ćanifa...                                 

...buš ne buš, stari moj - svejedno šta možeš il znaš, ti nemaš nikud, KUŠ! - nastavi, grokći, kako si NAŠ..,

sa svoje strane:

Ne stiskam zube, nemam šta stisnuti; Strah me natopio, Ali ću pisnuti; Ne stiskam zube, Nemam šta stiskati - Rođen sam da odem, A mogu pisati. Ne stiskam zube, Pesnice još manje: Muči me stomak - Pogledaj stanje...

je l' sad jasno okuda ĆANIFA? Nije?

evo me kontaktiralo iz PIŠ-a! Kaže Osoba kako joj je jasno a da ko je Blaž i da zna ne samo pravo ime i prezime već ..... (ovo još nije za jafnost), a i zašto je čovac iz pravoga Rvackoga ministarstva zapuco na privremeni rad u pripizdine divljoga zapada i to na plaću koja nit' nalik nije onoj Rvackoj...

Je, lipi moj štioče, ovo jest trač. I to onaj najžutiji od najžitkijega žutoga. No, istovremeno je i neoboriva faktografija jedne posvemašnje bijede okljaštrenih balkanoida koji ne gube vremena čak niti na kraju svijeta e a da bi šta prije i samima sebi iznova zasmrdili.

A čim počne novi rat poslaće dva puna paketa iznošene robe i povr' svega masu konzervi i lijekova. Samo iz domoljubivi and humanitarni razloga. Nikako iz ekološki' - ono da bi imali neki razlog da uklone smeće iz dvosobne garaže...

Milina jedna kakvi su to specijalci za umanitarno i tako to. Jest - i domozaljubljivo...

Istovremeno iste spodobe ne štede svoji "mišljenja" okolo kako bi moju personu oPIŠali šta bolje "neobaviještenoj" im publici. I, konačno ovega ljeta ja se bogumi naljutijo: došlo mi nekoliko habera o tijema odličnicima predzidom tisućljetne kulTURE,  a ondak me usred ljeta i Superstora čarnoga Oliverina mater samo šta nije pljunila i ispovraćala se na mene mladoga i ničim izazvanoga.

Dabome da mi je usključalo!

E, kako je ovega ljeta NAJZAD i moj devizni pimpek postao REALNOST, a ime mi se čarno počelo pominjat na spiskovima nekih uglednijih poslovnih i rekreativnih organizacija palo mi na bubrešne kanalove da im vako javno napišen jedno upozorilo:

Tema JEDAN: iskorištavanje -

gospodo and drugovi, jest da ste mi zagrčili puno tega okolu mojoga ponosa and emocijonova ALI - čak niti danas, još manje sjutra - ja Vas nijesam držo za amebe i tako taj imteleketeualni razinu! Jock!

Ajmo reć vako: ja sam ki došljo živjo u čarnom gradu sivonjavu Šibeniku jedno jedanaest ljeta and dvaespet dana, plovija san i sva plaća mi je bila džeparac. Kad sam uspio pobjeć sa broda nisam žalijo novca. Nerjetko sam posuđivao da bih imao za provod. Provod i nikaj drugoga. U stvari (ka i vazda prije) lažen: masu novca sam potrošijo na paciklove, sportsku opremu i dragoga mi junačkoga stojadina sos vrancuski opankovi (Mishellin) koje još i danaske volidem. A stojadin je, ipak, ki i moja mladost bajna - pokoj im, jevtini falsifikati - definitivno izvan svake revelevelantne priče...

Paciklo, ipak, prošlost nije - evo ga drčno mi krasi onu dvosobnu garažu. Milo mi kad pogledam kaki je sjajan ki da ga je mašćom mirisnom namazalo.

Šibenski svijet je znao naplatiti gušte. A nit meni žao nije bilo platiti. Šta se statistike tiče stoji vako: ja sam doslovce paltio stotine i stotine ručkova, izleta, rentao najbolja auta, pa i brodice, bilo je nebrojeno pića i tako to. Kontinuirano jedanaest godina. Čak i kada sam osamdesetprve morao jedno 244 dana u Niš u zatvor samo me se jedan Šibenčanin sjetio (HVALA) i poslo mi pismo koje i danas imam ki najveći monument. A kad sam se vratija iz Niša, zatvora mojoga, pizdarija od čašćavanja se nije zaustavila do Marča 1989te kada sam ZAUVJEK i ne baš dragovoljno napustio Šibenik (bilo je i nešto drugo što sam u to vrijeme DRAGOVOLJNO i rado napustio)...

Evo danas, nekih šesnaes ljeta kasnije samo jedan (ma vidi vraga, isti ki i onaj osamdesetprve!) Šibenčanin me prepoznaje i kontaktira.

Daklem, reklo bi se ISKORIŠTAVANJE. Drago mi je da se tako brzo svi oko toga složite. Ja, ipak i onda i danas imam istu poziciju, osjećanje i mišljenje: meni je bilo do "good times", a to se plaća i neko društvo čovik za to mora imat. Daklem - sasvim prirodna formula sa sasvim prirodnim rezultatima.

E, kako bih ja volio da i danas imam u Šibeniku više od jedne duše! Ali - niti nejma, a nikad neće ni biti. Je, Škender je IZ Šibenika ali i on je danas u Zagrebu...

FINALE - povuci-potegni tako je i ja to sve skupa ne vidim kao promašaj, a još manje neko tamo iskorištavanje. Pijavice sa mozgom amebe ni danas nisu evoluirale jerbo da im se to desi ondak bi uz "iskorištavanje" oma prepoznali i ne baš dičnu riječ "prostitucija". Moralna. Kakva?!? E, ova trklja je previsoka za moralne amebe; no fuckin' explanation here...

Ovdje bih izostavio listu mojih "cehova" za gore djelomice pomenute kreature mojoga kalgarijanskoga (nekad) društva.

Bit će vremena za rasipanje smeća oko kuće. Nažalost ovi odličnici nisu nikad zavirili u "recepturu" balkenjologija koje je R. Konstantinović davni i prije njihova rođenja smjestio tamo gdje jest. Oni znaju sve.

Jest, ono malo govna od srca mi se raspalo kada sam čuo šta su okolo "nagomilali" o mojoj personi and životnu mi (ne)djelu ali sam se glatko izliječio kada mi je jedan ljudina postavio pitanje da ako oni o tebi koji si niko tako "seru" šta misliš kako ondak valjaju balvane okolo jedni o drugima?

Hebeš ga - TU MI JE OMAK UPALILO - pa i sam sam na ovim stranicama napisao milijun puta kako smrdi kaka balkanskog seljaka kako na Balkanu tako i usred kadilaka...

Moj rođendan ove godine umalo nije pretvoren u skandal kada sam onoj mojoj reka a da koji će mi impotentni zgužvač kravatlin od gotovo sto dolara. A ondak sam joj oma "objasnijo" da ja nipošto ne pripadam u Country Club, ali kako ja posao koji bi pravi domaći deran naplaćivao barem 30 nečega ja "impresioniran" rado radim za sedam-osam. Nečega.

E, ondak je ona prosvirala - viđaj rodijak prije mjesec dana si mi sav sretan and prpošan reka kako ne znaš nikoga u svojoj vamilji ko je odradjo 15 godina u braku od prve. A šta ti - gospon genitalijanac - misliš KO je to odradjo? Ti? Solo, sve!

Kad su ti onomad Milerovi sa dvadesetak članova najuže familije priredili olivudski rođendan ti si napuvano balavijo besmislice i sve to krunisao sa baš Vam fala, niste trbali, ja sam seljačina koja baš ne razumije limuzine, cvijeće na vratima, poklone i gala večere u tamo nekima specijalnim otelima; ja to radije onako s nogu - more i burek, zašto pržit tolke nofce...

I, junačino moja intelektukenjavna, šta se desilo?

Već sam bijo na kraju strpljenja i umalo joj nisam "objasnijo" kako ti buržujovi samo traže izgovor da isparadiraju svoje prevelike količine "nečega" samo da bi vidjeli nekoga golju kako zijeva od čuđenja ALI mi je sinulo - vidi vraga, pa već tri godine Milerovi mi za rođendan pošalju samo čestitku. Tipičnu 2 dolara Hallmark. Na kojoj sve piše. Oni samo potpišu i oližu markicu od dvaespet centi...

Da, začepijo sam. Kravata je koštala masnije od sve moje garderobe one večeri s Milerovima u Paliseru.

Na mojemu rođendanu ove godine i dalje nisam "bija doma" u monumentalnoj zgradurini lokalnoga Country Club-a. Ipak, kezijo sam se umilno ki Tereza Kesovija na Prokurativi 1978.

"Zaboravio" sam sve moje VAŽNE teme i puštao ljude da kažu neku svoju nastojeći razumjeti šta to oni ciljaju, šta im to znači i tako to.

Ne, nisam "ispao" zvijezda večeri, ali sam skupio nekoliko zanimljivih poziva na privatne večeri i dva dobra poslovna prijedloga. Na kraju večeri u mom džepu je bilo barem desetak vizitki...

Svakako već ZNATE da svoj rođendan nisam svih ovih desetak kanadskih godina proslavio sa nekom (bilo kakvom) grupom naših ljudi. Idemo do kraja - ako pretpostavite da je neko od njih poslao neku - barem jednodolarsku - rođendansku kartolinu, grdo ste u krivu: ja, naime, doista ne znam niti jednu našu dušu koja zna kada je moj rođendan!

Osim Emine. Ali, ona je iz Travnika. To je na drugoj planeti za sve one fince koji ovdje u Kalgariju direktno iz balkanskih zabiti, a preko lještavih kreditnih kartica, "ulijeću" direktno među same bogove turbofinoće svake fele...

Ja sam - fala na pitanju - skoro pedesetogodišnjak. Nikada nisam napisao da sam bezgrešan, još manje perfektan. Međutim - a znajući da me herc kolaps ili neko slično veselje može otpuhati i ne samo sa ovih stranica, ne želim šutjeti. Skup je to sport no, vrijedi - pa neka tumače da je to ovo i ono: kada bi bili malo manje moralne prostitutke te balkanokenjološke kreature bi prestale da trkuljaju okolu o meni - valjda imaju nekoga posla i u svojim životima. Recimo da pozovu svojega rođenoga i jedinoga brata na svoje premijerno vjenčanje. Ili tomu slično. I pred ljudima i pred Bogom to mu dođe kao nešto puuuno važnije. Ne bih sad o tamo nekoj elementarnoj kulturi...

U medjuvremenu se sve ove mutne i zaudarajuće "nesuglasice" se "umotavaju" u filozofsko-politički kontekst "specifične balkanske situacije"...

Moj komentar - ćanifa.

Odem sinoć na piće. Ono za šankom ljudina ki od brda odvaljena. Prekrasna majica, žarko-crvena, sa ukusnim bijelim obrubom svukuda. Odjednom pogledam malo bolje - SFRJ. Ispod onih osam baklji koje drčno goridu ki da i' je baš sad upalijo Alija Sirotanović. Ne znam točno zbog čega, ali priđem direktno čovjeku:

Dobro veče, ja sam Vladimir Kreća.

Dobro večer, ja sam TITO...

Da mi svoju personalnu vizitku. Ja njega pozovem u Country Club. Da se rahat napričamo, snimimo koju sliku i sve to skupa objavimo na ovim stranicama.

NAJOZBILJNIJE!

Kao i vazda prije,

uz najiskrenije pozdrave