cyrillicland...Tuesday, January 31, 2006

...kako se sreći? Ne kako se postaje, počinje ili postiže biti srećan već - KAKO SE SREĆI: ono sve OK, baš kako se samo htjelo and sanjalo, pa još i slatka viška povrh svega ima...

Neobično pitanje, dragi moji? Jok, tetke mi mile moje. A iz Švajscarske. Moram priznati da sam ovo - ne baš umno and učevno pitanje - otkrio ovih dana: ispalo je, onako, uz bolest. I neke divne ljudine. Također bolesne. A bilo je nekih fešti. I - hvala na (ne)pitanju - "Večernjaka"...

Ne, ne mogu to (barem ne još) niti zapisati ali, razumjet ćete: Kalgari je ove zime zaboravio zaroniti na "stabilnih" barem minus dvadesetak onih celzijusovih crtica, posla ki nikada prije a, opet, sve ki po špagi, ko da sve to ne živim već gledam na nekom sporednom lokalnom kanalu zaboravljene TV stanice...

Jedino se vađenje one cjevčine iz moje noge oteglo pa mi se sve čini da sam barem malko "zaškovrnuo" na bubrege (a okuda meni možđane!?) i ondak skliznem na "Večernjak". Online.

Je, nije mi nepoznato kako dobar dio Vas "gleda" na "Večernjak", ali imaju oni onaj komentar ispod gotovo svakoga članka pa se tu da štogoda pročitat. A i nije mi nikad smetalo kako su pratili Janicu, Zeca; tu i tamo objavu neku pristojnu guzu, nisu baš histerični sa reklamama...

Nekada su - barem iz moje generacije većina - ljudi čitali davnoupokojeni START. NIKAD niko niti slučajni nije GLEDAO (srednje stranice) START, ljudi su ČITALI ozbiljan sadržaj. Tako je i ostalo. Mislim ta istina. Zato je START zauvjek potopljen sa grozomornim komunjerosima koji su ga podmetnuli onoj kulturi...

"Večernjak" je preživio. Danas niko od onih koje znam ne čita "Večernjak" od Crne kronike. Pa kakav ja to đubar mogu biti pa i to insinuirati danas and ovdje! Uf! Gad ja!!!

Ipak, kako sam ja jedan od rijetkih koji pojma nejma a šta je START upokojendavno pisao, a napamet znam svaku guzu sa svih stranica istoga, ondak nije nikakvo iznenađenje što ja i danas pronjuškam i Crnu kroniku...

Evo je neko veselo vrijeme, masa praznika se poredala jedan iza drugog pa se ljudi vesele. I otud ona moja "pitalica" s početka KAKO SE SREĆI...

Vjerovali ili ne "sreći" glagol NISAM uspio naći niti u naprednijim iranoidnim riječnicima jezika kao što je Rvacki, ali sam ipak - zlu ne trebalo - provjerio i one druge, recimo slavenske riječnike ka šta je Bosanski ili Srpski. Pogađate - bilo je to izgubljeno vrijeme. Unaprijed.

Sve u svemu DVA konstruktivna žaključka: em da je sreća baš kompliciran pojam i ako ikad pokušaš da joj otkriješ definiciju prdnija si u čabar, mani se ćorava posla i,

kao što obećah br. 2 - ama čouče slušaš li druge šta ti drobe o sreći garamt ćeš se unesrećiš. Možeš počet razmišljat!

Daklem, nazad na TV. I "Večernjak".

Crna kronika. Krase je nemaštovite i brutalne tučnjave sos pucnjavu. A onda sve to u - ćirilicalandu!

Geopolitički oliti zemljovidno-korienski te aktivnosti su se odvijale (nadam se da su u medjuvremenu, ISKRENO SE NADAM - stale) u capitol of Croatia Zagreb city. Ipak niti novinaru, a osobito editor-u (skumžajte, baš nejmam pojma kako se taj profesionalni drmator - profesionalac masno plaćen da mu se novinari ne "isprskaju" na samo po jeziku već i ugledu tiskotine kojom drma -  zovede ispravno po Rvackomu jezIku) nimalo nije zasmetala sklepotina ĆIRILICALAND!

E, kako jedan dio Vas već ZNADE da ja ovđe apriori branidem ćirilicu, a LAND Vas ne zanima, dozvolite da svršim do jaja započeto:

ako sam totalno neuspješan da pronađem neku formulu i/ili suvislo objašnjenje za sreću ovdje mi se čini da sam "pronašao" fitilj jedne samoušpricane frustracije koja "prska" na prazno.

I dripci i delije, a ponajviše polusvijet nemaju previše sluha za pismenost, potvrđeno - još manje za tamo nekakvu kulturu. Ma čija ista neman bila.

Zakoni civilizirane demokracije ne prepoznaju tonove folka ili roka na nekim zasebnim skalama; istovremeno sva javna "pjevno-svirna" mjestašca imaju jasan ZAKONSKI "jelovnik" obaveza i standarda koji se mora ispoštovati. Da bi to tako i bilo vlasnici takvih mjesta moraju dokazati da su ispunili sve uvjete ZAKONOM zacrtane, a policija im mora dati zakonom zagarantiranu podršku. Pravovremeno i bez zadrške. Inače, opak novac pada!

U Zagrebu, očito i na žalost, rađe padaju glave i novinarske lupotine. Istovremeno niču nove humke i razina bijesa, besmisla, napose - sramote. Možda jučer, ali sutra me nebi iznenadio naslov ISTOČNJAČKI FOLK DOKAZANO KANCEROGEN; ili SLUŠANJEM ISTOČNJAČKOG FOLKA GUBITE PRAVO NA SUBVENCIONIRANE CVIKERE. Čini se da nije daleko i dan kada će neki vrli i bogati Rvat otvoriti na Sljemenu kliniku za liječenje od folka. Istočnjačkog...

Primjetiste li kako se oni samokresom ispropucani mladići (u i ispred takvih mjesta) nekako izgubiše bez traga?

Ajmo malo do Beča: nema ko tamo njako nije. Zna se koliko to košta, zna se gdje od kada do kada i pod kojim uvjetima. Kako sam kao student pet godina takove "komcerte" izdašno koristio da preživim (a, oćete formulu? E, PRVO se upišite na neki bečki vakultet. Ondak mi se javite!) tvrdo vjerujem da znam i "crne" i "bijele" potencijale svih tih "opaljotki". Jes, jednom sam to platio novim cvikerima - sasulo mi ih u moju facu čarnu a da nisam znao do prekosutra šta se desilo. Imao sam veliku privilegiju (hvala na pitanju - TO traje i danas) poznavati nekoliko pravih i posebno uglađenih bečlija. Na moje godinama ponavljane (polu)provokativne upite kako oni gledaju na TO vazda se vrtilo isto - business je business, a ako POKUŠAJU preko toga tu je POLIZEI!

Nikada, ama baš nikada ISTOK, FOLK i tako to...

Kada sam ja izašao iz opanaka - a, desilo se i to da ja jednog dana i zaradim i kupim MOJE i PRAVE "timberlenke" - prvo sam kupio auto, a tek onda kuću. Tako je SKUPLJE, ali - ko vidi kuću. Posebno ako je nejmaš...

E, ondak sam u to auto pozvao na prvu pravu vožnju neke meni slične. I "odvijo" (ali ne baš do daske, kako bi bilo da je bilo po mome) meni drage narodnjake. Čovac iza mene se nije usudio direktno prosvjedovat već je preko svoje žemske sve nešto a ovaj bas je tras, ma ne tako visoko, daj malo lijevi gornji.., sve dok nisam pošvizdijo pa ga upito a da šta oće.

Nemoj samo pedere i narodnjake, kume, Bogom te molim.

Navijo sam - ovaj put do daske - Eltona Johna.

Niko sretniji od mog kumašina, sjedalo iza mene. U momu novom autu. Ja sam toga popodneva iskreno srećio. A on i danaske pojma nejma ZA KOJI TURAC oliti zašto....

Tužna vijest na kraju - narodnjaci su daleko šire i daleko jače i rasuti i ukorjenjeni no što je to tamo - Rvackim nemuštim silogizmom izvaljano - neki "istok" za kojega i četnikovi and ustaše, a i SVI oni drugi znaju da znači samo jedno - Srbija. Umjesto otkrivanja tople vode, dozvolite da Vas potsjetim - ako ste imali muda krvariti u jednom od nabestijalnijih ratova punih pet godina onda MORATE imati MOZGA za pet minuta suvislog razmišljanja: molim Vas nemojte završiti na zadnjem sjedalu moga auta. Blaženi sa Elton Johnom*.

*Koristim priliku da Sir-u Elton Johnu poželim sve najljepše u braku uz napomenu da istinski slušah, slušam i slušaću njegovu i glazbu and muziku ali mi NIKAD na pamet neće pasti da mu koju kunu nalijepim na čunu (a neke gadljive turbonjakalice to prosto izvuku iz mene, pa ti sad viđaj!).

Konačno - "ćirilicaland" je ponižavajući indikativ nemoći jedne frustracije da se suoči sama sa sobom. Kultura, ako je ikad i postojala kao cilj ovdje biva zamrljana nesposobnom naljepnicom na rupu gdje je trebao biti običan ljudski razum. Kavzipolitikantske nakaze očito nemaju obzira niti prema sebi samima...

Kao i vazda prije,

uz najiskrenije pozdrave