Božić 2011

...idemo svi, a idu i psi...

...kao da je Božić poranio, a nije da ga vrijeme služi!

Nije više interesantno pominjati kako nam iste bajke prodaju za nove novce, a mi u redu (reče li neko U KOLONI!?!) blejimo ki ovce i čekamo...

Prošle godine u ovo doba vodio sam jednu od najtežih bitaka u personalnom životu. Ne, nije bila ta grka, mrka i opaka boleština koja nas melje već pune dvije godine!

Da ne duljim: razvod braka. MOJEGA!!!

Jest, nije da sam bio na koljenima, puzao sam puuuno dublje no prosječan mozak može i pomisliti, cvilio sam, bio na koljenima i plakao. Ostatak "koreografije" ne morate znati - kad je mizerije falilo...

Čekao sam punu godinu dana da zapišem KAKO su mi pomogli oni kojima sam se obratio...

HVALA ZABORAVU, kaže neponovljivi Mostarac sa stanom u istočnoj Olandiji, a ja zahvaljujem i Bogu i njemu što postoje!

Ovdje u mojoj blizini NIJE BILO POMOĆI, a nekima je nimalo skriveno bilo maksuz zdravo ŽAO što me nisu personalno mogli gurnuti do najgorega jer kaubojski zakoni su bezdušno korektni i ne dozvoljavaju brutalna iživljavanja...

Jedan drugi prika mi je DOPUSTIO da mu se izjadam (prekooceansko-telefonski; a nije da nejmamo Skype...) "ali on tu ništa ne može" i "ja to trebam znati sam rješavati".., a onda je "ispario" iz mojega vida jer rastava braka i rak nisu vrijeme da se tu čuvaju nekakva prijateljstva...

Ne bih o drugim primjerima iz ta dva mjeseca (decembar i januar) noćne more, ali kako je teško i neumitno došlo, tako je ili još lakše - PROŠLO!!!

Ovdje zapisujem najveće HVALA u životu prof. Branku Dr. Thommanu koji mi je glatko i odmah rekao da ja moram biti strpljiv i razuman u fazi kada hormonalna terapija raka dubiozno mijenja čovjekovu osobnost, pa čak i sam karakter tretirane/liječene osobe...

Oprosti mi Profesore, i sam znaš da ja to nisam odmah shvatio!

Ipak, na telefonu i na internetu je bila moja sestra Tatjana koja mi je nevjerovatnim strpljenjem i dobrotom "dešifrirala" Profesorove riječi.

Moja supruga Helena od 22 godine je odbacila hormonalnu terapiju negdje oko Nove godine. Već u februaru mi smo bili oni stari pajdaši i nastavili smo zajedničkim snagama da tučemo taj dosadni rak.

U avgustu nam se priključio i jedan veliki, bolje rečeno divni Bugarin iz moje daleke mladosti koji nam je uz čašu dobra crnogorska vina objasnio kako je on "ipak pestao pušiti".

Bio sam duhovit, a on me sasvim "ohladio" kada mi je rekao da ima samo jedno plućno krilo. Ono drugo je odnio - rak! I njegovu suprugu koju godinu ranije je odnio - rak!!!!

A on se smijao uz čašu vina. I poučio nas o nevjerovatnom B17..., koji, reda radi da pomenem, baš niko od onih koji nas ovdje liječe NIJE niti pomenuo!!!!

Vaske, HVALA Ti!

Treba li onda reći kako sam ovdje od 95% (more bit i malo više, al neću da pretjerujem) tzv. naših ljudi doživio apsolutno doviđento forever i da nikakav oblik pomoći od istih ne samo da nije stigao vengo je i prije pomisli bio i ostao NEMOGUĆ.

Sa svoje strane nisam očekivao više od možda po kila banana, ali JESAM vjerovao da će bar neko navratiti, malo porazgovarati i onda otići svojim poslom.

Ništa od toga: onoga momenta kada se pročulo da imamo rak u kući gotovo svi tzv. naši ljudi su nas - sahranili. Mi više ne postojimo...

...i da se ne uvijam previše - bio sam uvjeren da ću bar mentalno "kresnuti" od tuge i samoće, a onda su stigli pozivi sa Balkana da im treba "malo novca"...

Prosvirao sam, popizdio u 3D i odlučio da mi se desi - ŽIVOT! Moj i naš.

Zahvaljujući mojim starim mušterijama (sve redom Englezi, isti oni koje ja žestoko kritiziram!) stigao sam do novca pod kraj ljeta koji nas je odveo na Pacifik, a onda i dalje...

Sreli smo neke nove ljude od kojih je Kata od zlata iz Port Albernija apsolutno naše najveće i najdraže otkriće: gospodja je iz Like došla u Port Alberni (Vankuver otok) prije četrdesetak ljeta. Nije znala niti slova engleskoga, a u džepu nije imala ni pare, a  ni lipe čAAAaak...

Danas je jedan od najcjenjenijih poslovnih ljudi u svojoj općini i zapravo jedini stranac koji je u toj kategoriji preživio sva ta turbulentna desetljeća na kontinuirano uzlaznoj liniji...

Istovremeno njen brak, djeca, kuća i obitelj nikada nisu ispaštali poradi njena masivna poslovna angažmana i rada....

Kako ja to znam?

Nije znanje, već viđenje. A kad vidiš vlastitim očima onda nešto i osjetiš. Gospođa Kata je manirom kraljice ponudila svoju pomoć.

Mi smo prihvatili. Zajedničku večeru u legendarnom starom gradu Porta Alberni.

Vratili smo se već u oktobru. Ovaj put nam je Kata "našla" Indijanca koji nam je ponudio fantastični sjeverno-pacifički losos no, tu već počinje neka druga i slađa priča koja će pričekati Novu godinu.

Iz Sanskoga Mosta nam je pristigao jedan fenomenalni Nisvet sa kojim se družimo gotovo svako dan zadnjih par mjeseci.

To je Ljudina kakvu treba sanjati: i otac i muž i profesionalac i intelektualac i borac i vjernik i..., ma šta sve Nisvet nije...

Zahvaljujući njemu učim o Islamu i Kuranu. Kao što do jučera nisam mogao niti pomisliti! I vrlo, vrlo iskreno sam sretan i ponosan što mi to ide kako ide.

Onima koji su me već prebacili u Islam moram ovdje zapisati: bilo bi BLAGOSLOVLJENO da i sami malo P(R)OGLEDATE - u Vašemu obrazovanu ima povećih rupa, a ono interkonfesionalno nije nikad niti postojalo! Baš zato Vam nepismeni teksaški kauboj mogu prodati rat kontra Islamskoga feudalizma po cijeni vaše potpune financijske neizvjesnosti i bijede koja tek stiže (recesije, tržišne "nestabilnosti", nove "revolucije" i "demokracija"...)...

Ipak, Božić je tu na vratima. Ja svoju listu "Hvala za 2011tu" ne završavam ovdje ali jednu prekrasnu spisateljicu, čovjeka i fantastičnoga prijatelja Blanku iz Šibenika HOĆU posebno izdvojiti, zahvaliti i pozdraviti - ŠALOM, Blanka!

Božić je i ma kako da ste ga dočekali imajte na umu da je doista previše onih koji ga uopće nisu dočekali. Dok imate Život i Zdravlje ISTINSKI STE BOGATI, ne dajte financijskim i političkim orangutanima da Vas ubjede kako Vam JOŠ NEŠTO TREBA jer ono što Vam doista treba ste dobili od svoje majke, rođenjem.

Najkraće, nemate izgovor da pobjegnete iz Obiteljske Radosti ove godine. Priđite bliže i sebi i svojima, a magija Božića će učiniti ostalo.

Ako ja NAKON SVEGA ŠTO SAM OVE GODINE PREŽIVIO mogu to ovako neuvijeno zapisati, onda mi možete povjerovati i sve to zajedno sa mnom - disati...

Ne da se nećete pokajati. Čak ćete i - proplakati. Od Radosti...

Kao i vazda prije,

sasvim lično & internetično