skinuto sa naslovnice Maja 19. 2007.

budala i smrt

***haluCInacija***

...sredinom osamdesetih, usred noći u Viškom kanalu, sam najzad stigao do najdubljeg blata & smeća mojega kukavičluka natopljenog bezumnim strahom KAD …druže vodniče mornar Šljivančanin, borbeni broj DEVET!

E, tu mi je PUKLO masivno and definitivno PIZDALITIMATERINA JA SAM BB DEVET, TI SI JEDANAEST, MRŠ U STROJARNICU!!!!!!

…te noći sam vjerovao u Boga

molio Budu, Issa i Alaha

otkazalo SVE od repa do roga

izgubih dušu zbog nešto straha…

A onda je u bjesnilu moćne oluje na moru šarplaninski ovčar šta se jedva kvalificirao za mornaricu salutirao ispred mene i ja sam postao ZVIJER. Odjednom - HRABRA zvijer…

NIKO MI NIKADA nije povjerovao da sam bio na putu da „maznem“ onaj spasilački čamac sa krme i nestanem sa broda koji se već bio „napio“ podosta vodurine.

Fakat je da sam OD TOGA MOMENTA „poludio“ i učinio masu toga korisnoga, pa smo se na kraju – u prve jutarnje sate – nekako dovukli do Viške luke. Ravno ispred staroga dobroga „Tamarisa“. I – Bogu fala – uredno oblokali, kako to samo znaju okupatori. Niko nam nije odbio komunjersko-okupatorski novac za ispolokano…

Evo, četvrt stoljeća kasnije OPET mi je sve, baš sve tu: ma, jok, NIMALO me nije sram i reć i napisati ove detalje oko straha i bježanja u pokušaju! Kako god okreneš – NIKO NE VJERUJE. Da je BAŠ TAKO bilo.

A MENE je strefilo kako sam otkrio APSOLUTNO „bratstvo i jedinstvo“ bogova i religija! Ne mogu objasniti ALI –poradi ko zna čega- „poredali“ su mi se Buda, Isus i Alah i svatrojica uglas kolutali očima ZAŠTO, SINE BRUTE, SEREŠ PORED TUTE!?!

Znam i da sam se POSVAĐAO sa tim ujedinjenim trianglom: da u Vama (paz' ovo! – velko V, iz poštovanja, a u bijesu and strahu!!!!) ima i B od tamo nekakva Boga „skupili“ bi me s ove palube nekom munjom razorito gromovitom, a ne ovako da se usran od straha pojavim na Vašim nebeskim vratima!

NISU mi na to NIŠTA odgovorili. Kontam – jer ih je prekinuo onaj Šljivančanin…(istini za volju MORAM napomenuti da ovaj ovdje Šljivančanin JEST ovčar sa Šar planine i nema nikakve veze sa onim Šljivančaninom koji se vozikao mercedesima i po civilima…)

Od svega mi je ostala velika i nikad ničim potamnjena ljubav za Višane i Vis. Misteriozno… A, probudio se crv – smrti. Te noći sam IPAK umro.

Tehničkim riječnikom te noći smo imali dovoljno uzgona da ostanemo na površini, a motori nisu otkazali; ZAŠTO smo DOISTA svi ostali „gore“ i živi, zna samo Bog…

Ja bih volio da mogu mirne duše sklepati neko „znanstvenije“ i zvučnije objašnjenje. Neka to učine pametniji od mene…

Smrt. Do te noći smrt je za mene bila krajnja granica luđačkoga straha i definitivan kraj SVEMU. Kasnije sam otkrio da najbolji pomorci vole, poznaju i kontroliraju svoj strah. Najvažniji nauk je bio da se čuvam podalje od svih onih koji nemaju i/li ne priznaju strah. Takvi derani NISU hrabri, a još manje su DERANI: ukoliko nisu OZBILJNO mentalno poremećeni onda su to obično razorni i egocentrični fanatici koji u ime SVOJEGA svetoga nemaju NIČEGA ljudskog u sebi. Pa čak niti Vjere u koju se obično kunu…

Za one koji već vjeruju da ja ovim želim prodavati „ljepote“ kukavičluka MORAM zapisati: pođite negdje drugdje sa ove stranice; ja nisam psihijatar, a elementarna pismenost nije genetički imanentna – na tome se mora RADITI.

Brojke kažu da je –od najrazličitijijh posljedica- smrt u svijetu vrlo aktivna: svakoga sata, svakoga dana umre gotovo 6000 ljudi na planeti. To je, na kraju godine, PREKO PEDESET MILIJUNA LJUDI! Kada bih rekao DVA Tokija, čovjek bi se čak i nasmijao ALI ako bih tih 50 milijuna „preveo“ u cijele države onda bi to izgledalo ovako: čak PET Bjelorusija ili Mađarski, gotovo DVA Iraka, bezmalo cijela Italija ili više od JEDANAEST Hrvatskih kakvu danas znamo and imamo… Teritorijalno OGROMNA Kanada, ako Vas i to zanima, ima danas jedva nešto više od 30 milijuna stanovnka…

Ove brojke su ovdje NEMILOSRDNO i stvarne i precizne; kako bih ja volio da se tu bilo šta nekako da „uljepšati“. Evo, niste niti trepnuli, a već su se DVA ljudska života OKONČALA. Zauvjek.

Jedan vrlo poznati i vrlo uspješni Amerikanac prije neki dan kaže ZAŠTO NE!?, mrtva smo masa trilionima godina, a živimo samo jedan tren

KAKO SE JA TOGA NIKAD NISAM SJETIO?! Kako i šta je „ukosilo“ MOJE oči pa nikad nisam POMISLIO pogledati iz toga kuta na život!? Onda – vjerovatno sam to isto čuo sto puta prije, a NIKAD upamtio i RAZUMIO kao SAD!!!!

Freudova teorija o nagonu smrti (Thanatos) je uredno popljuvana i masovno ignorirana evo gotovo puno stoljeće (od 1920.). Mase narodne –pogotovu one „naše“- SVE znaju o SVEMU, posebno o mitologiji, a ja nisam u cijelom životu sreo dvojicu ozbiljnih koji su išta relevantno znali o mitskom grčkom Thanatosu! Slobodno zaboravi bradata Freuda! Čim ga pomeneš ki da si pomenija onega turbobradatoga Marksa! Em Židi, em tu nešto mute komtrasproću svega normalnoga!  A doba je demokuratsko i slobodnjačko. Sa pluralizmima poštenja, civilizacija, tehnoloških čuda i 'umanizama…

Onomad kad sam sletio u Kalgary ODMAH me pitalo da imam li testament! HbregrebaU sam im stoput više od SVEGA!, da ja l' ti ja ličim na mrtvaca, mater amglosaksonsku i neukusnu! Ma šta još nećete u računaljku!?

Je, bio sam umoran, a kad sam umoran i opako naljućen onda vičem na neemgleskim jezicima pa ovi gore znaju samo šta im je moja ZLATNA mala prevela: naime, rekla im je – na njihovo općenarodno turbošokiranje- da sam potajno pušio u WCu aviona i pikavac sakrio u džep pa mi BAŠ SAD progorjo do haja…

Evo sam se šišo prije neki dan. Priča mi brico kako je život kratak i tajnovit. A neki su egoistični i brezobrazni do balkenjčaka! Nisam se nasmijo glasno – ipak on ima klasičnu britvu u ruci, a ne ja. Istom mi bi pomalo tužno: da čovjek je roba preko šezdeset i cmizdri kako je život vaki i taki, a još su NEKI egoistični! A šta te Kolumbo nije kla dok je bilo za vakta!?

Kaže on ošteći onu britvu kako je jedan egoista tako jučera pobjegao. A ima dobru ženu i četvero djece. Pa onda detalji, kuća, auto, posao, investicije, te ovo, te ono.., UDAVI. Ma, đe pobjego, tetka li ga njegova?, usudim se ja priupitat.

Kaže – kukavica, egoistična i sebična; došao s posla, uvezao se u garažu i nastavio da sluša svoju muziku. Nije ugasio auto, ali jest zatvorio vrata garaže za sobom…

Dodao je još ponešto ali sam ja samo zapamtio tugaljivo bijesan glas na kraju: pa to uopće NIJE bolna smrt…

Sjetio sam se jednog derana ovdje u Kravogradu koji se gadno razočarao samim sobom kad mu njegovo vlastito samoubojstvo nije pošlo za rukom. Drmno čovik u mrku depresiju jerbo mu se učinilo da kad sebe nije uspio priklat MOŽDA mu i prije osmoga marta počnu slati crvene mašnice i karirane suknjice. A to –poradi neobjašnjivih razloga- NIKAKO nije bilo prihvatljivo. Šta ako dobije stotinu mašnica i stotinu suknjica!? Ko će to sve onda ispeglati, a?!

E, dok je on tako razmišljao, uslijedile su neke sive godine nafilovane sa raznoraznim čudesima. Svašta se dešavalo. Jednog nimalo sunčanog dana taj ti čovac ostane bez cigara i strmopizdi se u garažu, upali ono bjesnilo od auta i krene. Ali – NIKAKO da se zaustavi. Upadne u DUBOK snijeg. Nikom ništa, došli ovi iz AMS, odvezli auto I – zovu ga. Odma. Sve usplahireni nešto: dolazi, OMA!

On doli, kad tamo – POLICJOTI!!!

Kažu kočnice namjerno „preparirane“ za ubit čovika!

Toga dana se IZLIJEČIO od depresije: i njemu je palo na pamet da smrt ne bira, ta auto je moglo „proklizat“ u neko sasvim slučajno dijete na ulici, a njemu ništa ne bit!, čak bi ga i sud oslobodija krivnje ALI – KAKO USRAN PRED BOGA!?!

Neke smrdljive gizde su ga naciljale zbog straha i sramote; da su ga baš htjele ubit, ZNAJU oni dobro kako se to radi. Sigurno i efikasno. Ovako, postalo mu je jasno, oni mu hoće suknjicu karirane sramote i mašnicu straha zakucat na čelo ŽIVOME…

Tehnički „stvar“ je završila sasvim bezazleno, predaleko od svih ciljeva „automehaničara“ iz mraka. KAKO?

E, i to samo Bog zna.

I dok gorepomenuti „automehaničari“ (o)čekuju da im policija svrati na kahvu crnu and grku – život iđe dalje. Šta god činili, šta god htjeli i tako to, SVAKIM UDISAJEM smo bliži i svojoj smrti, svome kraju. Neminovno, neusporivo. Daklem, zaključio bih ja TREBAJU LI VAM suknjice karirane sramote i mašnice straha dok se raznorazni manipulanti iživljavaju na Vašem osjećanju poštenja i pristojnosti?

Da li su Vaši heroji zapravo kurvini sinovi preprodaje njihova vlastita straha za Vaš novac i Vaš glas?

Imam još sijaset pitanja. Ali – neću. Ovaj put.

Sasvim je sigurno da je u stadu nekako toplije; sigurnije ČESTO nije: naime, ne samo u proljeće, stadočuvar se zaleti i izabere neko grlo za – ražanj..., Njemu slatko, Vama – kratko…

Budala i smrt. Ma, kako mi je samo tako blesav naslov pa na ovu čwarkopamet!?!

A STVAR IĐE PREKO INTERNETA, KOLUMNA NAM RASTE (ISPOD) PETAAAA

Kao i vazda prije,

uz najiskrenije pozdrave

od Vlade iz Kanade.

Povratak na sadržaj www.VladimirKreca.com

This site was last updated 05/19/07