GEnetski GEniJALNI

...pametni, SVEpametni & - Mi...

...kaže mi fin čovik iz Vinišća - aj zayebi te matune i dojdi mi bar slijedeće jeseni na mlado vino! Ako neš girice, nabavću i čwarkova. Češnjaka vazda ima...

Slatko mi, najprije mi – SLATKO. Već ćutim fine mirise domaće i lipotu posvuda ALI ga odmah potsjetim kako se ne mogu osjećati fino dok one derikože POKLON u vrijednosti od svemogućih 30 dolara, a nakon pustijeh dokazivanja i telefoniranja (telefonski račun samo 42 dolara) koja su dodatno koštala vremena (koje državna birokracija NAPLATI SEBI u porezu, a nama „dodijeli“ NULA novaca/cijenu) i novca OCARINE & OPOREZUJU sa jedva dodatnih 50-tak dolara...

E, nemoj me još i ti!, umorno i razočarano Čovik me gotovo vapeći ZAMOLI...

...čoviče, pa zar ti ne vidiš KUDA sve to vodi.., nisam stigao nit zaustiti a on meni: banane na sve strane, rodijak, banane! I mi tako ZNAMO da je OSKUDICA banana zauvjek skončala, nejma nazad i niko se tomu više ne uzbuđuje! Pametan je naš svit – PAMETAN: gleda se u svoju teću i dok je tako, nama je lako!

Istina je kako sam pokušao sa zvaničnim državnim brojkama, dokumentima, a onda dodao šta se u svijetu piše i smatra sa zaključkom na realnim projekcijama nemogućih mogućnosti...

Pustio me Čovik da se ispričam i onda mirno reka: yebe me se!, ja – NE POSTOJIM!

Onda sam se ja malo ušutio i bez skrivanja uvrede mi i iznenađenja priupitnuo: e, lipi moj čovik, ja Tebe držim ka brata, ka najboljega priku kojoga sam ikad imao a ti meni jeftine pubertetske klepotine sprdiš u facu po cijeni od 89 centi na minut! Zašto, po bogu, mene tako „kanaliziraš“!?!

E, tu se on dao u priču na kraju koje sam ga MORAO pitati: pa ovo je BOLJE od Issa! Dajder, BogaTi, nauči me KAKO i ja da ne postojim, KAKO da prejden na tu vjeru, KAKO da im skliznem iz dohvata & vidokruga, KAKO da i sam NE POSTANEM i Undak veseli ki ti mi – NE POSTOJIM...

Tute mi je – skliznija: znaš, rodijak, NE POSTOJATI nije teško – ako sam ne vidiš, ja ti oči otvarati neću. A ono mlado vino nije za svakoga. Moji su ti dvori otvoreni, biće i čwarkova samo NEĆU POLITKU u moju butigu, to znaš...

Evo nismo nit jučera razgovarali, a već me zva IvoPivo sa drugoga kraja Kanade i ljubazno me pita: da koja budaletna DANAS plaća MINUTU telefonaniranja sa Rvackon OSAMDESETDEVET centi!?

Pokušam ga pitat za familiju, da je l' završio novu kuću, može li se išta raditi kad je minus dvadeset i dublje, a on samo što ne povrati u oni telefon i onda razočarano i sa posmrdljivijim prezirom ispod očita gađenja nastavi: koji si ti šugavi kompjutoraš kad nisi čuo za VoiP!? Šta me nisi pita šta je MSN, Skype???

Pokušam mu reć da u Vinišću nemaju broadband, a on tek tute PUKNE – KUŠ TI MENE, MENE UČTI čega ima čega nema!?! Poklopi se ušima i plaćaj kad si tup ko turac! ETO!

Pokušam mu reć da pozdravi ženu i dicu i od mene i od one moje koja ih tako voli i cijeni, a on samo poklopi telefon. Ne znam zašto mi i sad zvuči u ušima nešto kao ODYEBI, nesposobna budaletno...

IvoPivo je u Kanadi postigao puno: svojim sam očima vidio kako je samo u Kalgariju izgradio pet povećih i lijepih kuća. Nikad nije bio škrt. Čak niti na riječima – kad bi završio kuću činija je feštu da se svak najede i napije a meni je vazda „začinio“ yebema ya vas pametnjakoviće, gledaj, sve vas za džeparac mogu kupti! Aj, loči da ti bolje skoči, sigurno se ona tvoja i u krevetu s tobom dosađuje!

Onda se okrene i ode u garažu pušiti. Usput provjeri gajbe pića, da ne zafali. Nikome...

IvoPivo je financijsko čudo: po mojim grubim računaljkama ovoga momenta se glavom svojom kladim da nema manje od MILIJUN dolara. U kešu. Negdje okolo po džepovima, iza grede u nekoj od kuća mu i „žurni fond“ u tapacirungu vrata mu od auta. To nije za policiju! On tako plaća svojega odvjetnika kad ga policija „spriječi“ u veselim vožnjama...

IvoPivo je enciklopedija turbo uspješne a osobito financijske pragmatičnosti: kako god se okrene, šta god da se desi on ima VIŠKA! Prošloga ljeta se BEZ IKAKVE NAJAVE samo odselio jedno 4000 Km istočnije. Nisam primjetio ništa čudno. Dok na lokalnoj televiziji nisam vidio kako je policija raskrinkala lanac građevinskih lešinara.

Svakako NE insinuiram da su oni pusti frižideri, air-condition uređaji i pusta druga tehnika u njegovim uvijek „forplex“ garažama bili išta drugo no što doista jesu: frižideri i tako to, a šta bi drugo bili...

E, a Joe, kad bi zucnit tija ma to bi bila – simfonija! Njemu je baš bilo gusto: umalo ga nije pospremilo na stanovanje o državnom trošku ali se on dosjetio i najeo se onih pilula od kojih te strefi neka gadna bolest pa si liječnički INVALID trajnoga stanja. Onda ti na oporavku proture (neko povjerljiv iz familije) još koju od tijeh pilula i liječnici nemaju druge no da te upute u dom za invalide. Odakle se ide samo na groblje, a zakon te ne može više dirat jerbo si zakonski (zdravstveno) nesposoban da izdržiš ikakvo suđenje...

Je, Joe je otiša 1000Km ZAPADNIJE. Dvije godine ranije. Mate Matun je treći brat. On je još tu. Nedavno kupio ranč. A nit dva tjedna ranije – nova kadilaka. Onomad kad se naloka rekao mi je kako on nije lud, on svoje „stvari“ šalje kontejnerima iz Aljaske.

Nešto mi govori da će Mate Matun ovoga proljeća „osvaniti“ jedno 2000 Km sjevernije...

A šta je i da li je otišlo za Hrvatsku, ostaje nepoznato. Sigurno je da oni –a šta god i kad god u Hrvatsku (po)slali- nikada nikakav porez, ne daj Bože nekakvu carinu – NISU PLATILI. Ja ovo ne zapisujem šta mi je tako drago misliti već šta su se sva trojica glasno time HVALILI svakom zgodom i nezgodom ne birajući pred kime i gdje to govore. Zaključujem s toga da bi tu moglo biti nekakve istine jer, ako moj dobri Čovik iz Vinišća NE POSTOJI, a na POKLON od 30 dolara MORA platiti državne dažbine od preko 50 dolara, ONDA to mora bit da država demokratski poravnava račune...

Ovako sa strane ja sam zamjetio da ova tri vesela brata skupa ne barataju sa više od 75 riječi engleskoga. Vozačke dozvole su im bile suspendirane godinama, a nema dana da nisu vozili. Imaju sve dokumente i certifikacije koje kanadski zakoni traže, a nikada ih niko u nekakvoj školi nije vidio.

IMA još na toj listi ZNAMENITOSTI ali meni najzad postaje JASNO zašto se oni tako nepopravljivo drže Kanade unatoč svim svojim monumentalnim domoljubnostima: kanadjani nisu tako pametni ka Rvati u Rvackoj  i onda oni ka super-pametni mogu da u Kanadi BEZ POSLJEDICA učine čak i ono poradi čega bi u Rvackoj, recimo, izgubili „dobar glas“, reputaciju, ime...

...ne mogu reći kako je banana Hrvatski proizvod. Po mnogima je današnja realnost. Ni ti mnogi, a niti ja ovako ćelav ne možemo tvrditi da je banana preko Aljaskih luka & kontejnera UVEZENA u Hrvatsku. Ostaje nam ona stara, narodna koja kaže da di ima kontejnera, a MOŽEBITNO nema banana OPET je neka skupa & ozbiljna majmunarija u plovidbi...

Sutra je petak. Ćem prevrnem šalicu i pogledam. Mislim da već sve vidim: Joe je najstariji Brat i već je zbrinut. Zakonski. Možda čak i – zakonito. On čeka svoje miran i spokojan: naime tamo gdje se on odmara postoji osiguranje. Pa ga ne mogu posjećivat oni koji bi to htjeli individualno ali i personalno.

IvoPivo je u punom „krešendu“ i još ne sumnja da postoji sila koja bi mu „soli na rep“ mogla ikako postavit. U pedesetima je i još ga služi sve šta mu treba. Evo da to neće bez novina. Čak se plašim i njizinijeh, a i naših.

Mate Matun je fina priroda i super-lisica. A i najmlađi je. Možda postane rendžer gore na sjeveru. A moga bi i mukte pecat onda. Ne mogu mu ništa do sreću poželit.

Ne vjerujem, ma šta ne vjerujem – garantiram da ih u Hrvatskoj zajedno nikad niko vidit neće. Do jučera su cmizdrili kako je to poradi „Fikusa“. Barem danas je jasno i njima i meni: stvar je u nekim bananma. Ili majmunarijama. Svejedno, sve će to platiti moj lipi NEPOSTOJEĆI Čovik iz Viništa. I onda tako 4 milijuna njih, sličnih...

Eto baš se Bogu zavaliti MORAM. Šta nemam djecu: nikako im ne bih uspio objasniti KAKO pijan i neotesan uspije ukrasti cijeli jedan život. Bez posljedica. Svoju vlastitu državu okrasti do kosti i onda podignute glave poć u Crkvu da ga svijet vidi. Bez posljedica...

...ni sebi ne mogu objasniti kako im se seksualni život GLASNO i PONOSNO, javno i privatno svodi na „kresanje“ fikusa u svim pozama i dozama! I NIKO im se ne usudi reć da je PERVERZIJA općiti sa biljkama, čak i fikusom! I njima nikad ne dosadi da promatraju život kroz „ko će koga“ očale.., je, i nema pomena da je neukusno i nekršćanski svoj intimni život i javno držati u vlastitim ustima. PREglasnim...

Sve mi se čini da je banana još uvijek dobra. Svi skupa pojma nemamo kako nam je JOŠ UVIJEK dobro. Puno nam je bolje no šta smo zavrijedili. Svima! Ponaosob „uraru“...

Kao i vazda prije,