skinuto sa naslovne stranice 20. novembra 2011.

ideJAje

...živla demonKracka Lib'ja...

...evo sam opet potrčo na Pacifik. Nit tri iljade klikometara tamo i vamo. A benzina (donedavna!) jeftinija samo u Libiji i Amer'ci. Pa smo se vrtli oko Amer'čke granice da malo srknemo jeftinije benzine. Umal' da ostanem u Seatle-u: fina čaršija, fini ljudi, fino brate sve ma ki da nije Amerika. Ozbiljno...

Igrali smo se sa ikoniom od Acer-a i iPad2, a samo u autu smo koristili iPod Classic.

iPod Classic ostaje doma, sve ovo drugo ide ravno k vragu. Kad probate, sjetićete se da Vam je to neko prije rek'o...

U Campbell River gradu koji se diči sloganom glavni grad svijeta za losos ("Salmon Capital of the World"), gotovo da nema ribe, baška im taj losos! A mi baš napenalili da se za zimu snabdijemo hladno sušenim lososom.

Ono, logika je bila dosta jednostavna, lokalni Indijanci u Tofinu rade taj posao magično dobro ALI cijena jednoga kilograma hladno sušenoga lososa ne može biti manja od nama visokih 60 dolara. Je, plus takse i to one najpaprenije na zapadnoj obali. Ako se pitate kako to Indijanci i takse, onda niste bili nit blizu Vancouver Islanda! Ne bih sad crtao - skupo je i sve se plaća, diskusije baš niko ne proglašava dobrodošlima jer ako se ne proda, ode stvar niz vodu... Htjedoh reći da je ovdje sve glatko u funkciji samo jednoga Boga. Unatoč bezbrojnim totemima i vjerskim večerima na plaži, samo jedan bog ovdje ima ime - Nj.V. Dolar...

O tome lososu smo nastavili potragom u Port Alberniju. Oko 120Km od Tofina na zmijovito vijugavoj "hajvej" četvorci. A tamo nas je, usred Male Bavarske, dočekala jedna istinska lička dama sa svim manirima engleske kraljevske kulture: Kata, Kata od zlata!

Mala Bavarska je kompletno njena ideja, kreacija i ostvarenje. Upravo je proširila bizinis (hegiBa, nisam ja vavik prvi u odapinjenju "lingvistarija"...) - kupila je gotovo cijeli blok veliku zgradurinu i umjesto da šeta po Nanaimu ili Viktoriji, ona svoje večeri i slobodno vrijeme "troši" pripremajući novi prostor za trmžište.

Nekom drugom zgodom ispjevat ću cijelu priču o Kati koja je u mojoj duši već davno pokupila sve Nobelove nagrade za ljubaznost, gostoprimstvo, dobro, pošteno, naše a tako svjetsko! Jest Kata od zlata, pa nek se puši ko je nema u duši...

Prije no smo pomenuli tamo nekakav 'ladno sušeni losos MORAO sam se pokloniti Katinom mješanom mesu koje se u njenoj Maloj Bavarskoj naruči pod etiketom Bavarian Plate...

Onda smo upoznali "njenoga Indijanca": gospodin tipa Olivera Mlakara sa snagom jednoga Željka Malnara i nevjerojatnom aurom borca za mir!!!

Kata mi je rekla da baš on ima najboljega lososa nadaleko i da niko baš ne radi to kao on. A onda je dodala kako on ima barem OSAMDESET ljeta!!!

E, tute samo baš "okinija": ja sam mislio da se ona šali sa nekakvim tamo mladićem jer mi baš ništa na toj ljudini nije izgledalo niti blizu tridesetih a onda, kada sam se našao oči u oči sa njim tek tada mi je sve postalo mutno! Zamolio sam čovjeka da učinimo par fotografija. Bio je gosparski ljubazan. Klik, klik i klik, hvala Vam lijepa...

Onda je došao njegov hladno sušeni losos: hoće li gospoda malo probati? Kata je odmah priskočila u pomoć i vrhunski losos je brzo prošetao po nepcima prisutnih.

Rodijak, dajder ove dvije ribe'tne, sve ti je OK!

Uf, tek tada sam se sjetio one Tofinske cijene, a u džepu mi jedva stotinjak dolara gotovine (ovdje plastika nije dobrodošla!)...

Da li su gospoda zadovoljna sa 50 dolara?

Za obje ribet'ne?!?

Da...

Kako sam zavolio Katina Indijanca? Jednostavno: za 50 dolara...

Ipak, Campbell River na sjeveroistočnoj obali otoka je čekao sa velikim obećanjem najveće količine, najduže tradicije i najjeftinijega hladno sušenog lososa...

U CR (Campbell River u daljem tekstu jer me tipkanje cijeloga naziva ovoga grada počelo nervirati! Maločas.) smo stigli nekako u vrijeme ručka.

Meni se činilo da će riba skakati na nas i da je sve od ribe u jednom takvom mjestu, a dočekao nas je miran, gotovo pospan gradić koji je kao jučera pobjegao iz Švicarskih Alpa.

Prvu kavu smo popili u obalnom kafiću čiji su vlasnici i ponosni operatori dvije vrlo tople drugarice. Tako su bile masivno tople da sam poželio da im se nekako uvučem u sredinu, a one oko mene! Pa kud pukne.

A nije ništa puklo, osim šta me ona deblja poučila kako ribu mogu jesti samo u Dika!

Moja mala je ipak svratila kod Japanca sa Koreanskim kuharom, a ja sam se nekako uspio strpiti i dočekati Dika!

Bakalar, tri ogromna komada, ispod 15 dolara! Uf! Sa probušenim stolovima svud okolo jedva sam dočekao da mi donesu naručeno, pa da riješimo i tu misteriju sa izbušenim stolovima...

Magično aMd maestralno je mirisalo tako da nikakvih pitanja nije moglo biti. Barem ne u prvoj rundi. A onda sam primjetio da mi nikakva druga runda - ne treba. Uz to je ona dodala da je "selfexplanatory" te rupetine u stolovima: naime ribu služe u velikačkim - FIŠECIMA!

Žao mi je što smo morali na trajekt i na obližnji otok, Quadra Island. Inače bih provjerio kakve su otočke vinarije. Čisto na znanstvenim osnovama...

Quadra je velika bajkovita priča koju tek treba ispričati, a nas je dočekao jedan legendarni gospar M. Windrim. On je stari otočanin koji je nakon prerije i godina u podnožju Stjenovitih Planina našao svoj raj u bajkovitim brežuljcima južne Quadre.

A mi smo KONAČNO stavili soli na rep i tome hladno sušenom salmonu. Do sada je cijena po kilogramu najjeftinije stigla ispod tridesetak dolara. Ovo što smo pronašli na Quadri postalo je bezobrazno jeftino: meni je bilo teško povjerovati...

Ipak, postoji jedno sasvim razumljivo objašnjenje - moj prijatelj je "povukao konce". Isto se desilo i sa kvalitetom: i tu je "povučen konac". Na višu "stepenicu"...

Na povratku kafa u Seatle-u, ali NE u Starbuck-u! Iz religioznih raloglogova. U Surrey-u mi zvoni telefon: "rešeta" me jedan moj seljak da je li taj DIR-825 legalan, čemu to služi, šta će to njemu...

Ide, ideJA, ideJE, Ide jaje...

Zaklinjem se da više nikada neću kupiti koristan poklon nekome sa TRI ISPja u istoj kući sa istom obitelji unutra, vrištim od umovnjačkih kletvi i obećanja dok mi Ona odjednom ne reče Hoćemo li kod Švabe u Peachland?

E, tu me pogodila u - Okanagan! Ali smo ipak stigli na nezaboravan objed kod "Eat, Drink and be Irish!" (JEST, baš to im je ime!!!!) u Vernonu.

Da li ja znam da govorim o više od 2000Km "zujanja"!?! Da, baš me briga: vrijeme je bilo besprijekorno, auto služilo ki švicarski sat, a ljepote Beautiful British Columbia-e barem dovoljne da se cijelo vrijeme osjećamo kao u snu. Čak je i onaj rak zašutio.

*****OVDJE MI DOZVOLITE DA TOPLO I OZBILJNO PREPORUČIM JEDAN FANTASTIČAN MAGAZIN KOJI ĆE VAS POVESTI U DUGO I MAGIČNO PUTOVANJE NAJLJEPŠOM BRITISH COLUMBIA-OM - bbc Magazine (klikni na naslov!)*****

Vremena se mijenjaju. Libija se kurtalisala grdoga diktatora i saće početi med, mlijeko, pravda aMd demokurcija. Mi se nismo kurtalisali raka na kostima. Ostalo je još nekoliko rundi borbe u kojoj nas bole za demokurcije i pravde. A kad pobjedimo vraćamo se na Quadru.

Istina je da se mi vraćamo na Quadru. I u Port Alberni. Pa čak i u Tofino. Tamo nam je ostalo više od srca. Čak i ako to vi ne možete razumjeti...

Kao i vazda prije,

sasvim lično & internetično 

iz Kanade od Vašega Vlade.

 

Povratak na sadržaj www.VladimirKreca.com

This site was last updated 11/20/11