Tuesday, November
15, 2005 Vlado A.D. (Arogancija
& Diskriminacija)
danas...
Nemoj sad da mi nekuj šalje eljektričnom pošoštom
(UPDATE: da prostiš!, javijo se onaj umžinjer iz da l' sad gornji il'
donji Čekrčića, nisam siguran, al umno piše kako sam napiso pOšošta
umjesto email! E, jaro nije ni jedno ni drugo: ako baš tražiš neke
greške, potraži ih u materijalu. uGnjenetičkomu...)
kako je A.D.
"anno domini" i "zaludu ga nije pominjat"! Oma ćemo se pokrvit do zanje
kapi kolesterola! Garamt!
Arogancija, kao npr. sex, jema milijun poimanja and
objašnjenja, pustih definicija i tako to, a sve (ne)svršava u gadnu and
prljavu pornografiju kvazi-moralnog (moralističkog!?) i politzombijskog.
Primitivi, ovaj put, iskreno u ovome slučaju ne zamjeram ništa. Ko je
nju, jadnu, ikad pitao da studira i neki tamo Latinski jezik...
Diskriminacija - za razliku ove gore pomenute prljavuše and
prevrtljivice - dosta unisono ima vrlo jasnu "poziciju": mi napredni je
držimo neprihvatljivom apriori and, da prostiš, vi svi nazadni jema da
učite i naučite da je to velika kaka, te jok-jok diskrimninaciji. Vazda.
U vašim sredinama. (ma kuj to tamo pita besmislice!?!, - bolan mi smo
demokurcija i demokurcija je DOKAZ da kod nas nejma diskriminacije!
Kvit!)
Već se godinama potiho ali
uporno i pomalo krvoločno kroz moju poštu provlači menimi pripisana
arogancija. Niko me baš NIKO nije optužio za diskriminaciju! Još je
veselije što mi baš niko nije "sprdio u brk" da sam arogantan! Poštom,
napisano - može, direktno jok nit' za živu glavu...
Da me je ikad direktno upitalo
oma bi rekel i da sam arogantan, a nadasve diskriminantan!
Skratimo u praktičnosti: kada su
kraljevi i tako taj "sitniš" oholi and arogantni (ili je to sve isti
turčin, a pismenost bi - i ona logička, a i ona jezička - rekla
pleonazam) ondak se to lahko vari i ima neke atribute koji se svode na
uzvišenu "plavokrvost" Njizinijeh Velikosti...
Ako neki Đuro iz Glamoča podigne
nos, čak i da zaustavi krv, ondak je on oma pokondirena tikva jerbo koji
turčin (ili Iraklija, stanovnik Iraka; izaberi slađe!) se on "pravi"
važan...
Daklem - ukoliko si iz Glamoča a
još i nejmaš puste novce and neku drugu svjetski priznatu "naljepnicu"
SVAKO podizanje nosa je neprihvatljivo. Svakuj ondak more da te pljucne
i kaže (na opće and neupitno odobravanje mase okolo) kako si vaki, naki
i primitivac jedan, dabili...
Zaključak umni: dragi glamočani,
kada Vam razvozaju nos, ne podižite ga!, probajte ledenom vodom
razhladiti zatiljak and zavratak i ondak nejma da Vas neko more prozvat
arogantnim nikogovićima.
Viđaj sad vako: kad Đuro
Grmaljević smandrlja što ni pas s maslom "odapeo" ne bi, pa ondak sprčka
nekih (do sada i konzervativno procijenjeno) "usputnih" 750 milijardi
dolara kako onda moš pitati bezvezarije kao što je dvi iljade njegovi
ljudi mrtvijeh, neki kažu i do 100 iljada Iraklija geknutih "u procesu",
a ondak kome bi palo na pamet da još broji neke sos zemljom sravnjene
škole, bolnice, džamije; a zatvorski kapacitetovi RASTU (jerbo ološ ne
razumi demokurciju!; šta je tu nejasnou?)...
To nije arogancija! Ma, kakvi!
Čekaj da Đuro izobrazbi and širenju demokurcije izloži susjedni Iran,
dosusjednu ledeniju Koreju, a ima ih još, Venecuelu mu zauljenu...
Je, i ja se moram složit: nije
to arogancija, ne more bit nikako! A znam da to mora bit nešto. Jer se
čuje. Na velki smrad. Samo za razumit sve to meni treba nova verzija
možđana. Uvjeren sam da bi i amebin mozak (ohha!. bijo sam na satu
bijologje u tom petom razredu osnovne i zapamtijo kako ameba nema mozga,
ovo je ovđe samo figurativna da prostiš figura!) za sva ova Đurina
umovanja smislijo samo jednu karakteristiku a koju ja - a kako se još
nisam vinuo u amebine visine - eto neću ovdje zapisat pa vi sad mislite
a šta je to...
Ima i ovoga: Kada HagoPravdići
napiče jednog nounara na pravdu and poštenje ondak mi se digne ono šta
ni extra strong Viagra dignit nije mogla! Ni ovo - a iz zastrašujućih
razlogova - ovdi neću opišati zakaj!
Daklem spiču nounara iz
provincijske tiskovne kuće jerbo je malko zahebano čačkati one iz
glavnih državnih medija. To kao početak. Ondak pravda, etika, zakonovi.
Jerbo nejma druge! Alal vjera! Ma, ko bi se toga sjetjo!?!
Ni to ne more bit arogancija.
Još manje zajebancija. Nounar na nišanu more samo plesat po postavljenoj
žici i kajati se šta nije piso za beogradsku Politiku. Hebala ga tamo
njegaova Slobodna Dalmacija!
Ma koja budala bi ođe priupitala
a šta radu oni nounari okolu Pentagona and tako to; ma, dajte ljudi -
sve je to čista etika and demokurcija; obrazujte se, prosim lepo...
Daklem, u razvijenu svijetu
nejma arogancije, samo etika, bratstvo, jednakost i jedinstvo. Posebno -
jedinstvo. U prckanju provincijskih and sporednih kretenčića koji ako
pisnu oma Hag stisnu...
Kako ondak da sam ja arogantan?
Vrlo jednostavno: ja viđo đe se dobri (ili barem debil.., ovaj debeli)
konji potkivaju, pa i ja podigo i prednje i zadnje. Pa dok oni
"prosvijetle" glamočene, iraklije i nounare Slobodne Dalmacije ( a
ekstraj ako se "zaulje" u Venecuelu and Iran, Koreju....) osta dobra
vremena za meneme da barem mislim kako sam "masni" faktor.
Diskriminacija mora u drugi
nastavak ove priče. Ne piše mi se danas više. Evo sam jučera zabrljo kad
sam "na brzaka" objavljivao foto album mojega psa: za Vas koji ste
primjetili OPROSTITE; svima drugima - nije pohvalno što sam napravio.
Detaji ostaju misterija. Demokratska...
Prije neki dan se zapalio motor
jednog aviona nad Kalgarijem. Umalo da na reš prepeku stotinjak ljudi.
Kažu kriva neka tica. U motoru. Kalgari inače ima najdužu pistu u
Kanadi. Ne fali novca. Tek sad otkrivaju značenje raznoraznih
"anti-ptičinskih" uređaja. Ni to nije arogantno: ljudi nisu htjeli
diskriminirat lokalne i selice tice. Tek nakon ovoga monstruoznog
"događaja" neki su uvidjeli da barem Bog diskriminira: ljudi ne mogu
prvat. A nejmaju ni krila...
Samo sat-dva nakon toga nemila
"događaja" doznajem da je jedan moj brilijantni jaro svojim vlastitim
novcem platio to petominutno "veselje". Pobjego je na spavanje prije no
sam ga našao da i meni nešto plati. Pa makar i njizinu kruškovaču...
Snijeg je pao, uredno se
zamrzavamo. Ove godine nekim lakšim tempom no prošle. Izgleda da Pariz
ne gori zaludu. Jopet imigrantovi. Jopet Muslimanovi. A obaška da su
manje-više crnčiguzi. Evo da već čujen kako g. Grmaljević telefonanira
Žarku Štirkanu pa mu peva a šta me nisi sluša, đe će ti sad duša...
Kao
i vazda prije,
uz
najiskrenije pozdrave
od
Vlade
iz
Kanade.