Ćanifa 007

...nije šta se smaže, već je šta se - KAŽE...

...lokalne kubojske vlasti natakarile vrišteću naslovnu vijest u svim medijima ovoga baš netom prošlog utorka: super ćanifa u centru grada Krawograda (latinsky: Calgary, šta maxuzz znači ČISTA VODA –gdje, čija i kako, nejma detalja)!

Malko sitnijim slovcima piše da je to pilot-projekt Gradske uprave koja sa ovom super-ćanifom želi da riješi masu problema od samoga spriječavanja flekaniranja okolo u centru grada, pa onda ekologije (nejma previše detalja o toj sitnici!), nezaposlenosti, pa i samoga gangsteraja!

Onda masovni detalji o čudima super-ćanife u centru grada: neprobojni nehrđajući čelik koji samo što se ne samopere! Jest, kažu izrijekom nepodobni grafitti SU prošlost, definitivno and đuture game over, the end, nejma više! Onda kompjutor koji gasi i pali svjetla, pere i ispira sa sistemom pametnih pumpi i specijalnih elektroHIDRAULIČNOelektronskih (sigurno i SUPER) pumpi.

Onda, ma šta onda – trebao bi mi cijeli dan i bar dva web portala, a i desetostruke možđane da Vam „nacrtam“ barem onaj bitni opis svega šta u toj super ćanifi ima...

Zapelo mi za oko da ćanifa – GOVORI!

Kaže vako – ako se user (to ovđe znači korisnik ćanifne usluge!, matereMI, provjerte u emgleskom riječniku) zadrži u toj ćanifi osam minuta ćanifa mu lijepo kaže nešto kao sikter, bolan, otvaram vrata za dvije minute a onda će svi viđat šta si ovđe donio!

A taj pomenuti user nikako to ne može spriječiti jerbo su vrata opako čelična i kompjutorom kontrolisani sistem pumpi je jači od svakoga slona! A user ne vidi nikakva dugmiće, nikakva prekidače, ništa. I onda sikter maksuz znači sikter, a čovjek se ne mora mučiti sa nekakvim prijevodima i objašnjavanjima.

Zanimljivo je da pandurja drži oko na tim ćanifama i ako se vrata otvore, a user nije podigo gaće u javno prihvatljiv položaj AUTOMATSKI dobije kaznu poradi nepriličnog pokazivanja u javnosti.

A, da – ima još jedna sitnica: kažu da ćanifa nije nit frtalj miliona dolara, svega 246 453 poreskih dolara.., pa Vi sad prigovarajte onoj dubrovačkoj gradonačelnici čije su ćanife i veće i ljepše i umjetničkije, a nit blizu cijeni od frtalja miliona dolara!

Onda mi stigne pismo iz daleka i motivira me da nazovem gradski 311. Pitam ih kolko je težak taj super-ćanifa čudo od ćanife. Je, bilo im čudno, ali sam dobio i detalje kako je prenosvi, portable i još masu šta baš i nisam skonto.

Onda nazovem lokalni Ferari dealership i pitam kolko je težak njihov najpopularniji model. Bilo im smiješno, ali su vrhunski pedantno, prijateljski i poslovno „podastrli“ sve relevantne brojke. I još ljubazno dodali da svratim na „test-drive“. Posebno subotom – serviraju i „balugu“ (na njihovom glasovitom „švedskom stolu“) u njihovoj „show-room“...

Konačno uzmem brojke od mojega interesa i svoj personalni budžet u obzir i izračunam: ispadne da ODMAH danas mogu kupiti gotovo jedanaest kila ferarija ili –ako mi se ferari ne sviđa – onda za iste te pare mogu kupiti bezmalo puna četiri kilograma te super-ćanife!

Pošteno: kad se sve uzme u obzir, zdravo pošteno.

Mene kao poreskoga hoš-neš-MORAŠ platišu niko nije pomislio pitat, ako nikaj drugega onda barem imam li nekakvu ideju kako bi se možda i bolja ćanifa mogla načinit za recimo kojih desetak dolara manje, još će se teže neko i sjetit pitat zašto novih već naručenih tridesetak supećanifa ima VEĆU (po komadu) cijenu od ove prve „inauguralne“...

Očito su čuda demokracije amd slobode iznad mojih amebnih visina! I kad zaboravim na tu cijenu (a, pošteno – ipak ne mogu), „kresne“ me sitnica o kojoj NIKO niti slova nije rekel: evo, npr. klaustrofobična osoba sa pesmejkerom (pumpica za pomoć našoj pokvarenoj pumpici – srcu) – a PRISILJENA trenutkom NUŽDE i nemanjem drugog izbora stušti se u taj čelični kavez. I – BAŠ TADA – kompjutor „poludi“ sve one električne i druge spravice „šiknu“ u maksimalne obrtaje, a vrata se – zaglave...

A, da – inače sistem od osam minuta (upozorilo) do 10 minuta (vrata se otvaraju) je „pametan“ i preko policijskog GPS-centralni kompjutor-wireless phone šalje informaciju (pager) ćanifi najbližem policajcu tako da je on već tamo kada je sve ispravno i deseta minuta istekla ali, o „zaglavljenju“ i kvaru kao što opisah gore (to mi tako patetično liči na Titanik!) NIKO niti pomislio nije: poruka otaca ovoga projekta je jasna – povijest kvarova (i „kvarova“!) sa ovom super-ćanifom je definitivno završena; ovo je idealno čudo koje se ne može naći u bilo kakvoj ka-ka situaciji!

Bože, bože moj, kako sam ushićen! Ali, nešto mi govori da je idealno ipak neka viša vrijednost koja će se držati podalje ćanifa. Posebice frtalj miliona super-ćanife...

Na naslovnim stranicama se pojavio još jedan izumitelj: gradski funkcionar, tek izabran u kancelariju na nedavnim lokalnim izborima otkrio da može gradskoj kasi spasiti preko 100 000 (jest, stotinu tisuća) dolara PO GLAVI (registriranoga gradskoga) beskućnika!

Interesantno: ćanife poskupjele vrtoglavo, a život prosječnoga beskućnika POJEFTINJLJUJE za 100 „somova“!!!!

Je, znam to (svuda okolo „mlate sa tim brojkama) – u Krawogradu je registrirano nešto oko 3000 (tri tisuće) beskućnika.

Taj gorepomenuti izumitelj amd dobrotvor navodi da svaki (jest SVAKI) gradski beskućnik košta gradsku kasu (a to znači nas, poreske platiše) 134 000 (stotinutridesetčetiri tisuće!) dolara! KAKO, vrisnem da sam se umalo raspao! Onda je bila pauza. Neko ugasio svjetla...

Pa sam okolo razgovarao, telefonirao i tako to. Naučio sam da je to UKUPNI novac koji grad troši na armiju raznoraznih specijalista koji nadziru, kontroliraju, pomažu i broje te beskućnike. Onda ti specijalisti trebaju masu specijalnih do običnih prijevoznih sredstava, stotine telefona, jedva trista kancelarija (koje trebaju i ćanife i grijanje i još neke sitnice); onda ti isti trebaju arhivu, kompleksan sustav kompjutora, komunikacije i tako toga, do čak GPSa i još nekih satelitskih usluga, a da ne pominjem alate, medicinu i ko zna koje već „nasušne neizbježnosti“.

A ti dobri ljudi onda moraju biti i plaćeni, a i njima treba zdravstveno, penzijsko, pa i prekovremen rad...

A beskućnike treba i nahranit, nije to mala stavka.

Nisam ulazio dublje ali sam onako od oka lake duše procijenio da bih svoje auto žmireći zamjenio DANAS sa nekim od tih dobrih ljudi šta brinu za beskućnike ALI svoj najlošiji obrok u zadnjih trideset ljeta NIKAKO ne bih zamjenio sa NAJBOLJIM beskućničkim obrokom koji gradska uprava plaća (mojim novcem!) tijema jadnicima...

Očito su čuda demokracije amd slobode iznad mojih amebnih visina: vrhunska prosječna i sasvim opremljena kuća danas u Kalgariju košta (po CREBu, lokalna vlast u real-estate-u) ISPOD 500 000 dolara, „proizvodnja“, izgradnja takve kuće (generalno, po lokalnom standardu) zaposli 20tak raznih profesionalaca.., i – ako zaboravimo detalje, a uzmemo samo da je 3000 beskućnika BEZ KUĆE, a parama koje u GOTOVINI „lete“ na kompleksni sustav podrške tijema nesretnicima onda se ispostavlja da za pet godina najviše gradska uprava može sa tim istim parama eliminirati 3000 beskućnika pretvarajući ih u sretne „kućovlasnike“, zaposliti (POREZ, odmah više i u gradsku kasu!) i do 6000 ljudi i itd. a ako ta stvar ne radi, onda svih tih novih 3000 kuća prodati po oko 12% (po godini) višoj cijeni...

I danas je grko ledeno ovdje u gradu. Moje grijanje je „do daske“ i ne pomišjam da bih bez istoga i želio živjeti: čwarke dam, grijanje ni po život svoj!

Ali – ja sam irelevantan u ovoj mojoj naivnoj „matematici“, a gorepomenuti funkcionar štedljivac je dobio dva minuta na lokalnoj televiziji i – garantiram – nikako reizbor.., NE PITAJ o detaljima REALNOGA života jednog ovdašnjeg beskućnika: SVI će odmah pomisliti da si besposlen i da nekaj "rovariš"!

Koncem 2007. jedan od vodećih oporbenih političara je javno optužio lokalnu provincijsku vlast za krađu „barem“ šest MILIJARDI dolara! I dodao da je to „vjerojatno“ najveća krađa u kanadskoj povijesti. Bio na lokalnoj televiziji –ka slučajno- nekih 37 sekundi, sutradan u lokalnim novinama i – danas NIKO pojma nema o čemu je on to zborio...

Prije nekih 3-4 ljeta provincijska kasa je imala viška u budžetu i svima nama su podijelili ček od po 400 dolara. Desilo se i neko „muljanje“ sa transferom i adresiranjem pa i danas RAZGOVARAJU sa agencijom (privatni poslovni entitet!) koja je pogrešno adresirala izvjestan broj tih čekova, a u pitanju je, FALI! - (zavisi odakle se informirate!) od 90 do vrtoglavih 900 MILIONA dolara...

Očito su čuda demokracije amd slobode iznad mojih amebnih visina...

Šta je pljesnjiv potpisnik ovih redaka htio da Vam kaže?

Najkraće: NISAM nigdje napisao da LJUBITE Sanadera, ALI sa radošću ću napisati NE PLJUJTE Sanadera! Pa čak nit onega Bandića!

NAJVAŽNIJE – pazite GDJE se „olakšavate“ (niskozemski: serete amd piškite) jer konzekvantna zagrebačka super-ćanifa (iskustvo to kazuje!) NEĆE biti jeftinija od ove Krawogradske!

KONAČNO, ovo NIJE priča o čudima politike, pa čak niti tako popularne „cajke“ ka šta su Demokracija amd Sloboda; SUŠTINSKI je riječ o – HIGIJENI!

Posvemašnjoj. 

Kao i vazda prije,