Bromeo & Južina
Robert Marić
(U izvođenju pokazališta BLUFF)
LICA:
Više ili manje bezlična
NALIČJA: Vidi pod LICA
MJESTO
DOGAĐANJA: Škripave i dotrajale daske koje potpalu znače
POČINJE
(Nema
činova, dakle ni vojske)
BROMEO (Razbarušeno ide Ilicama svoga grada, dok mu
gorespomenute daske škripe pod karitativnim cipelama): O,
lijepog li dneva i čistog li neb... (šćunf, spljask)... Enti
mater golubinju (vadi iz hulahopki jedan od dva oblutka koja je bio
stavio da naglasi svoju ljubav prema JUŽINI, a i stoga što i nije imao
baš neka muda)! Evo ti, na, seronja! (klang, klong, cangrrrr).
VLASNIK RAZBIJENOG STAKLA: O, tako mi Shakespearea, pa
ovo je, najblaže izriječeno, neprijateljski akt, atak na čovjekova prava
i njihova stakla. Koji je to hula-huligan uradio? Pokaži se, sočno ja
tebi, da ti pička materina!
BROMEO (bez ikakvih političkih konotacija hvata crtu
u prvu Ilicu): Oh, kako divan dan može postati usran dan, a ostao
sam i bez desnog oblutka, pa sad izgledam poput jednojajčanog iz
epruvete.
ILIČNI PRODAVAČ (viče, pa se dere, pa opet viče):
Paaaapirrrnaaateee maaaraaaamiiiceee, hiiiigijenskiiiii vloškiiiii,
kiiiikiiiriiikiii, koookiiiceee, pooopravljaaamooo kiiišobraneeeee,
preeeezeeervatiiii-viii...
BROMEO (blago neurotično, radeći poneki tik
premijerskog sindroma, podižući preostali oblutak koji mu se bio spustio
do koljena dok je trčao): Ej, ej, stari, daj mi jedne papirnate!
ILIČNI PRODAVAČ: Dvaaaadeeeseeet krrruuunskih kuuunaaa.
BROMEO: Koji kurac se dereš! (uzima papirnate i
elegantnim tik pokretom briše desnu stranu čela) Vidi li se
još?
ILIČNI PRODAVAČ: Štooooo?
BROMEO: Govnooo.
ILIČNI PRODAVAČ: Kome ti govnooo?!
BROMEO: Tebi! Mislim, ne tebi, nego kažem vidi li se
govno bez zareza, jer da sam upotrijebio zarez, onda bih, dakle, tebi
rekao da si govno, a ovako nisi govno, bez zareza i to.
ILIČNI PRODAVAČ: Kuuurcaaa tebeee ne razum... Aha,
gooovnooo golubinjeee?! Što odmah ne kaaažeeeš! Ima ti još maaalooo na
obrviiiiii.
BROMEO: Ma, ne deri se! Koji ti je butros! (smireno i
psihosomatski briše obrvu)
ILIČNI PRODAVAČ: Ne deri se ti na meneeee, usrani
tipuuuu! (udaljuje se u mislima na cjelovitu BiH u standardnim
granicama ludila): Hiiigijenskiii vloooškiii...
BROMEO: Da mi nije žao ovog oblutka među nogama,
najradije bih ga potegnuo u potiljak. Kakvih sve primitivaca ima u ovom
divnom gradu, od jednog govanca prave septičku jamu. (udaljuje se
drugom Ilicom, a približuje trećoj)
(JUŽININA soba u provaljenom vojnom stanu)
JUŽINA (u krevetu): O, kako tužan i krvav dan! O,
koje su to boli! O, Bromeo, dođi u moje dveri (tako se nekako onda
govorilo, a jebi ga, što možemo)
BROMEO (pod JUŽININIM prozorom tiho doziva i češka se
za oblutak koji ga uopće ne svrbi): Južina! Južina!
OBIČNI PROLAZNIK (koji, usput rečeno, još nije dobio
socijalni karton jer je nadležnima i priležnima izjavio da je sit
svega): Je, momče, imate pravo, Južina je, sve me probada.
BROMEO (ljubazno i s osmijehom na ušima): Odjebi,
stari! (i nastavlja dozivati) Južina! Južina!
(Ništa)
BROMEO (crven u licu i zelen u nogama, odavajući
dojam osobe koja se upravo kandidira za bilo što):
JUUUŽINAAA!
JUŽINA: O, boli moje, kao da kroz ovaj krvavi dan čujem
glase iz daljine. Je li to moj dični Bromeo meni došaptati nešto hoće,
il' su to pak halucinacije, usprkos što nafiksana nisam, a možebit je i
priopćenje za javnost državnih služaba.
BROMEO (vadi preostali oblutak iz hulahopki i baca ga
u prozor, odavajući dojam osobe koja upravo nije izabrana na izborima):
Evo na, oš me sad čut, pa neka izgledam kao bezjajčani!
(cangrrrr, opet)
JUŽINA (dovlači se do prozora, dok joj pod cokulama
pucketa staklo):
O, nesretnog li i bolnog dana, pa sad još i prozor. Koji
divljak...?
BROMEO: Južina! To sam ja, o ljubavi!
JUŽINA (s nevidljivo bolnim grčem međunožja): O,
Bromeo, zar to si ti? Izlažeš se pogibelji, a i opasnosti, moji bi mogli
svakog časa iz križa crvenog, a i brat bi čakijom te mogao.
BROMEO: Opasnost je moja pozivnica, stoga dođi malo
dolje, o djevo bajna, na ovu južinu.
JUŽINA: Ne mogu, o Bromeo, jer upravo dobih.
BROMEO: O, kako žao mi je, srce moje... nešto me probada
ove dane... bit će da je srce. Daklem, večeras ništa od...
JUŽINA (s tugom na naličju, češkajući hemeroid):
Ništa, o ljubavi. Pustimo stvari neka teku svojim tijekom.
BROMEO (s nadom u bolje malosutra): A kad bi mi
ga barem izdr...
JUŽINA: O, najdraži, sposobna nisam ni iglu u ruci
držat, a kamoli... Ali, najdraži, što ti je to na čelu? Da nisi udaren?
BROMEO (prilično zbunjeno za svoje godine i političko
stanje na Balkanu): Na čelu? Ah, to... ne, ne... nije to udarac.
Poprsk to je.
JUŽINA: Poprsk???
BROMEO: Htjedoh reći, pokenj.
JUŽINA (neshvativši što se događa u svijetu):
Pokenj???
(evo će i upitnika nestati, koliko ih je)
BROMEO (nježno): Ma, glupačo, posrao me golub!
JUŽINA: Ah, tooo. Golub mira, dakle to je bio. Ne ljuti
se i ne papri, ljubavi, pazi na svoje srce!.
BROMEO: Da, srce moje, evo me opet probada zbog južine.
JUŽINA (panično i zabrinuto, kao da se u Iraku nešto
strašno dogodilo): Evo dolaze moji sa zalihama. Odlazi, najmiliji!
Ne okreći se sine, i ne pojavljuj se ni za živi glavić!
BROMEO (hvata crtu u četvrtu Ilicu, s olakšanjem, jer
nema više oblutaka među nogama): Ufff, ufff, nemam kondicije,
moram nabiti je, kad već Južinu ne mogu.
(Pada zavjesa)
MAJSTOR SVJETLA, FRANE: Ooooooaaaahhhh (pada i on
zajedno sa bratskom i jedinstvenom zavjesom)!!!
(panika u prvim redovima gledališta koje je
prekriveno zavjesom i Franom)
BROMEO: O, ljudi, panici razloga nema, samo je zavjesa
pala, u skloništa ne treba vam. Samo pojačane mjere opreza, molim! Prvo
umirovljenici, žene, djeca i ostali!
Tako, taaalkooo, polaaaakoooo. Frane! Frane! Jesi li
dobro?
MAJSTOR SVJETLA FRANE (lijevom rukom drži se za išijas
iako ništa nije kriv): Upčkrntrn, razbija sam se ka pičak!
EPILOG
BROMEO (u svojoj sobi - šćanf, šćanf, šljap, šljap,
šljap): Oooo, Juu...ži...ži... naaa...aaa...aaa...jeb...eb...b
(samozadovoljno gleda u uobičajenu duplericu)...
BROMEOVA MAJKA (upravo se vratila iz ilegalnog
frizera koji ne plaća porez na porez za boljeg premijera):
Bromeo, što to radiš, srce? Znaš da ti je liječnički konzilij to
zabranio radi srca.
BROMEO: Oooooupfff! Ih špricen, Ih špricen, Ih komen, Ih
komen!
BROMEOVA MAJKA: Mrlje od jaja lako se peru deterdžentom
Ariel!
Kr...Kh-Kahhh...
Kraj.
Robert Marić
Uell, kao i vazda
prije,
sasvim lično & internetično
iz
Kanade od Vašega Vlade.
