kompletno preuzeto iz beogradskog "Danas-a"

Djordje Balašević, kantautor o vremenu ludila
Istekao je rok jednoj zabludi

Istorija je prevrtljiva kučka: Djordje Balasevic (FOTO: DANAS)


    Definitivno mislim da za nas ima mesta u Evropi, kaze na pocetku razgovora za Danas Djordje Balasevic, umetnik koji je u svemu umeo da pronadje pravu meru, da se suprotstavi sveopstem ludilu u poslednjih deset godina. Ja sam prvoborac ovih promena bez nekog politickog predznaka, cisto u smislu kontakta sa Evropom i svetom, i iza sebe nazalost, imam jednu izgubljenu utakmicu na studentskom protestu pre dve godine, kada smo svirali pred milion ljudi kako je tada ocenjivano u jednom svecanom trenutku. Medjutim, to su bili Beogradjani, dosle su cele porodice sve u svemu, bila je jedna manje-vise salonska atmosfera. Tada smo ocekivali da ce se samo zato sto su Beogradjani izasli dogoditi promena.
    Bilo je potrebno malo zdrave krvi iz provincije da se stvari pokrenu sa mrtve tacke i svirajuci u Nisu, Kragujevcu, Valjevu, prolazeci kroz Cacak, odmah nakon prvog kruga izbora, znali smo da ce se promene dogoditi.
Jednostavno rok trajanja jedne zablude, jedne tiranije je istekao.
    Posle svega, sada se cini da je 5. oktobra sve zavrseno na zacudjujuce lak nacin.
    - Mi smo znali, na neki nacin smo bili deo neke zavere, da ce 5. oktobra svi krenuti na Beograd. Priznajem da je u meni bio poprilican strah da se sve opet ne zavrsi jednim kordonom, ispred koga ce svi stati, pa cemo se svi vratiti i onda deset godina novog ludila, posle kojih ce biti jos mnogo apaticnih, predatih i porazenih. Medjutim, izgleda da je sve ipak preraslo u zdrav narodni revolt, lisen politickih predznaka i interesa. U Beograd su dosli ljudi koji su imali primarni cilj da se sve ovo jednom zavrsi. To je bila ona snaga koja je sve pokrenula. Zadivljuje nacin kako su se ljudi posle svega razisli. Ovo smo, kao obavili, idemo kuci. Ovo je zapravo prava narodna revolucija, i ne znam da li je to Srbija uopste ikada imala u svojoj istoriji.
Gde posle svih ovih dogadjaja vidite mesto Srbije i Jugoslavije u odnosu na bivse jugoslovenske republike i Evropu?
    - Sticajem prilika, posto je moj stari radio u Madjarskoj pratio sam razvoj Madjarske. Dobro se secam na sta je ta zemlja licila i koliko joj je malo trebalo da iz svega ponovo ispliva na povrsinu, i da se stvari postave na pravo mesto. Tako da verujem da ce i ovde doci do neke vrste elana, koji se obicno javlja u ovakvim situacijama i da ce nam se vratiti svi oni prijatelji koji su nas napustili u medjuvremenu. Bili smo prokazeni zbog odredjenog broja ljudi koji nisu bili pravi reprezenti ovog naroda. Za vreme proslogodisnjeg bombardovanja pozvali su me da pevam na Trgu. Bio sam protiv toga, jer sam smatrao i smatram da prvo treba da jednom za svagda, rascistimo zasto nas bombarduju. Onda sam rekao da se osecam kao gimnazijalac u slucaju kada jedan razbije prozor, a svi moraju da plate.
    E, sada je konacno taj koji je razbio prozor pozvan da plati razbijeno, a mi drugi mozemo da sa ljudima koji nas vole i koji su dobronamerni objasnimo.
Mislite li da u narodu postoji osecanje krivice za sve ovo sto nas je snaslo i ratove i ekonomsko propadanje?


Klinci su prvi ukapirali

  Bilo je strasno to sto smo mi u Novom Sadu sve o ratistima saznavali preko jednog, kako to na televiziji kazu, telopa. Uz sliku jednog zelenog telefona i glas spikera trebali smo da verujemo u ono sta nam se prezentuje. O tome kako tamo ustase seku deci glavu, dok se to istovremeno desavalo na hrvatskoj televiziji u suprotnom pravcu. Mnogi se nisu usudili da se suprotstave. Ja sam jako dobar sa Vladom Divcem i sa mnogima iz te generacije sportista i pevaca, jos onda sam mu rekao "Vlado, ti si poznat momak. Ti si firma. Ti mozes posle dolaska iz Atine da javno kazes ‘Necu da idem na prijem kod Slobe Milosevica, zato sto Sloba u skoli nikada nije radio fiskulturu, nema ni crvene gace za fizicko i ne moze sad on nas da prima i da nam daje neko odlikovanje. To njemu treba, a ne nama".
  Sada se super osecam jer sam bio na pravoj strani. Nisu mogli da me ucene i kupe. Verovatno nisu bili nasli pravu cenu?
I veoma mi je zao sto nije bilo vise mojih kolega u svemu tome. Medjutim, ohrabrujuce je da su klinci bili u svemu tome i da su oni gotovo bez rezerve ukapirali o cemu se radi. Dogodilo se ono sto se dogodilo. Neki kazu skinuli smo ih za tri sata, ja kazem skinuli smo ih za 13 godina i tri sata. Ali, hajde da sebi oprostimo sve jer se cela ta stvar zavrsila uz malo zrtava, sto je najvaznije.

 

    - Vec sam napravio pesmu "Krivi smo mi", pre gotovo osam godina, kada sam bio vec na ledu. Tada sam rekao "Nisu krivci primitivci, sto su pokupili mast. Korov nikne di god stigne, svaka njima cast. Krivi smo mi sto smo ih pustili". Osecaj krivice je jedno malo ozbiljnije pitanje, ali je cinjenica da je neophodno da se sazna sta se sve desavalo. Kada sam se vratio iz Sarajeva na mene je baceno drvlje i kamenje, posle dva velika koncerta koja sam tamo odrzao u humanitarne svrhe i to je bio pokusaj mirenja. Tako su se i zvali. Koncerti mirenja i slobode kretanja. Onda je to u zvanicnim medijima naislo na noz, po sistemu Sta on ide tamo kod onih Muslimana. Ja sam jednostavno isao u grad koji je stradao. Grad u kome su deca ubijana iz snajpera, koji je mrcvaren tri godine na najvandalskije nacine, i u tom momentu potpuno je nebitan predznak ko je koga tu ubijao.
    Bitno je da mi to saznamo, da se prizna da se to dogodilo. Ne vidim da postoji samo jedan krivac. Ne vidim kako ja mogu osecati krivicu, koji sam hapsen deset puta, koga su za usi vukli da ga uvuku u tu uniformu. Ne mogu biti u istom kosu sa nekim ko je prvog dana otisao u neke lazne dobrovoljce da bi ukrao radijator negde u Vukovaru i pucao bez ikakve odgovornosti na nekog klinca, ne znajuci ni ko je, ni ciji je, ni sta je. Mislim da ce do tog generalnog osecaja krivice, prastanja i pomirenja doci onog trenutka kada svi budu u potpunosti svesni onoga sta su radili neki ljudi u njihovo ime.
Sta mislite da ce se dogoditi sa pripadnicima rezima i sa svima onima koji su ih sve ove godine zdusno podrzavali?
    - Ono sto me hrabri u svemu ovome je stav nekih ljudi iz G17, da je neophodno sve promene izvesti na legalan nacin. I sto vidim da je ta strana organizovana. Oni su mi rekli "znas, ovi su sada u Skupstini", a ja reagujem kao pravi Balkanac i kazem "Cekaj, Seselj opet tamo mlati heklerima". Oni me uveravaju da se uprkos svemu zivot lagano legalizuje i da ce svi koji imaju putera na glavi za to odgovarati, a svi imaju putera na glavi. Nemoguce je da su se svi obogatili i pravili ovakve stvari legalno. Eto, mi se ovde u Cacku svi smeskamo, meni je jedina briga kada dodjem kuci da nahranim kera, a neko smislja na koji nacin da unisti neke papire i kako da objasni da je za svojih dvesta maraka plate kupio jahtu i tri kuce.
    Jedan funkcioner SPS, koji je davno stradao u nekim drugim okolnostima van ove revolucije, na imovinskoj raspravi njegova se zena onesvesti, jer je otkriveno da je imao 28 stanova. Nisam siguran da Donald Tramp ima toliko stanova. Znaci, svi ti predatori treba da se brinu sa razlogom. Drugo je pitanje kako ce postupiti sudije, od kojih je vecina prevaranata i lazova. Jer, kako objasniti da Ustavni sud jednog dana donese jednu presudu, a drugog drugu, tu neko vara.
Znaci, neophodno je i sudstvo postaviti na zdrave osnove. Nece to, mislim, biti brz postupak, ali mislim da je najgore za nama. Ne sme biti krvi i zala, mada se bojim da su to neki debelo zasluzili. Drzimo se Biblije: i u pobedi se ne uzvisi, u porazu se ne ponizi. Ponekad nekome treba i da oprostimo, mada ne znam koliko cu ja to biti u stanju.
    
Mnogi se poslednjih dana pitaju sta je sa Slobodanom Milosevicem.
    - To po meni nije tip koji iz ovoga moze da izadje na ovaj nacin. Sada ce on, kao brinem se za svog unuka, pa bi se sad setao. Neko ko se brine za svog unuka, znao bi da i drugi ljudi imaju unuke, znaci postavka u startu pogresna.
Onda on ne bi unesrecio na hiljade unucadi, baba i deda, sirom zemlje. To je cista prevara da bi se dobilo na vremenu i smislila nova prevara. Moja baba je govorila: Djavo nit’ ore, nit’ kopa, samo sedi i smislja neko zlo. Ne znam gde je on, sto dalje, tim bolje. Prvo je sa nase strane bilo nekih zelja da se sve zavrsi sudjenjima i vesanjima, nekakvim rumunskim modelom. Medjutim, sad mislim da je najbolje da bude sto dalje. Ako treba svake godine cemo praviti dobrotvorni koncert, samo da uplatimo njegovoj familiji da budu na Mauricijusu ili Sejselima, sto dalje odavde, odakle ne moze peske da se dodje do nase zemlje.
Da li ce Djordje Balasevic, posle svega ovoga i dalje pevati angazovane pesme?
    - Kao pesnik imao sam obavezu da svaki trenutak zivota kroz koji prolazim obelezim, ali se nadam da ce sledece moje pesme biti onakve kakve jesu. Sto bi zlobnici rekli, pateticne i staromodne ljubavne pesme i da cemo na koncertu kada zapevamo neku od ovih pesama, kako ih ja zovem iz epskog ciklusa, to biti samo ilustracija necega sto se dogodilo u odredjenom periodu i sto je zauvek iza nas. Istorija je prevrtljiva kucka, i mozda nasi klinci vec za par godina nece znati ko je bio neki Slobodan Milosevic.
    
Aleksandar Arsenijevic

Idemo dalje.

Uz najiskrenije pozdrave,

      iz Kanade od Vašega Vlade.

Povratak na sadržaj www.VladimirKreca.com

This site was last updated 04/26/06