Beč, Grmeč i TV pretplata...

*****uglavnom otvoreno pismo mojemu Profesoru*****

…ovoga prošloga četvrtka, 19. listopada 2006. Roverom 35 lahko i nezasluženo prerano otišao je u Bogu i Miru Fra Izidor Grabovac. Njegov monumentalni film 400 godina Hrvata u Kanadi još NIJE stigao u Hrvatsku. Otkud meni onda i najmanja pomisao da u Hrvatskoj koju i sanjam i volim iznad svega ima ozbiljnih kulturnih i duhovnih pomaka nabolje!?

Zato nisam napisao više. O Fra Izidoru Grabovcu. Njegovo vrijeme - tek dolazi. Od svih hrvatskih glasila primjetio sam da je njegov odlazak poprilično šturo zabilježila samo IKA i Radio Dalmacija. Nije li i ova svojevrsna šutnja jača od svih topova planete?!

Ako je hrvatska javnost "natopljena" svim nemogućim detaljima bizarne kese para koja se rastegla na nekom trgovinskom parkingu između političke uglednice iz gornjeg doma Hrvatskoga društva i najniže vrste nekoga narko-dealera onda vijest o odlasku jednog plemenitoga duha, kreativca i duhovnika DOISTA ne pripada u iste novine, da ne kažem javnost...

Petak. Ovaj isti tjedan. Javio se Armand. Zadnjih jedanaest ljeta sam nastojao da ga izbrišem iz svih mojih sjećanja. Čovjek koji je umalo bio moj zet, a barem - sada već gotovo tridesetak godina - moj istinski prijatelj.

Nije problem kako se lako naljutimo, BJESNILO je naša bolest (samorazornoga) ISTRAJAVANJA na toj ljutnji. Čak i kada je sve to skupa ne samo besmisleno već i doslovce ponižavajuće suicidalno...

Ugledna gospođa iz Zagreba "vrišti" na mene kako je "salijećem" i "da ona nema šta sa nepoznatima razgovarati" na moj uredno potpisani upit o g. Zlatku Tomičiću.

Ona je na samom vrhu jedne ugledne jezikoslovne institucije. Danas. Nekih dvadesetak, pa i više godina ranije ONA je bila ta koja se štekala nama e samo da bi joj jadranska ljetovanja bila recimo "potpunija". A nije baš novac najvažniji dio "iskustva"...

Ovdje u Kalgariju ja uživam već pune dvije godine kako sam sa vrata skinuo Mr. Zgovana Čmarkića koji je sve to popljuckao kao izmišljeno, usput se "grebući" za puno toga. Od mene. Dok se nije "smogao". A onda je i otvoreno i drčno pokazao svoje pravo lice...

Jučera sam dobio neko rješenje Općinskog Suda u Bosanskom Novom. Ima već barem pet godina kako sam im dostavio "haber" službeni da SVE što tamo ima i postoji predajem svojoj sestri. A njima popularno pisati u Kanadu...

Onda je stigao jutrošnji email od mojega Profesora...  

Dragi moj Vladane i Helena!

Pročitah ovaj Tvoj uvodnik i malo me nostalgija "opali"!

Sjećam se kao danas ljeta 1995.g. kada je tvoja esoterički zainteresirana Helena pokušavala iz mene "izvući" neke detalje i metode rada.......a, ja sam se skanjivao u tome....

No, odlučio sam se na koncu da je isprobam kao "medij", pošto ste bili jako zabrinuti za Vasu budućnost, kao i mogućnost putovanja u Kanadu....?

Ti, koji nisi imao nikakvih dokumenata, želis "preko bare"?

Jeste da ste oboje imali u djepu diplomu Bečkoga univerziteta, no znao sam, a nisam Vam to htio reći, da to u Kanadi ne vrijedi "ni pišljiva boba"....iako je Bečko sveučilište preko 700g. staro....

Nisam Vas htio obeshrabiti....!

Volio sam Vas od prvoga dana, jer sam vidio da u vama dvojima postoji nevjerojatna ineventivna inteligencija i k tome ogromna pozitivna energija.....

Odlučio sam se da Vam pomognem, kao što sam pomagao i svim mojim talentiranim studentima....Ajd' da kažem onako u Tvome stilu "prokužio" sam da u Vama "čuči talent"......hahahha!

Nije to bila nikakva velika pomoć, no skupa sa pomoći svih onih dragih ljudi koje spominješ, imala je svog učinka!

Danas se onako "lopovski" smijem kada se sjetim onoga Tvoga "remek-djela" - Ljubine reklame......

Bio si "jogunast", ali i drag u svim Tvojim "ugursuzlucima"...

No, posebno što nam fali, je Tvoje prisustvo na Književnim večerima čiji si akter i sam bio....

Ocaravala nas je Tvoja pronicljiva poezija, mlada, svjeza, nova, kao i Tvoje pripovjesti i Eseyi! (A,sta je sa početim romanom)?

Znaš sam da Te je intelektualna publika u Beču voljela i cijenila.

Kada nekome tamo u Kanadi kažeš - u šta ne vjerujem, jer nisi hvalisavac, koji su to ljudi bili.... možda bi te proglasili ludim, pošto to sve ne pashe u njihov klishe života.....i kulture, naravno!

No to je ovdje sve registrirano i dokumentirano, a sam imaš i nebrojene slike sa tih divnih intelektualnih sastanaka....

A, sada da se vratim opet u ljeto 1995. i toku ezoteričke seanse sa Helenom.......

Sjedili smo kasno uvečer u direkciji "Cro-Produkta", plemenitog i postenog Gordana Vuce. Helena koja je tamo bila na ispomoći, sredjivala je kompjutorsku dokumentaciju, a Ti sav zdvojan, nervozan i preplašen mučen pitanjem: "biti ili ne-biti", nisi mogao vjerovati da ćes ipak stići do Kanade......

Vidio sam da si sasvim "pukao", kao sto bi Ti to napisao..... a, ja to ne volim.... znaš vrlo dobro, moj "nestašni dečko!"

U tom trenutku rekao sam Heleni da sjedne u onu kožnu fotelju sa visokim naslonjačem....i da ćemo odmah riješiti taj problem i konačno sve znati....

Helena je sjela onako kako sam joj rekao, sljedila sva uputstva...... Osjetio sam da i ona ima dašak "vidljivosti" u sebi.

Bio sam siguran da ćemo stići k konačnom rješnju....

Ti si sjedio kao ukopan, pa si se počeo i ti gubiti u trans.....

No nisam Ti ja dozvolio da odeš "dublje", kako bi bio svijedok svega izrečenog i uradjenog...

Elem, na vrhuncu transa; Helena je odmah odgovorila da će rješenje biti pozitivno.... No, Ti sumnjičav i sav zblanjen, prišapnuo si mi: "Nemam putovnicu"...

Na to pitanje Helena je odgovorila da ćeš Ti otići tamo sa jednim papirom na kojemu je Tvoja slika..., i k tome točno rekla dan i sat vašega odlaska.....

Ti si sjedio otvorenih usta i razrogačenih ociju..... Nisi u ništa vjerovao........."Nevjerni Tomo!"

No, rekla mi je i mnogo stvari koje će Vam se desiti u budućnosti......a koje su se i ostvarile!

Pitao sam je i za moju budućnost......

Sve se ostvarilo....

Pošto sam uvidio da je izvrsan medij, za preostalo vrijeme uputio sam je, još dok je bila u transu; kako da razvije svoju "vidovitost" i da otkrije sve mogućnosti i sama.....

Raduje me da joj je to uspijelo!

Eh, još nešto sam zaboravio, sjećaš li se da je rekla da ćeš Ti završiti jos jedan fakultet u Kanadi....da ćete imati kuću i psa..

Pa eto, moj "nevjerni Tomo".........sve se ispunilo.....!!!!!!!

Da, vidim muči te nostalgija.....I mene je pošto nisam smio više ood 35.g. ići u Domovinu!

Kažeš, bečka veza (tj,ja), je popustila.....

Nije, nego ono moje atletsko i sportsko tijelo, pomalo mi zadaje brige i bolove.... A, kako neće, poslije svih ovih 48-mo godišnjih potucanja po svijetu....

Zaboravio sam i jezik skoro, pa Te molim da ispraviš sve moje gramatičke greške...

A, što se tiče materijala; pa poslao sam Ti u posljednje vrijeme toliko da bi ih mogao pola godine objavljivati....

Evo, da prekinem ovu nostalgičnu priču i da Vas oboje lijepo, toplo i srdačno pozdravim i zahvalim vam se na lijepom prijateljstvu..

Voli Vas oboje Vas - Profesor!

Ukoliko bih zdravo pošteno IŠTA mogao dodati ovome Profesorovom pismu onda je to najprije HVALA, ali i činjenica da je Profesor bio i ostao Profesor: strpljiv, tolerantan, plemenit, skroman i vazda na strani ISTINE.

A ja, ja daklem, "kuvan sam", prekuvan i nikakvo čudo što perfekcija ne stanuje u mojemu susjedstvu...

Ipak, ne objavljujem ovo da bih nešto dokazivao ili se opravdavao. Prije svega ja naglašavam ZAHVALNOST Ljudinama koje su me održale. U mojim očima moj vlastiti život nema neku cijenu - ja se samo držim nekih sadržaja koji su vrijedni življenja.

Dugo vremena mi se činilo da sam Sartrovu "Mučninu" doslovce požderao (inače, ta "Mučnina" se obično ČITA, u normalna svijeta) u nevjerici otkrivanja pravoga lica tzv. našega svijeta vani. A onda je i "nova demkracija" pokazala svoje lice: na "nišanu" JAVNO jedan Dražan Gunjača, TROSTRUKI kandidat za Nobelovu nagradu g. Zlatko Tomičić i doslovce prešućen jedva preživljava u predgrađu Zagreba...

Film Fra. Izidora Grabovca "400 godina Hrvata u Kanadi" pratim već deset godina i nisam uspio naći JEDNU JEDINU RIJEČ u Domovinskim glasilima...

Da li je onda teško objasniti zašto osim Profesora i časnoga R. Marića NIKO nije htio niti riječi prozboriti u jednom Zlatku Tomičiću? Ovdje u Kanadi su me čak i brutalno napali da zašto ja, KOS-ovsko govno, ne odem već jednom u pizdu maternu....

A ja sam vrlo strpljivo i pristojno filtrirao samo minorne detaljčiće iz moje stvarne stvarnosti. Pa se usudite i pomisliti kakvi smo mi doista. I nemojte niti slučajno razmišljati da li to neki glupi (a kakvi bi drugi mogli biti?!?) emglezovi ili njemcovi vidu, razumiju i sl. i itd...

Konačno, ovih zadnjih desetak godina moj jezik na ovim stranicama nije bio kreiran za pohvale. Jedini koji je to razumio (ne i odobrio!) te se sa mnom oštro porazgovarao bio je moj Profesor. Na žalost, MORAM to ovdje zapisati, on je bio i ostao jedina Osoba koja je UVIJEK ZNALA i OSJEĆALA šta govori, a svako neslaganje je bilo argumentirano i VJERUJEM obostrano korisno "seleći" kvalitetu našega sveukupnog odnosa na višu i sadržajniju, korisniju razinu.

Pa se onda ne mogu priupitati a gdje bi mi (nam) kraj bio da sam imao još samo jednoga stvarnoga Profesora!

A jutros je stiglo i friško pismo od Armanda. Ne spominje Martinje što sam mu odmah ubrojao u negativne poene. To je puno lakše no bit pozitivan.

Bok ofco!

Prije par dana kod mene su bili Kranjčec Jablanko (s minolovca - Ploče) i Svirčić Branko
(photo) prvi je umirovljeni narednik HV (bivša 1. gardijska - Tigrovi) a drugi je aktivan kapetan
fregate zapovjednik diviziona raketnih topovnjača i graničnih patrolaca u HRM-u. Prisjetili smo
se starih dana i starih faca i između ostalih i tebe Kos zvani The Brain. Moj nećak se onda
sjetio mog frenda u Canadi i pitao što je s njim. Rekao sam da ne znam, da smo se kratko
e-majlirali dok sam radio, a poslije još nekoliko godina dopisivali. Znam da sam ja pisao
zadnji (čestitao Božić i Novu Godinu - I think) i od onda od tebe ni traga ni glasa. Neven je
našao tvoj web site, te mi telefonski javio neke stvari o kojima pišeš. Opet me pogodilo tvoje
razmišljanje (pjesničko) o tome kako ja tebe smatram "čedomirom" ili "četnikoljpcem", dobro
jesi li ti lud ili ti noge smrde? Mislio sam da smo to raščistili jednom za svagda jer smo
poslije još godinama komunicirali. Stoga ako si za nastavak prijateljstva don`t fuck around the
attick and never bring that (closed) subject again. OK!
Btw Kranjčec je kontaktirao s Obradovićem (Tobijem) koji je pravi Srbin i bio je u ratu na
neprijateljskoj strani. Sad je negdje u Boki. I on je posjetio tvoj site i rekao mi je da si jednako
lud i zbunjen kao i prije 25 god.

That`s it for now!

Pozdrav, e-mail my nephew.

Ja sam umoran, star i raspekmežen. Vrlo rado ponavljam kako sam Monumentalis Mentalis Mentolis Smrdikus. Imam podebele cvikere i vrlo tanku kosu, a pogled mi se izoštrava. Osjećam to kao prokletstvo jer slutim da me neki primitivusi ipak neće ukokati, a ja ih moram nastaviti prozivati i opanjkavati...

TV pretplata mi više nije neki novčani izdatak ali da mi nije mojaga psa, Đonija, ja bih se vjerojatno usmrdio ispred TVja. I pored svih i svega ja sam spašen jednim jedinim ali nenadmašnim - PSOM. Evo ga sa dna ove stranice gledi da ne uprskam previše. I ja to - poštujem.

HVALA, prijatelji, HVALA Ljudine; Đoni, idemo van...

Kao i vazda prije