ovo je prvi NON-reprint na ovim arhivskim stranicama....

karte se otvaraju.....

Januar 27, 2004.

...KARTE SE - OTVARAJU, BLAH, BLAH, BLAAHHHHH... Koha još zanimaju tamo neke karte!? Jok, nisam niti pomislio na mape!

Imamo civiliziranu prošlost?!?

KLIKNI NA foto ZA ORIGINALNU VELIČINU

Evo nekoliko kvalitetnih skanova originalnih zapisa. Mislim da ne trebaju specijalno objašnjenje ili uputu za korištenje.

Koristim nesumnjivu moć interneta da pokušam ne samo pokazati, već i zamoliti za pomoć: naime u gornjoj sličici je rukom izrađeni omot moje jedine autorske kazete.

Mislim da je završila u Frankfurtu, a pošteni "pronalazač", ukoliko se potrudi da mi je vrati, može očekivati ozbiljnu financijsku naknadu i niti jedno neugodno pitanje. Jedini uvjet - da kazeta nije nepopravljivo oštećena.

Stranica 151 moga "vječitog" dnevnika je "zastala" u ranu bečku zoru avgusta 1994. i - cmizdrila i svađala se sama sa sobom. Jest, natopljeno je bespomoćnošću i patetikom ali - meni i danas ima istu svježinu onoga dana kada je zapisana.

StranicE 154-8 istoga dnevnika je zapisana na pragu moga desetoga dana boravka u Kanadi, dalekoga oktobra 21. 1995.

"Teologija" tipa ONI SU TUPAVI A MI SMO SAMO PAMETNI nije mi nikada bila iznad kanalizacijskog nivoa. Danas, gotovo punu deceniju kasnije ovaj neuređeni originalni dnevnički zapis to samo moćno - potvrđuje. I - meni doista drago.

Na kraju ovoga "mini-mozaika" moja "prva ljubav" i moj vječni favorit - šjor Paško (The Legend). Onda je bila godina 1986. POgledaj, pročitaj.., ŠTA JE TU ZASTARILO!?!....

Tehnički (daklem - informativno) govoreći ovo je praktični UVOD moje ideje "proslave" prve dekade Vlade & Kanade...

Kako je Apatija fantastično zaljubljena u Amneziju (mater 'omospolnu, da mater. I - oca!) i kako te dvije dame bez kapi prolivene krvi pretvaraju i najmoćnije derane od jučer u bijedna ništavila od danas ODLUČIO SAM da ih prokažem.

Originalima, duhom nepatvorenim, jučerašnjom spontanošću i današnjim parama, koliko god me mogu nositi..

ODLUČIO SAM reći i sebi i "oslobodiocima" da je revolucija opet pojela svoju djecu (ko Vam je kriv šta niste uskočili na vrijeme? Daaa...?, Sporo se presvlačite? Imate KARAKTER! Nije Vam se išlo preko leševa?! Imate slab stomak? LUZERI!!!)

Kako tu nema nikakvog otkrića - barem za one koji imaju i minimalni kontakt sa vlastitim bubrezima - šta ja to ondak "talambasam"...

Najprije - čovjeku mojih godina kalendari donose realitet snažniji od svih ratova koji se i mogu i ne mogu "zakuhati".

Ono - šta bi reko moj davno počivajući đed - Sine, sve je lako ali nekako u "čabar" treba prdnuti. OK, prevodim - gotovo na pragu pedesetih ja ne mogu očekivati da me "drmne" originalna Prva Ljubav. Činjenica - ljudi se doista i žene i zaljubljuju i čak djecu (uspješno) imaju i nakon pedesete. IPAK onaj ko to nije radio "za vakta" pojma nema šta je izgubio. Taman da sutra postane predsjednik USA, nobelovac, Oskarovac i olimpijski šampion.

Onaj Gore zna kako se "kockice slažu" i nema države, priznanja i ljudskog dostignuća koje to može makar i poljuljati.....

Idemo dalje - na pragu pedesetih rutine i spore "možđane" počinju same sebe jesti do besmisla. Primjer?

Evo jedan, ali vrijedan (da ne počnem sad nešto pametovat') - ljudi tih godina ovdje u razvijenom i sitom svijetu masovno pate od depresije. Velika većina njih ima novaca za stvari koje Vi i ne možete zamisliti, imaju i familije, uspješnu djecu, "garantiran" položaj u društvu, ugled, egzotične godišnje odmore i još puno toga. IPAK, kažu sve statistike, depresija je kuga koja ubija više ljudi u debeloj, sitoj i razvijenoj Sjevernoj Ameriici nego svi ratovi koje su vodili okolo po svijetu. I još - "trend" se unatoč čudima medicine i tehnologije NE USPORAVA..

Na drugoj strani masovno poniženi i izmasakrirani Balkanoidi svih vrsta "upadaju" u "zanosnu" perverziju lezbača zdravog uma NJ.V. Apatije & Amnezije. Oni maštovitiji za "grupnjak" "trezveno" dolivaju Mržnju i (opravdanu!?) Osvetu.

Sve drugo je - drugo...

A tako se krvoločno i primitivno pokušavaju obračunati sa "pederima" u svojim redovima...

E, lipi moji, ovo je jedan GigaDelić (Ma, judi moji DA LI JE TO MOGUĆE!!!???)

Suprotno nekim već iskazanim strahovanjima, ovu već "prokazanu proslavu" neću začinjavati sa nikakvim "pikanterijama" koje bi mogle imati efekt noža u leđa.

Jest, nije ih bilo malo koji su prema meni bili "pizde", ali ja sam IPAK - Bogu Hvala! - na svim kritičnim "skretnicama" moga života imao sjajne Ljudine oko sebe i tvrdo vjerujem da NAGLASAK svega mora biti na toj dobroti.

I jednim stvarnim, velikim, iskrenim i praktičnim HVALA koje bi trebalo samo po sebi reći da malo strpljenja i poniznosti uz iskreni oprost rađa MOĆNU nadu u Sutra. I konačan uzmak onih lezbača zdravoga duga - Amnezije i Apatije. A o Mržnji i Osveti da i ne govorim...

U međuvremenu internetično & patetično, uell - i sasvim lično,

 Idemo dalje.

Uz najiskrenije pozdrave

     iz Kanade od Vašega Vlade.

Povratak na sadržaj www.VladimirKreca.com

This site was last updated 04/26/06