balkanski potučak

…viđaš vako - ne more svako da vozi kladilaka, mislim, NIJE to, rodijak moj, samo para - ima tu puno toga i tako to. Ne razumiješ ti, lipi moj, kakva je zvijer kladilak!

E, NIJE to tamo neka ćanifa, bolan! Ovo je pravi digitamni toliete. Sa dva t, ako zapišuješ.

Dobro, ali moglu li ja primjetiti da je to ipak toilette?

E, čouče, šta se ti turčiš! Vako il' nako to ti je wašarum i ti pojma nejmaš kako je to sve tehnički i dezign; ti bi znao o čemu ja govorim da si ikad nečemu takome i prismrdjo! Vako samo zajebaješ pošten svijet!

Iz zavisti?

A šta drugo!? Meni je svejedno jer svaki goljo nejma druge do da se žali i svemu manu najde! Sudbina nekijeh je gruba, ali ja to ne mogu ispravljati, rodijak moj...

Evo me skolpao - STRAJ! Opak, ljigav and svaKAKO nepismeni..., pa šta, zagroba radu amebovi ako su ofi vaki i SAMO vaki!?

Cijeli avgust kolovoški, da JOKprostiš sam cunjao po južnoj Alberti, Montani i tamo nekim zabitima B. Kolumbije. Vrućo! A viđo sam i međeda i zmija. I - nekako - nije da sam krepo od hrabrosti ALI - nije me bilo neki poseban straj. Čak niti kada je medo-mama sa dva podebela grizlića lijeno prešla cestu samo metar-dva ispred one moje četvorotočkaške sklepotine. Ja uzo kamaru i - zuji! A snima. Takođe.

To sam već debelo naučjo: kad naletiš tako na našoga čovjeka (BILO GDJE, barem u gorepomenutim krajovima) PUNO JE TEŽE održati živu glavu (kamo sreće da ubijaju fizičko tijelo!) i stabilan stomak no išta reći a da te ne "poklope" sa onim nenadmašnim balkanskim preserom koji nit Japancovi, a i japanke, prosto ne mogu niti izanalizirat! Bogumi je šizofrenija prava gospodska bolest!

Onaj Satar vrancuski je lijepo reka MUČNINA ali - nije pojma imo KAKVA!

Sjećam se kako sam prije neku godnu pozva jednoga sa malom dicom e da se ladno ožderemo na mojoj terasi i gleđamo skupa centar ponosnoga Kalgarija sa moje terase. Je, ona moja oma komandirala da JOK nika vrsta alkohola, a grupni šeks samo ako mogu dokazat da su zdravi. I - nikako na travi ispred terase: porast će nam trošak za travomaintenance...

Ja se naoštrijo ki da mi je brat onaj Karakondža iz Švicarske, a što je onomad baš zdravo dobro zakuvavao po Zagrebu i Esplanadi. Pa i neko vrijeme na lokalnoj televiziji. Ali, ovo nije ništa nacjonalno vengo strogo guz.., ovaj prehrambeno.

Straj me i sramota reć kolko sam potrošjo dolarova, a i šta je sve bilo. Ja bijo SIGURAN da će čovik rikniti kad viđa na jednom mjestu take poslastice, a ono već sa vrata: da heba te Gob, koji turac vako ZAUDARA!

A ja se slomjo dok iz Vankuvera nisam dobijo tu nesretnu pravu dalmošku lavandu. Valjda da ne gucam vazda and permanentno oni kemijski only Fabrezze. Jest, BIO sam siguran kako će to NAŠI ljudi prepoznati i UŽIVATI. A ono - NA PRVOM KORAKU u moju kuću - SMRDI...

Posramljeno pomenem da sam mislijo najbolje OMA ME PREKINO hebo tvoje najbolje kad si tako oćelavjo, pa sad misliš da si pametniji! Anije, samo si impotentniji! ha, ha, hahahaha...

Ipak, dodam - lavanda, lavanda i to ona hvarska.

Čovac zastane, pogura svoju djecu uz stubište i ki slučajno se okrene, pa skoro začuđenim glasom počne: E, stari moj ŠTA OMA NISI REKO Gob te grebo! Znaš li ti da sam ja DVAPUT ljetovo na Hvaru. A bijo sam i na onome tamo otočiću đe su svi gologuzi! Piva PET maraka bila, pet treba me odma zganjalo na šank pa kad su viđale kaki sam samo što se nisu oko mene potukle.., pijo sam viski sve do ponoća; jest, častilo me da sve pršti..,

Kako ste pogodili!?! Je, počeo je sa erojskim detaljima kako je hebo barem tijeh prvih sedam -ŠTA, čitali ste PET na početku!?!' do kraja je bilo neki STALNO veći broj, sve turboprcanje koje gradi NAŠ turizam; znaju žemske iz svijeta đe su najveći i najradišniji NEOBORIVI organovi muški usrećiteljski...

A kad smo sjeli za stol onda je počeo kako ga niko nije pitao, inače ON bi riješijo to balkansko stranje brez krvi. Samo pare, ki Emglezovi. Ali niko dolje nije razumjo njegov genitalij. Ili genij. Misli, kako su ti balkancovi vaki i naki, pa undak nek im bidne...

NIKAD više nisam pomislio da ga nazovem. Eto ni sam valjda ne znam zašto. Morebit da čovik ima bujniju maštu od mene. A moja imtelugenjecija nije nit prismrdit njegovoj. Mislim da je sve to rastakanje dobra društva iz MOJE seljačke inferiornosti and zavisti. EmbyGA, nismo svi "pravi"; evo ja sam baš opako falši...

Ali - i takav - jopet naletim. Evo prije neki tjedan odem dolje na pijacu (ima jedna nova seljačka sa pečenicima i ćevapima) da se malo ožderem onoga šta mi je nana nekad pripremala. Navali mi se odeblji NAŠ čovik - gotovo da mi sjedne u ćevape, a NIJE pitao da more li sjest za moj stol - i počne da kako ga ovđe niko ne razumje a on je bijo lični i osobni tjelorantelj i vozač. I Tite i Rankovća, a undak DVIJAE godne i samoga Tuđmana. Kaže da ne voli politiku i počne da mi drobi kako je dovodjo kurabe, ali samo Titi, ovi dvojca nisu baš bili preveliki jepci, da oprostiš...

Ja sam u prvih pedesetak ljeta svojoga života živjo u dva-tri sela i ponekom gradiću. Pa sam imo prilike nešto viđati i sresti neke različite ljude. Onda sam stigao u Kalgari. Ukome svako sve zna i može. Naši ljudi osobito. Čim kupe kladilaka i kućetnu sa pet ćanifa SVEMOĆ i SVEZANJE je betonirano...

A ja sam samo još jedan mentalni bolesnik koji takve ničim izazvane i poštene ljude samo ogovara. Dok se oni strgaše od rada da svojim domovinama POMOGNU. Ne bih pominjao kako ih rijetko JAVNO pominju ovdašnji izvori javnoga prostora. Još manje bih rekao pokoji vic koji izranja među emglezovima o balkenjskim junačinama. ALI - ni mrtvome mi neće biti jasno KAKO NAS ovaj domaći svijet (i zbog čega) TRPI...

Balkanski potučak nije nešto šta može u formulu. Čak niti slučajno. Sve ukazuje da tako ozbiljan sukob brilijantnosti i svemoći nepogrešive MORA biti rješavan - novim BUZDOVANIMA. I to je jedino izvjesno, sve drugo je (i)relevantno...