ideJAje
...živla demonKracka
Lib'ja...
...evo
sam opet potrčo na Pacifik. Nit tri iljade klikometara tamo i vamo. A
benzina (donedavna!) jeftinija samo u Libiji i Amer'ci. Pa smo se vrtli
oko Amer'čke granice da malo srknemo jeftinije benzine. Umal' da ostanem u Seatle-u:
fina čaršija, fini ljudi, fino brate sve ma ki da nije Amerika. Ozbiljno...
Igrali smo se sa ikoniom od Acer-a i iPad2, a samo u autu smo koristili
iPod Classic.
iPod Classic ostaje doma, sve ovo drugo ide ravno k vragu. Kad probate,
sjetićete se da Vam je to neko prije rek'o...
U
Campbell River gradu koji se diči sloganom glavni grad svijeta
za losos ("Salmon
Capital of the World"), gotovo da nema ribe, baška im taj
losos! A mi baš napenalili da se za zimu snabdijemo hladno sušenim
lososom.
Ono, logika je bila dosta jednostavna, lokalni Indijanci u Tofinu rade
taj posao magično dobro ALI cijena jednoga kilograma hladno sušenoga
lososa ne može biti manja od nama visokih 60 dolara. Je, plus takse i to
one najpaprenije na zapadnoj obali. Ako se pitate kako to Indijanci i
takse, onda niste bili nit blizu Vancouver Islanda! Ne bih sad crtao -
skupo je i sve se plaća, diskusije baš niko ne proglašava dobrodošlima
jer ako se ne proda, ode stvar niz vodu... Htjedoh reći da je ovdje sve
glatko u funkciji samo jednoga Boga. Unatoč bezbrojnim totemima i
vjerskim večerima na plaži, samo jedan bog ovdje ima ime - Nj.V. Dolar...
O tome lososu smo nastavili potragom u Port Alberniju. Oko 120Km od
Tofina na zmijovito vijugavoj "hajvej" četvorci. A tamo nas je, usred
Male Bavarske, dočekala jedna istinska lička dama sa svim manirima
engleske kraljevske kulture: Kata, Kata od zlata!
Mala Bavarska je kompletno njena ideja, kreacija i ostvarenje. Upravo je
proširila bizinis (hegiBa, nisam ja vavik prvi u odapinjenju "lingvistarija"...)
- kupila je gotovo cijeli blok veliku zgradurinu i umjesto da šeta po
Nanaimu ili Viktoriji, ona svoje večeri i slobodno vrijeme "troši"
pripremajući novi prostor za trmžište.
Nekom drugom zgodom ispjevat ću cijelu priču o Kati koja je u mojoj duši
već davno pokupila sve Nobelove nagrade za ljubaznost, gostoprimstvo,
dobro, pošteno, naše a tako svjetsko! Jest Kata od zlata, pa nek se puši
ko je nema u duši...
Prije no smo pomenuli tamo nekakav 'ladno sušeni losos MORAO sam se
pokloniti Katinom mješanom mesu koje se u njenoj Maloj Bavarskoj naruči
pod etiketom
Bavarian Plate...
Onda smo upoznali "njenoga Indijanca": gospodin tipa Olivera Mlakara
sa snagom jednoga Željka Malnara i nevjerojatnom aurom borca za
mir!!!
Kata mi je rekla da baš on ima najboljega lososa nadaleko i da niko baš
ne radi to kao on. A onda je dodala kako on ima barem OSAMDESET ljeta!!!
E, tute samo baš "okinija": ja sam mislio da se ona šali sa nekakvim
tamo mladićem jer mi baš ništa na toj ljudini nije izgledalo niti blizu
tridesetih a onda, kada sam se našao oči u oči sa njim tek tada mi je
sve postalo mutno! Zamolio sam čovjeka da učinimo par fotografija. Bio
je gosparski ljubazan. Klik, klik i klik, hvala Vam lijepa...
Onda je došao njegov hladno sušeni losos: hoće li gospoda malo
probati? Kata je odmah priskočila u pomoć i vrhunski losos je brzo
prošetao po nepcima prisutnih.
Rodijak, dajder ove dvije ribe'tne, sve ti je OK!
Uf, tek tada sam se sjetio one Tofinske cijene, a u džepu mi jedva
stotinjak dolara gotovine (ovdje plastika nije dobrodošla!)...
Da li su gospoda zadovoljna sa 50 dolara?
Za obje ribet'ne?!?
Da...
Kako sam zavolio Katina Indijanca? Jednostavno: za 50 dolara...
Ipak, Campbell River na sjeveroistočnoj obali otoka je čekao sa velikim
obećanjem najveće količine, najduže tradicije i najjeftinijega hladno
sušenog lososa...
U CR (Campbell River u daljem tekstu jer me tipkanje cijeloga naziva
ovoga grada počelo nervirati! Maločas.) smo stigli nekako u vrijeme
ručka.
Meni se činilo da će riba skakati na nas i da je sve od ribe u jednom
takvom mjestu, a dočekao nas je miran, gotovo pospan gradić koji je kao
jučera pobjegao iz Švicarskih Alpa.
Prvu kavu smo popili u obalnom kafiću čiji su vlasnici i ponosni
operatori dvije vrlo tople drugarice. Tako su bile masivno tople da sam
poželio da im se nekako uvučem u sredinu, a one oko mene! Pa kud pukne.
A nije ništa puklo, osim šta me ona deblja poučila kako ribu mogu jesti
samo u
Dika!
Moja mala je ipak svratila kod Japanca sa Koreanskim kuharom, a ja sam
se nekako uspio strpiti i dočekati Dika!
Bakalar, tri ogromna komada, ispod 15 dolara! Uf! Sa probušenim
stolovima svud okolo jedva sam dočekao da mi donesu naručeno, pa da
riješimo i tu misteriju sa izbušenim stolovima...
Magično aMd maestralno je mirisalo tako da nikakvih pitanja nije moglo
biti. Barem ne u prvoj rundi. A onda sam primjetio da mi nikakva druga
runda - ne treba. Uz to je ona dodala da je "selfexplanatory" te
rupetine u stolovima: naime ribu služe u velikačkim - FIŠECIMA!
Žao mi je što smo morali na trajekt i na obližnji otok,
Quadra Island. Inače bih provjerio kakve su otočke vinarije.
Čisto na znanstvenim osnovama...
Quadra je velika bajkovita priča koju tek treba ispričati, a nas je
dočekao jedan legendarni gospar M. Windrim. On je stari otočanin koji je
nakon prerije i godina u podnožju Stjenovitih Planina našao svoj raj u
bajkovitim brežuljcima južne Quadre.
A mi smo KONAČNO stavili soli na rep i tome hladno sušenom salmonu. Do
sada je cijena po kilogramu najjeftinije stigla ispod tridesetak dolara.
Ovo što smo pronašli na Quadri postalo je bezobrazno jeftino: meni je
bilo teško povjerovati...
Ipak, postoji jedno sasvim razumljivo objašnjenje - moj prijatelj je "povukao
konce". Isto se desilo i sa kvalitetom: i tu je "povučen konac". Na višu
"stepenicu"...
Na povratku kafa u Seatle-u, ali NE u Starbuck-u! Iz religioznih
raloglogova. U Surrey-u mi zvoni telefon: "rešeta" me jedan moj seljak
da je li taj
DIR-825 legalan, čemu to služi, šta će to njemu...
Ide, ideJA, ideJE, Ide jaje...
Zaklinjem se da više nikada neću kupiti koristan poklon nekome sa TRI
ISPja u istoj kući sa istom obitelji unutra, vrištim od umovnjačkih
kletvi i obećanja dok mi Ona odjednom ne reče Hoćemo li kod Švabe
u Peachland?
E, tu me pogodila u - Okanagan! Ali smo ipak stigli na nezaboravan objed
kod
"Eat, Drink and be Irish!" (JEST, baš to im je ime!!!!) u Vernonu.
Da li ja znam da govorim o više od 2000Km "zujanja"!?! Da, baš me briga:
vrijeme je bilo besprijekorno, auto služilo ki švicarski sat, a ljepote
Beautiful British Columbia-e barem dovoljne da se cijelo vrijeme
osjećamo kao u snu. Čak je i onaj rak zašutio.
*****OVDJE MI DOZVOLITE DA TOPLO I OZBILJNO PREPORUČIM
JEDAN FANTASTIČAN MAGAZIN KOJI ĆE VAS POVESTI U DUGO I MAGIČNO PUTOVANJE
NAJLJEPŠOM BRITISH COLUMBIA-OM -
bbc Magazine
(klikni na naslov!)*****
Vremena se mijenjaju. Libija se kurtalisala grdoga diktatora i saće
početi med, mlijeko, pravda aMd demokurcija. Mi se nismo kurtalisali
raka na kostima. Ostalo je još nekoliko rundi borbe u kojoj nas bole za
demokurcije i pravde. A kad pobjedimo vraćamo se na Quadru.
Istina je da se mi vraćamo na Quadru. I u Port Alberni. Pa čak i u
Tofino. Tamo nam je ostalo više od srca. Čak i ako to vi ne možete
razumjeti...
Kao i vazda prije,
sasvim lično & internetično
iz
Kanade od Vašega Vlade.