Dan pO(d)bjede...

...te sam noći vjerovao u Boga, drhtao ispred Bude i Allaha oluja gutaše moj brod, samo religija na kraju straha...

kasnije sam ovaj "stih" priznao mojoj pokojnoj majci - rekao sam joj kako mi nije jasno da sam se u tom monstruoznom momentu straha vrlo bistro sjetio barem tri Boga, a na nju niti pomislio nisam...

Nasmijala se, natočila kafu i rekla kako sam "uhvatio sevapa za tri života". Nije niti slovom pomenula moje izostavljanje/nesjećanje na nju u tom magnovenju.

I danas se sjećam majčina smješka i kao nekoga blaženstva na licu kojim je blagoslovila moj impuls da se u krajnjem strahu predam čak i - barem nominalno u mojoj sredini - nepoznatom Budi i ne baš omiljenom Allahu...

Moja stara je ostala na brdu iznad sela januara 1995-te, a ja sam sa ovim sjećanjem otplovio u život. Danas, čak 26 godina kasnije (nakon te havarije i gotovo potapanje u Viškom kanalu) besprijekorno i sasvim nadnaravno sjećam se svakoga detalja.

U medjuvremenu sam primjetio (pa čak i naučio!) da ovaj svijet nudi puno, puno više od tri Boga. I svaki je - glavni! I svaki je - u pravu! I svaki sve zna! I svaki je dobar i pravedan! I - nadasve - svaki samo dobro zahtijeva od sljedbenika svojih.

A ja (ružna) Alisa u zemlji čuda imam - kvarne naočale:

evo baš slavimo (slavimo li, Boga ti!?) šezdeset godina pobjede nad Itlerom and nacizmom/fašizmom. Ama neću vrištat - SLAVIMO LI?

Ispostavilo se da ja ipak jesam (kakav-takav) ali ipak kršćanin. Teško da bih vako mastan mogao "ulisti" u tamo neki Budizam. Još manje bih sjecnuo ono malo mojega "crva" i moj lijeni petak pretvorio u nimalo jednostavnu fiskulturu cjelodnevna klanjanja...

Vako ki kršćanin ja umno mogu da mlatnem rukom dva-tri poteza, zamrmljam blah-blah, AMIN i eto veselja! Sav Božji, sav sveti i pošten, vi gadni pagani!

...a DVADESETSEDAM milijuna Rusa plati glavom za pobjedu nad tijem fašizmom! Kuj ih grebede kad su totalitarci i staljinisti! Da se oni nisu miješali ni ove naše balkanske komunjare nebi sgrebali Antišu i Draža Bradatoga pa bi onda bili veseli, civilizirani i demokracki još četeresprve!

Naši dragi svećenici (jest, ovdje uključujem i one preko Drine!) nikad javno i dovoljno glasno nisu onako kršćanski izmolili niti jednu misu za tih dvaessedam milijuna duša: ne petljaju se oni u politiku, mater politici i komunjarama.

Naši dragi svećenici (jest, ovdje uključujem i one preko Drine!) nikad javno i dovoljno glasno nisu niti primjetili da su Antišini veseli dečki i Bradurini "mastori za otadžbinska pitanja" znali svoju viziju civilizacije and demokracije urezati u popriličan broj NEVINIH LJUDSKIH VRATOVA usputno pripaljivajući sijeno za zimu sirotinjsku...

Naši dragi svećenici (jest, ovdje uključujem i one preko Drine!) nikad javno i dovoljno glasno nisu NIKAD demonstrirali ikakvu volju da pokažu svoje kršćansko lice u pokajanju, oprostu i poniznosti...

Ta drčna gospoda su manirima hijena mavali brojkama i čekali svoju šansu da civiliziraju i demokratiziraju svoj napaćeni narod.

Danas, u slobodi i civiliziranosti, kažu oni zdušno and jednoglasno (ponašanjem svojim!) - grebite se dvaessedam milijuna orjunaških lešina, vi ste bezdušno popišali našega Antišu and Dražeka za čije se duše upravo molidemo, andjeli naši! Kako neki eretik more i pomisliti da TO sumnja!?!

Svećenici i Crkva NISU Kršćanstvo. I to je moja jedina utjeha. Ni ja nisam nikad plakao nad sudbinom dvaessedam milijuna Rusa. Nisam stigo niti pomisliti da je neko za četiri godine istrijebio do posljednjeg čovjeka, posljednje duše, jednu cijelu bivšu Jugoslaviju i Austriju ZAJEDNO.

Iskreno, možete li uopće i na trenutak pomisliti da je svaka duša od Beča do Soluna umorena i istrijebljena, te sav taj prostor bez ijednog čovjeka?

Kako sam ja morbidan!

A kršćanski svijet ganja talibane i širi istinu o istinskim junacima koji su kroz blato, krv i govna počinili najmorbidnije zločine nad samim smislom postojanja onoga što su zvali svojom nacijom...

U medjuvremenu će se prije desiti misa za Dražeka prekodrinskog u zagrebačkoj katedrali no što će iko od tijeh sveznajućih and svemoralnih svetih svećenika sklopiti dlanove pred oltarom za onoga boljševičkog ljudoždera Broza...

Ama, čouče, SJAŠI! Rusi su Rusi, i o njima niti ovdje nema više niti dalje! A kad ćemo se onda stić isplakat i Bogu izmolit za Blajburg!? Nejma vrimena za sve!

Kršćanski moral, barem u krajovima koje sam volio, ima karakter WalMarta i vrlo efikasno zna šta danas može na diskont. Sutra će biti nešto drugo. I to se zove "business as usual", kriza vam materna, nepismeni and krvožedni boljševikovi! Dosta podrivanja!!!

Globalizacija piči i sa tim se diči. Nejma sad da se prepucavamo kako neki (a jopet NEVINI) nagrebu do balčaka. To jok zločin nije! Pa, nepismeno boljševičko-orjunaško govno, zar nisi čuja za "kolateralnu šćetu"!?! E, nit ja te učit tomu neću!

Kamenčine okolu posijane u ime tijeh koji su naše drage čerečili i ubijali bezdušno se temeljito uklanjaju. Uskoro niko neće znati da je takovo nešto i postojalo. Pa će i naš okoliš biti deratiziran od tijeh kamenčina.

Ja opet imam problem: (ukoliko na trenutak zaboravimo na časno kršćanstvo) barem civilizacija u temelju svoje definicije, a i egzistencije, jednostavno ima i diše toleranciju.

Ondak, dalje, računam vako - ako civilizacija "ima i diše" toleranciju, a spomenici (bilo kakvi, bilo čiji) lete u prah and zrak, ne leti li ondak i sama ta civilizacija u prah and vazduh??

Ma, ne uzbudjuj se rodijače, nisam ti ja niki matmatičar, ja sam ti jado jadni magistar kibernetke. I k tomu još - kanadske kibenetke, a ti već znaš da oni svakoj budali daju papir ako plati. Daklem, ne moraš se ti brinti za moje kavlfikacje.., još manje "prosudbe".

Kanada, ipak, slavi.

Ne dan Objede, ne dan od bijede, već pravi pravcati Dan Pobjede.

Vrlo eksplozivna parlamentarna borba se načas prekida i najžešći politički nacionalni dušmani odustaju barem na momenat od guranja vode uz brdo te putuju u Olandiju, Vrancusku, Britaniju i dr. da polože neki cvijet na grobove svojih boraca.

Nisam čuo niti jednoga zlobnika da mu je pun kufer svakodnevnog medijskog prisjećanja na Drgi Svjetski Rat.

Nisam čuo niti jednog lokalnog niti nacionalnog svećenika da su ti borci bili zlodusi boljševizma i dušmanstva kontra vlastitoga naroda.

Nisam uspio primjetiti niti jedan pokušaj preuveličavanja "naše uloge" u tome ratu, a umanjivanje ili prešućivanje "njihove uloge"; zapravo i sasvim slučajno, jedna od tijeh emisija me potsjetila da je Sjeverna Amerika platila taj rad sa manje od 400 000 života dok su Rusi.., eto vidi gore brojke na početku članka...

U Kanadi je povodom Dana Pobjede par stotina spomenika dobilo nešto posjetitelja koji su došli draga srca i bez dinamita.

Kanadska televizija je svoje udarne termine posvetila šačici preživjelih veterana i sa punim respektom učinila sve da se čuju i da nas potsjete šta je i kako je bilo...

Opet, nisam čuo da je IKO pomenuo "indoktrinacija, politikantstvo"; nisam čou puno toga što u mojim najdražim Rvackim nounama čitam svaki dan...

Kako je glupa ladna Kanada! Kaće se civilizirat i priznat Našu Jedinu Istinu!?

I dok Draž Prekodrinski doživljava popularnost kakvu za života nije mogao nit sanjat, Antiša je već proglašen "anđelom nebeskim", spomenik onom Brozu boljševiku ponovo sletjo u Kumrovec!

Svijet više ne komentira naše istine. Sasvim uspješno smo postali prvaci automarginalizacije. Jake riječi poput (bes)srama i zbogom pameti svijet ne pominje - te iste riječi (and sav popratni sadržaj) "itamo" jedni na druge i glancamo crne uniforme za "konačni obračun". Divota!

Šta taj "bijeli svijet" more vidit iz ti pusti kadilaka! Da smo neka sirotnja? Ma, nemoj!?

Pa zar ne vidiš čouče da su nam ONI sve oteli!?!

Ama, baš ti fala rodijače - ONI, dušmani jedni! Da NJI nije bilo mi bi samo med i mlijeko. Plus demokracija i civilizacija. Šta?! Mi za nešto krivi!!!??? A i tebi materno mlijeko, mulo jedna mulasta!

... i teče Drina kriva u vječnost, ma šta je to ocean krvi, NJIOVI lešovi - radost, ja klao prvi; Una u Savi plavi, fakat crven od stida, UNPROFRac kurvu davi, tako se uklanja SIDA; Neretva ladna ki Nektar, još ima mina - neki ektar; Bože šta nam rade te mrcine poput Vlade iz Kanade...

Dan Pobjede - jest, imam kvarne naočale i veliko govno u duši. A straj me krepat: evo kad odem tamo da će me moj đed oma vratiti nazad.

Ni krepat ni živit! A zašto ne - jopet ratovat? Mašala...

Kao i vazda prije,

uz najiskrenije pozdrave