georgijanci...

http://solidarnost.mahost.org/index2.htm

Postratni Irak: GEORGE ORWELL JE  IPAK IMAO PRAVO

Žalosna je činjenica kako su se do jučer neke stvari smatrale (ili se barem činilo da se smatraju!) nepojmljivima, dok se danas te iste stvari smatraju normalnima (ako ih se i ne odobrava onda im se ne suprotstavlja!). Isto tako je žalosno da se ne primjećuju istoznačnosti u pristupu medijima kojima je pristupao Gebels i kojima danas pristupa George W. Bush i njegova administracija- s frazama ''beskonačni rat- beskonačne slobode''.

Američka administracija još od doba McCarthy i ''lova na vještice'' želi rat pretvoriti rat u perpetu mobile- u stalno kretanje- jučer je to bio rat protiv komunizma, danas je to rat protiv terorizma. Jučer je to bila cijela Južna Amerika, Vijetnam, Koreja...a danas su to Afganistan, Irak, Iran, Palestina. Tu se moramo osvrnuti na Marxovu misao iz Komunističkog manifesta koja kaže da ''kapitalizam želi sve osvojiti, sve porobiti , sve zagaditi dok ne uništi sav život na planeti''- a činjenica je da se danas stvari kreću u tom pravcu!

Iako se data obećanja da će se uhvatiti irački diktator i otkriti skriveni razorni arsenal- očito zakopan negdje u pustinjskom pijesku, pa da čak ni visoki irački dužnosnici, koji su ga- po riječima SAD i UK- gradili i skrivali ne znaju gdje je – nisu ispunila, potraga za skrivenim blagom je obustavljena. Saddam je živ, oružja nema i tako na vidjelo izlazi prava istina o najnovijoj imperijalnoj avanturi koja se sada opravdava apsurdnim argumentima, iznijetim od strane Tonya Blaira, kako će im iako nisu ispunili data obećanja ''povijest oprostiti''. Mi ne možemo a da ne primjetimo da je sličnim porukama baratao Hitler u doba svojih i ne tako davnih pohoda.

Jedini argument, koji se sve više topi pod kiselim kišama laži i raspada se u prašinu uslijed radijacije osiromašenog urana, koji je ostao su pojmovi demokracije i demokratizacije!

Ali što je to demokracija? I kakav je to njen proces – demokratizacija? Značili li demokracija marionetsku vladu - danas stranih sutra domaćih političara- koja će resurse koji pripadaju svim građankama i građanima Iraka predati u ruke nekolicini neoliberalnih tiranosaurusa koji već i ovako posjeduju i više no što im pripada?

A da li proces demokratizacije znači proces gdje se oni koji bi trebali odlučivati svode na nivo obespravljena i izgladnjela krda?

To govorimo zato jer proces demokratizacije Iraka ide tako iznenađujuće dobro da je većinu stanovništva dovelo na rub smrti- uzrokovane glađu i žeđu. U procesu obnove Iraka ukinula se struja i elementarna medicinska pomoć. Zapadni demokrati tako su daleko premašili bivšu vlast koja je unatoč 12-godišnjim sankcijama, postavljenim od strane demokrata- koji nisu mogli a i danas ne mogu spavati od brige za Irački narod –  uspjela, makar veoma labavo, osigurati ljudima te elementarne stvari. Izgleda da je proces demokratizacije današnjeg Iraka je toliko efikasan da dobar dio naroda- vidjevši procvat demokratskog humanizma – ipak prelazi u militantne ekstremističke organizacije, koje se istom tom proces žele eksplozivno zahvaliti.

Ratnici protiv terorizma i dalje nastavljaju s svojim već iskušanim metodama jer oni iskorjenjuju terorizam terorom- što je povijesno dokazano ''najefikasniji'' način liječenja. Šireći ranu, zabadajući opet prljavi metal u nju mi je liječimo i težimo njenom zacjeljenju. . Poetski kazano, zapadni demokrati zalijevaju cvijet terorizma, dajući mu energiju da svoje korijenje širi još dublje i još šire – pridonoseći tako cvjetanju tog cvijeta terorizma.

Sve je to zapravo dvostruka igra u kojoj Američka vlast namjerno provocira individualni terorizam kako bi imala alibi za državni teror nad slobodnom misli svojih građana. Ova metoda je već povijesno iskušana i njome se koristila svaka vlast kako bi očuvala vlastitu moć. Svaka vlast, manifestirana danas u Državi (u prošlosti su to bile razna carstva, kraljevine…) funkcionira i osigurava svoju egzistenciju na dva nivoa- ekonomskom i političkom. Na ekonomskom nivou ona osigurava ekstra profit za mega kompanije (kojom rukovodi buržoazija) što nužno znači povećanje nejednakosti i obespravljivane nižih klasa. Kako bi opravdala obespravljivane služi se takvim političkim sredstvima koja se mogu definirati kao permanentna proizvodnja unutarnjih i vanjskih neprijatelja – jučer okrutnih komunista danas fanatičnih islamista – neprijatelj, uglavnom mora postojati, nije bitno tko će on biti u budućnosti, već se netko naći. Sve to služi svrsi skrivanja prave istine o izrabljivanju radničke klase na čijoj grbači počiva cijeli taj kapitalistički parazit (cijeli taj buržoaski svijet).

Kao prikazivanja današnje metode zastrašivanja poslužit ćemo se primjerom iz knjige ''1984'' Georgea Orwella – knjizi u kojoj Veliki Brat, kako bi opravdao svoju vlast i svoje izrabljivanje, metodički pušta audio i vizualna ukazanja sotoniziranog neprijatelja koji iz mase izvlače patogeno - paranojne izljeve mržnje stvarajući tako atmosferu u kojoj masa dobrovoljno daje svoju slobodu u ruke samozvanog autokrata.

Sada se vratimo u 2003 godinu, sjedite u svom udobnom trosjedu, pijuckate pivo i grickate kikiriki nakon idilične sapunice u kojoj dobro i ljubav neminovno pobjeđuju (a dobri su oni koji slušaju vlasti i poštuju zakon donesen od te vlasti- buržujski zakon!). Nakon toga ukazuje vam se lik spikera i zabrinutim glasom govori kako imaju vrlo važnu vijest za saopćiti- pojavljuje se George Bush – najveći današnji demokrata i veliki borac za slobodu, nominiran za Nobelovu nagradu mira- te zabrinutim glasom, poput onog Velikog Brata, obraća se naciji s porukom da je vanjski neprijatelj još uvijek živ: zatim slijede audio i vizualna prikazanja sotoniziranih likova – jučer Osame Bin Ladena, danas Saddama Huseina- vanjskog neprijatelja. U cijeloj ovoj priči razlika između knjige 1984 i današnje stvarne situacije manifestira se samo u jednoj stvari, naime umjesto da idemo u dvorane u kojima će nam se puštati vizualna i audio prikazanja naših neprijatelja, mi u svojoj kući imamo aparat koji nam to omogućuje-televizor- te nije nužno da pješačimo do obližnje dvorena, sve nam je već servirano. I upravo je taj vanjski neprijatelj kriv za sve naše probleme i jade u životu, a Veliki Brat, ili ako hoćete George Bush, će dati sve od sebe da vas zaštiti. No zaboravlja se činjenica kako je Veliki brat upravo otac tih sotoniziranih likova budući da su oni sami proizvodi, smišljeni, rođeni i dresirani iz CIA laboratorija i vi ste nakon psiho inženjeringa (putem audio i vizualnih prikaza) spremni  svu slobodu dati u ruke Georgea Busha/Velikog Brata – naziv i nije bitan- koji najbolje zna što je dobro za vas!

Činjenica je da su upravo Zapadni demokrati, u svojem prvom ratu okrenutom protiv  socijalističkog Istoka razvili i naoružavali svoje današnje neprijatelje – što im se vratilo poput bumeranga.

Nama se čini da iz ovakvih razloga Osama Bin Laden i Saddam Husein Američkoj vlasti više odgovaraju živi nego mrtvi, jer njihova smrt bi nužno značila ponovni mukotrpan rad u CIA laboratoriju – nekoga tko će sutra biti dobro dijete a preksutra smrtni neprijatelj. Kad im je vanjski neprijatelj serviran na tanjuru i kad mogu manipulirati njime imaju sve što im treba kako bi pridobili poslušnost svojih građana, koje je s pravom strah, i tako koristi narodno bogatstvo u svoje svrhe, nagrađujući sami sebe, taložeći svoje bogatstvo i stvarajući oružje koje je prijeko potrebno za očuvanje te pozicije. No takva akcija izaziva i obrnutu reakciju a to je da sve više radnika unutar same države nezaposlenost raste. Tako danas sve više ljudi unutar samog SADa vidi laži o kojima pričamo i oštro se počelo protiviti takvoj politici prema Iraku, nažalost prekasno.  

 Sada se, nakon što je invazija već napravljena i bogatstvo već podijeljeno među vodećim naftnim korporacijama, postavlja pitanje što raditi? Koje su alternative krizi u Iraku (ali transparentno tome – cijelome svijetu)?

Čak i sama Američka vlast poziva UN da na sebe uzmu odgovornost za demokratizaciju Iraka, budući da im se budžet opteretio ovom invazijom jer očiti nisu očekivali toliki otpor Iračkog naroda, nažalost pogrešno kanaliziranog – u smjeru jednog lošeg ekstremizma- islamskog fundamentalizma. No Američke vlasti nikako ne žele odustati od svojeg kolača već žele zadržati ono što su okupirali te tako vode igru u kojoj oni žele imati glavnu ulogu. Irak, kao jaka baza za bogatstvo Bliskog Istoka previše znači da bi ga se odrekli.

No Američka administracija je svojom arogancijom prilikom okupacije Iračkih resursa, jer o resursima se samo radilo- budući da se dva najvažnija argumenta (Oružje za Masovno Uništenje i hvatanje Saddama) nisu ispunila- izvukla na površinu svu bespomoćnost i besmislenost UN kao institucije međunarodne solidarnosti. Ne zaboravimo da se radi o instituciji koja nije uspjela spriječiti ovu okupaciju, a sumnjamo da joj je do toga uistinu i stalo, već je i ona sama 1991. odobrila i pomagala u razaranju Iraka s bombama osiromašenog urana. No ni na tome se nije zaustavila već je uvela sankcije poslijeratnom Iraku čija je posljedica bila smrt milijun ljudi od čega 500 000 djece što je Medaline Albright obrazložila ciničnom šalom kako je '' to bila teška odluka'' ali da misli ''da se isplatilo'' – naravno, u dolarima.

Po nama je UN izgubio svoj legalitet i demokratski legitimitet budući se radi o hijerarhijskog instituciji gdje SAD tj. okupator opet vrši svoju volju na račun drugih (u ovom slučaju zemalja) te je za nas i sam UN samo druga strana neokolonijalne medalje- možda ona s ljepšim licem!

Alternativa ovom ludilo, kako u Iraku tako i u cjelom svijetu, zapisana u stihovima Internacionale (pjesme Međunarodnog Udruženja Radnika/ca): ''Ustajte prezreni na svijetu, vi sluge koje mori glad!'' – to je poklič koji poziva na radikalnu promjenu postojećeg svijeta kao jedino dugoročno mogućeg rješenja. Nas često radi ovakvih – revolucionarnih - stavova osuđuju da smo ''ne praktični i nerealni'' ali, kako je to izrazila Čikaška nadrealistička grupa, ''sa naše strane, kao nadrealisti, mi spremno tvrdimo da preziremo tzv. ''realizam'' koji je baziran na nezgrapnom licemjerstvu, razmetljivoj okorjelosti i ekocidnoj pohlepi nekolicine kukavičkih milijardera zajedno s njihovim političkim/vojnim/novinarskim plaćenicima. Sasvim jednostavno, ''realizam'' poduprt ničim više od besmrtno arogantnim slavljenjem degradacije, proganjanja i mizerabilističke podvale zaslužuje jedino prezir, gnušanje i porugu.'' Mi se energično zauzimamo za svaku inicijativu udruživanja Iračkog naroda od periferije ka centru kako bi se Irački narod uspravio u svojoj samosvijesti i izbacio svaki kolonijalizam, bilo koje forme, sa svog teritorija. Jer jedino je to rješenje da se više ne ponovi Saddam Hussein a također i George Bush (na svjetskoj sceni da se ne ponove ni Hitler ni Staljin), niti ikakav drugi uzurpator, ubojica i lopov. Sva ostala rješenja (poput UN i slično…) su samo traženje manjeg zla, dok ono bitno zlo, a to je neokolonijalni imperijalizam oko kojeg se svađaju svi novi hegemoni, ostaje prisutno. Dakle u svom tom izboru- SAD vs. UN- se radi o mjerenja težine kamena oko vrata dok  kamen još uvijek visi privezan o naš vrat i guši svaki pokušaj slobode, rušenja hijerarhije i uspostavljanje istinski slobodnog i egalitarnog društva.

Mi stavljamo na raspolaganje svu našu intelektualnu i akcionu volju svakoj nehijerarhijskoj i antikapitalističkoj organizaciji u Iraku. Jer sve je to dio internacionalne borbe protiv onih 1% bogatih koji sišu krv ostalim 99% građana svijeta.

Dajemo podršku svakoj radikalnoj reformi koja se kreće od periferije ka centru. Reforme koje se kreću iz centra ka periferiji nužno- kao što reforme iz periferije ka centru zagovaraju periferiju- štite interese onih na centru, koji su i ovako krivi za sve protiv čega se borimo!

Kao i vazda prije,

uz najiskrenije pozdrave

     iz Kanade od Vašega Vlade.