj ispodćelnoj duplji. Navodno praznoj...

Tu je stvar postala komplicirana pa sam žvaknuo koju šaku čwaraka. Iz prehrambenih razlogova...

Sjetio sam se dalmatinskih šuma i dr. raslinja uzduž i poprijeko hrvatske obale. SVE GORI! Organovi unutrašnjeg mira and reda NAJZAD safatali dvojicu potpaljivača! Ajme meni uspjeha! A đe je bila tzv. PREVENTIVA?

Gosn Sanader objavio kupovanje nove protupožarne opreme. Koja će – pretpostavljam – biti u funkciji čim pristigne na lokalne adrese. A nisam primjetio da će ta „pošta“ ić preporučeno...

DakleM, čim se dalmatinske šume spržu, eto i opreme!

Kad sam ja stigao tamo daleke and arheološke 1974te sve je gorilo! Učili su nas da su krivi Mlečani i njihovi saveznici: sve su šume posjekli i pravili parkete i laminate za Veneciju, a undak i šire. Ja vazda biJOJ naivan pa pito mojega učitelja, ako su Mlečani sve posjekli da koji turac undak SADA gori?

Sjedi, kec!.., a čuja sam i da je onako za sebe taj isti učitelj promrsija gluperdo seljoberska and neotesana...

I gorile te šume od tada do danas vazda u isto vrijeme, vazda katastrofično. Pomislio bi i sasvim nečwarkojedeni mozak da koji andrak još ima za gorit, ali – vazda gori! Prije desetak ljeta bili su krivi četnikovi: oni su užgavali sve da naude Rvackoj. Evo, ove godine niti jedan četnik nije pomenut, a opet gori masovno and masivno.

Uzeja sam računaljku kompjutorsku i startao sa 1974om. Danas je lito Gospodnje 2007. Boga mi, 33 ljeta GORI! I nikad nije stalo...

33 ljeta paleža, starja, šćete i ljudskih žrtava, a opet – svaki put – svi iznenađeni, tužni, bijesni i uhvaćeni u „situaciju“...

Kod nas čwarkojedova 33 UZASTOPNA ljeta neuspjeha i padanja na istom ispitu na isti način ima samo jedno ime: NESPOSOBNOST!

NIKAKO ne zovem te ljude generalno nesposobnima, još manje glupima, ALI – čak i eko-čovcima – tu nekaj opasnoga smrdi: kako se vazda nađe DOVOLJNO šume i raslinja za epske i katastrofične požare, a NIKAD dovoljno pameti i organiziranosti da se BAREM jedne godine ti požari svedu na marginalne i sporedne vatrice...

Ne, nisam niti u čwarkobunilu primjetio da se neki funkcionar POSTIDIO masivnih novaca koje su te vatre urnisale u besmisao i štetu. Bez koje bi ipak nekako lakše živjeli. EVENTUALNA raščlamba analize koliko je po uloženoj kuni SPAŠENO šume i raslinja nije ideološko-politički morbid.., ovaj moralna, pa ju nitko i ne pominje! Ko bi sad i o tijem glupostima...

Ispalo bi da se tu traži NEČIJA odgovornost!

A đe bi mi stigli da se forsira odgovornost!? Nego fino poredaš Dom, obitelj, Bog i to je to! Nećemo mi sad parolisati Tito armija, narod partija! Mi smo te gamadi ugasili. Konačno, kuj drugčije pisne, čuće naše pisme (Markan the Samokrijes, op.a).

Ovdi u Krawogradu business NIJE ki usual – povećala se proizvodnja pogreba. HembaTe, ki da je postala moda krepat usrid ljeta! Sve mi se čini da svit ovdi ne želi krepat kad je ledeno i snježno pa da im na pogreb niko ne može doć. I, eto – masovno krepavaju liti. Ne moš proći gradom. Od pustijeh radova na cestama i okolo. A onda, čim pomisliš da dodaš gas, da si prošao gradilište, pogrebna kolona! Masu blještavih, ogromnih kadilakova oli linkolnova. Ajme, ma jest da kasnim, ali izgledaju dibidus olivudski: da sam Bach oma bi zagudalio onu tamo neku dubokoumnjačku i kompliciranu a klasičnu pjesmu šta nijedna pevaljka ne zna kako se to zovede...

A sunce mi burgija! A oni imaju ona specijalna cakla. A ja nejmam. Moja mala kaže a da, moš li zamislit kakve oni multizone klima uređaje imadu?!

Joj, tu mi se srce raspalo: nisam probava, ali ne sumnjam: hmmmm, multizone klima uređaj!.., pa ovdi i mrtvaci imaju više ukusa i znanja od mene...

A ja vazda nešto kontra kadilaka trambunjao! Kupus kiseli, da kupus kiseli, kako nisam malo bolje p(r)ogledao!?!

Tješi me Omer Simptom: evo ga DANAS na pravom dugometražnom vilmu! Iđen u kino!

A sinoć sam ga viđo kako se zaposlija ka pozdravljač mušterija na ulazu u neki megaultramarket. Pita ga njegov šef da oće li raditi taj posao puno radno vrijeme. Oma ga je kontrapitao da ima li tu šanse za napredak u karijeri.

Šef mu glatko nije stigao reć NE dok je Omer eksplodira od sreće: daklem nema pritisaka, pa to je MOJE mjesto!!!!

Tjedan dana kasnije dolazi mu isti šef i pita da Omere oš li da postaneš executive pozdravljač mušterija?

Wowh, kako to lipo zvuči! Nego šta je to, šta ja dobivam s time?

Ništa, sve isto, samo radiš puno duže za iste pare...

Iste večeri šef zaključa vrata i ostavi sve radnike sa Omerom u dućanu. Omer se grdo buni, dok šef kroz staklena vrata s druge strane proguta i ključeve za WC. Omer pobjesni i skoči na vrata, a onda se OMA stropošta drito na pod. Kad je najzad otvorio oči vidio je šefa s druge strane vrata kako drži neku spravicu i ljubazno objašnjava: ugradili smo ti čip kad si bio na liječničkom; sada si pod našom apsolutnom kontrolom – šef zavrti neki dugmić na onoj spravi dok se Omer previjao od boli i šoka...

Onda Omer smogne svoje krajnje snage, napipa čip i golim rukama ga istrne iz svojega tijela. Pogleda ostale radnike i kaže A ŠTA VI ČEKATE!?!

Oni mu ravnodušno odvrate da NEMAJU nikakav čip!

Šef se već okrenuo i nestao u mraku. Omer šokiran ne vjeruje...

Nemate čip!?!

Ja, i podjoše lagano na svoja radna mjesta.

U tome momentu Omer primjećuje kako nekima iz čarapa vire satovi. Iz džepova sasvim nove „sitnice“ poskuplje, čak i čistačica u veliku crnu vreću „skuplja“ cijelu stalažu sa satovima i finom elektronikom...

On onda ode ravno u skladište, uzme najveći viljuškar i cijelu paletu HDTV Plasma te se uputi ravno kroz ona staklena vrata...

Ovo je sličica iz CRTANOGA FILMA.

A čistačicu iz mojega stvarnoga života, koja je gotovo indentična goreopisanoj crtanofilmskoj, sretoh prije neki dan. Iz našijeh je krajova. Pokazuje mi čuda svojega motornoga prevozila: vidjaj, daljinski otvarač za vrata!

A da li taj otvarač more i zatvorit ta vrata daljinski?

O, nemaš da sumnjaš! Ne samo zatvoriti, vengo i zaključati!

Dobro, dobro, viđam da je baš zdravo dobro. A RADI! Ma, da li je skupo?

No, nije skup. Jedva dvaes tisuća poviše standardnoga kadilak.

A ti ono radiš ki čistačica? Kolko te plaćaju po satu?

Dobro, dobra ali ne previše – dvaespet dollar po sat.

Oma mrdnem moju tihu računaljku i cijenu podjelim sa brojem dolara po satu: ispadne da drugarica čistačica MORA da je radila dvostruko radno vrijeme zadnje tri godine da bi kupila to prevozilo! Undak me žmokne čmarkoslovna REALNOST: pa to čudo guca PREKO dvaes litara, osiguranje je MASNO skupo, a valjda se to sve mora održavati i čistiti.., mrdnem onu moju računaljku opet i ispadne da ona po cijeni od 25 dolara na sat mora dodatno čistiti još nekih minimalnih 3 do 5 sati DNEVNO. Pod uvjetom da ne jede i da joj neko kuću da džaba...

Taman sam briso šta sam računo i piso kad me ona gotovo naivnim i ljubaznim glasom RASTURI: nisam sviđala Havaji ova zima. Ali sam izdržala dva tjedna zbog djeca. Sad ćem cili avgust da se odmorim ki čovik sa familija u Rvacku!

A, jok – tu me neš ufatti u IKAKVU računaljku!

Poželim joj iskreno sretan put i maksimalan provod „u Rvacku“, te se žurno udaljim izvan njena vidokruga.

Zbog nečega se sjetim Maestra. On je visoko obrazovani dubrovački gospar koji ovđe u Krawogradu žive gotovo dvaes ljeta. Nikad nije vozio novi auto. A plaka je pri nekih desetak ljeta kada sam mu donio zbirku fini dubrovački razgednica koje sam ja skupio na internetu.

On ni ovoga ljeta neće u Dubrovnik. On nije ni političar ni čistačica. On nema novaca...

Moj rođendan prošao!

A ni ja nisam išao „doli“. Već treće desetljeće prolazi...

Nije bilo velike zabave, tek privatna večera gore u planinama.

Ali, telefon, email, pošta.., ODSVAKUDA! Napunilo me. Do suza.

Fala!

Ma kako ste se samo sitili sad kad sam onemoća, ostarija!? Ili mi dolivate sol na depresiju, a?

Istina je da mi godi šta sam svjetski: čestitalo mi od Argentine do Francuske, od Kokrana do Vijetnama, a HVALA i Beču! Je, bilo je monumentalno iskustvo doživjeti da mi pristignu sve te čestitke sa doslovce svih strana svijeta, od svih nacionalnosti i vjera..., jedino me ona moja malo zabrinula: a štaš sad lipotane debeli and nakazni ako te optuže za planetarno bratstvo i jedinstvo!?

Tu sam te čeko, lipotice moja!, hebaću se! Poradi razmnožavanja, nikako poradi tamo neke sodomije od samozadovoljavanja!

Kao i vazda prije,