skinuto sa naslovnice 10. jula 2006.!

faraonovi

...dođe mi čovac na vrata jučera (hvala na pitanju!, kako ste znali - nepozvan!?!) da mi ispriča kako on mene shvata i da sam ja "jedan po jedan", a "oni" će se kasnije kao kajati. Grko.

Je, bilo je opservacija, dubioznih transverzala i gotovo fascinantnih metafora DOK najzad nije progovorio - kao usput - da, eto, ne brini stari, ako sam ja "zbrzio" gotovo dva miliona (a nisam pitao ČEGA) u samo godinu dana i na par kuća pa i tvoja je sad masno skuplja! Kako stvari stoje uskoro ćemo svi mi u Alberti biti - maharadže!...

Priča ide dalje...

U neko doba moj pas laje gotovo nemoćno jerbo kasnim više od dva sata da ga prošetam, valjda mu se pri...neštalo - a i vrijeme je: pasu je muka pa i kad "pljušte" dobrote, veličine sa masu neviđena novca između.

Ne da se onaj moj rodijak. 

Odjednom vidim onu nježno plavu knjigu na stolu i priupitnem ga ka zdravo velkačkoga Rvata a da li zna ko je Ante Miletić?

A đe s' to našo sad!?

Onda ga priupitnem a da li zna za Zlatka Tomičića?

E, da, da kako nebi znao, pa evo smo pri neki dan u Kokranu i ručali skupa!

Ondak mu dam onu knjigu.

Mrmlja poluglasno - Zlatko Tomičić, "Ledenjak iznad Lake Louise"...

Uzmem mu knjigu iz ruku ignorirajući njegov komentar da kako Zlatko NJEMU nikad nije reka da piše, pa tako su dobro lokali skupa "milijun puta" i pročitam mu kratki ulomak iz Antina životopisa (slijedi MOJ kratki sažetak činjeničnog i opisanog):

nakon koju godinu u jugoslovenskome političkom zatvoru uspijeva nekako stići do Hamiltona u Kanadi 1956. godine. Radio sve što je mogao kako bi prehranio familiju i mogao pisati i promovirati istinu o Hrvatskoj i borbu za njenu kulturu a ponaosob osamostaljenje.

Od 1976. do smrti 1983. osniva, kreira vodi i plaća SVOJIM vlastitim novcem redovitu TV emisiju na Hrvatskom u Hamiltonu. Doživio bezbroj podmuklosti i razočarenja - najprije od Hrvata - ali nikada nije odustao, gotovo se nije niti pošteno požalio.

Pomenuti materijal sa TV-a (a i još dosta toga) NIJE niti danas stigao do Hrvatske - eno ga se "kiseli" u - ČIKAGU!!!

E, tu mi on "uleti" - a oni kondukter iz Zgrčića Donji ol' Gornji, ko bi to sad zna - šepuri se po Zagrebu ki da je popija svu pamet ovega svita!

Dobro je, dodam, šta se Rvacki general Rvackim Zagrebom šeće, nego mi je muka da kad se malo obloče oma brblja kako mu se po Zemunu šetat jerbo je to "stara Rvacka zemlja"...

...onda smo igrali poznati ping-pong dok mi on nije "otkrio" da ja moram bit neki gubonostalgičar i tako to pa sad štitim Srbe.

Evala, pa trebalo ti je samo pet uri brbljanja da me "otkriješ"! Ali Te isto, ka svitskog čovika i uspješna businessman-a MORAM priupitat koliki je ono Rvacki nacionalni dug i kakva mu je ono dinamika?

E, kako je moj rodijak doista svjetski obrazovan i razumije stvarnost ekonomskog, poslovnog i financijskoga svijeta malo se zamislio a onda dodao: viđaš, još je previše komunjara, udbaša i Srba..,

uskočim - i kada se Hrvatska pojavi sterilno čista od tijeh elementova ondak će i Tvoj novac u Hrvatsku poć?

Pa, tako nekako..

A maločas si mi govorio da će Te takse pojest, da nit centa ne možeš sakriti od lokalnih poreznika i tako to? Nije Ti nepoznato da kad kao Kanadjanin ulažeš u neku zemlju u razvoju zapravo ZARAĐUJEŠ na porezima?

Naredna dva sata je objašnjavao šta i kako on razumije te da visoko cijeni moju pamet (ovdi sam ga glatko te izravno & direktno posla u turac; ša, ti bi mu zahvalio!?) ali vako-nako ma, je, ali ne ide mi se tamo pun mi onoga Stipe dođoša, a odavde mi baš drago ponekad skoknit šta na Havaje, šta do Las Vegasa...

Otišo. Jedva koji sat iza ponoća.

Zadnjih gotovo pet godina imao sam neponovljivu čast poznavati jednu iskonsku bosansku familiju. Inžinjeri sa dvoje predivne djece. U Kanadi manje-više čistačice, perači suđa, sluge gdje zatreba. Radili i 25 sati dnevno. Svake godine po 367 dana. Ne vjerujem da im je iko stvarno povjerovao kako će, čim skupe za kartu i nešto džeparca, nazad u svoju Bosnu. Čak su im neki u vlastitoj familiji "predavali" istine u povratku.

U mojih 11 godina Kanade i bezmalo dvije decenije lutanja svijetom NISAM sreo dosljednije. I čvrsto vjerujem ako Bosna uspije svake godine dobiti samo deset ovakvih familija njena izorana duša i iskrvavljeno tijelo neće samo zacijeliti već će behar Bosnom probeharati, a i Hrvati i Srbi će u Bosnu putovati kao u Švicarsku.

Ne spominjem im imena jer oni nisu ništa učinili poradi diploma, ordenja, televizije, političkog probitka. Kao da ih je sam Mahatma Gandi rodio. Oni nisu gledali na sarajevske političke igre jer su u svojim dušama od rođenja imali - Ljiljan. Onaj koji ni glad ni metak zločinački nit okrznut mogu.

Otišli. I oni. Neki minut prije podne.

Pokušavao sam, dok su me krvožedni komarci grizli, da vidim neki ljiljan iza njihova aviona. I - nisam vidio ništa. A onda sam primjetio da grcam u - suzama. Obrisao sam oči u neko doba i gotovo ispod moga nosa vidio - F18 supermoderni Hornet, borbeni avion!!!!!

Navečer, na lokalnom TV dnevniku doznajem kako je to "ukras" ovogodišnjeg lokalnog cirkusa u svijetu znanog kao STAMPEDO...

Šta radi "sloboda", šta radi "demokracija".., oni nikad neće znati najmoćniju magiju planete: ljiljani ne rastu na sili već na čistu srcu. A to se ne da nit glumiti nit kupiti...

Hvala Vam što ste mi dali šansu da doživim nešto Ljudsko...

Hvala, kao i vazda prije,

uz najiskrenije pozdrave

    od Vlade iz Kanade.

Povratak na sadržaj www.VladimirKreca.com

This site was last updated 07/10/06