februar 2004. Pisao - ja

idemo dalje

 ....najzad došlo i to vrijeme - praznici debelo završili, opet se radi i svako veseo. Divota. Profesor mi kaže da nije stigao u Operu i otuda svima Vama koji ste očekivali njegov uvijek briljantni prikaz iz Bečke opere mogu samo potvrditi - ništa od toga ove godine. To svakako nije kraj njegovoga serijala. Recimo samo pauza za ovu kalendarsku godinu.

Plan za 2004...

 

Kako i šta dalje?

Gotovo je decenija kako se rat završio. Uskoro će i punih 15 godina kako se ja nisam niti približio Balkanu.

Svih ovih godina sam živio i slušao dosta toga što nisam niti slutio da postoji.

Konačno je vrijeme da malo jasnije progovorim o svemu o čemu (ni)sam govorio i do sada.

"Jasnije" znači da će biti sve manje imena koja ću prešutjeti, da neću izbjegavati pominjanje nekih osoba samo zato što su iz jučerašnje (Jugoslavenske) fotelje prešli u svoju današnju, "novodržavnu" fotelju i itd.

Ne mislim se baviti nikakvim potkazivanjem, a do sada sam i šutio i izbjegavao te ljude i teme jer su oni zbog mojih istupa i informacija mogli lako izgubiti i puno više od svoje drage fotelje.

Ja pod stare dane učim kako biti kauboj i nimalo mi se ne svidja ideja da prešutim baš sve...

Oni su ostali tamo kao "heroji", "funkcionari", "čimbenici", "poslovni i ugledni " ljudi. I to je OK. Problem je što oni ulažu ne mali novac da bi meni i meni sličnima dokazali kako postoji samo njihova istina i da smo svi mi koji smo otišli manje više "pobegulje", konformisti i čak neprijatelji...

Istovremeno za svaki dolar koji šaljemo svojim familijama ti isti ljudi nisu otvorili vrata već i taj naš teško zaradjeni dolar čim pridje granicama njihove moći postaje iznova oporezovan...

Bogate zemlje nisu bogate bezrazložno. Bijednici nisu niti nacionalna niti politička kategorija. Barem dok se ne "uhvate" Afrike & Balkana.

2004. na ovim stranicama je samo UVOD u senzacionalističku 2005.

Budite sa nama - nećete zažaliti...

Svakako ste primjetili da novih imena i autora gotovo da nije bilo na ovim stranicama zadnjih 12 mjeseci. Ne osjećam se pobjedonosno ali moran reći - zbog nečega meni sasvim stranog i neobjašnjivoga apsolutna većina onih koji mi ponude tekstove misli da ja ovim zaradjujem i traži honorare. Ponekad neozbiljno velike.

U tim momentima ja sam prije pokušavao objasniti da je ova stranica sasvim nekomercijalna (primjetili ste da je gotovo apsolutno bez reklame, svi linkovi i banneri - a njih je sasvim mali broj - su tu kao prijateljska razmjena, a ne plaćeni prostor), da je sav materijal dostupan apsolutno besplatno svima onima koji posjete ovu stranicu i da konačno sve troškove kreacije, održavanja i "hostinga" plaća samo jedna osoba - ja.

Onda sam prestao objašnjavati i samo sam kratko informirao zainteresirane da jednostavno ne plaćam. Ukoliko volite svoje tekstove objaviti ovdje, dobro došli, ukoliko hoćete zaraditi na svojim tekstovima, hvala, ali to ćete morati pokušati negdje drugdje.

ISKRENO ŽALIM AKO SAM NEKOGA POVRIJEDIO TAKOVIM DIREKTNIM ODGOVOROM. No, ipak moram podvući - personalna prezentacija ovakovog profila ima svoju cijenu. Ja sam od samoga početka plaćao tu cijenu i nisam je nikada pominjao. Od samoga početka je bilo jasno da ovaj internetski samizdat nema namjeru nikome naplaćivati čitanje članaka koje inače (najvećim dijelom) nigdje niko ne bi objavio.

Time nisam rekao kako ne vjerujem u kvalitet ovih materijala. Ja sam odlučio da magiju interneta koristim sasvim slobodno i bio sam (a još jesam) uvjeren da generalno naši ljudi zanemarivo malo čitaju, a na internetu rade puno drugih stvari prije no ih potencijalno "spopadne" bilo kakvo čitanje.

Izmedju ostaloga sam koristio (sada već 9tu godinu zaredom) neke od uvaženih svjetskih statistika, te razgovarao sa autorima i vlasnicima profesionalnih webostvorevina.

Ne vjerujem da će se iko iznenaditi kada kažem samo jedan marginalni detaljčić - web prezentacija bez fotografije praktički ne postoji, dok na drugoj strani web prezentacije najeminentnijih pisaca sa nesumnjivom antologijom vještine, duha, sluha i ostvarenja bilježe marginalne brojeve posjećenosti u poredjenju sa amaterskim "golišavim" prezentacijama. Onda kada te marginalne brojeve pogledamo malo bolje vidimo da barem polovica otpada na "brzopotezne" posjete, tj. da barem pola posjetitelja ništa ne pročita!

U tome smislu ja sam cijelo vrijeme pratio ovu moju i nadam se Vašu stranicu kontinuirano već punih osam godina. Prosječno zadržavanje posjetitelja ove stranice je gotovo iznad 5 minuta i to je ono zbog čega sam nastavio trošiti vrijeme i novac. To je ono što mi jasno daje na znanje da tekstovi na ovoj stranici ne idu u zrak. To je ono šta mi kaže sasvim jasno - nastavi. To je ono zbog čega se svakom od napisa na ovim stranicama radujem i uvijek zahvalim svima Vama.

Neki su mi "prigovarali" da sam se žalio na razne emaile sa ne baš ukusnim i bezopasnim sadržajem. Nadam se da ste primjetili kako je taj dio priče "izumro". Naime, i ja sam učio šta znači biti izložen doslovce planetarnom auditorijumu; i meni je "sinulo" da nije veliki problem ako neki XY iz Novoga Zelanda, Njemačke, Argentine ili iz susjednoga Edmontona odluči da se "izbjesni" na neki od ovdje objavljenih članaka ili stavova. Sasvim je druga stvar što bih ja volio šampanjac i Sacher torte.  Realnost je puno grublja no što smo mi spremni priznati-vidjeti. Osobito ako je to ona naša osobna, jedina dohvatljiva stvarnost...

Konačno internet je još uvijek nedovoljno iskorišten. Ako izuzmemo čuda pornografije, chata i MP3 izmjene. Ja nisam ovdje da se borim kontra internetskih devijacija već da dodam koliko god mogu na onu stranu koja želi aktivno misliti, osjećati i govoriti i - u tome procesu spoznavati svoje granice i ograničenja te, kao u slučaju neželjenih emaila, učiti se aktivnoj i stvarnoj toleranciji. Ne, nisam se ja složio sa ekstremistima, primitivcima i siledžijama ali sam HVALA INTERNETU naučio da moje reakcije na njih ne moraju biti bjesnilo i kontraprijetnje već da se i s njima može pokušati razgovarati, pa ako se pokaže besmisleno, HVALA, svako na svoju stranu...

Vjerujte mi da većina nas još uvijek niti iz daleka nije svjesna moći interneta. Ja znam neke briljantne umove koji "zadrto" vjeruju formi i brojevima, tzv. fahovski idioti, znam neke vrlo uspješne poslovne ljude koji svoja elektronička čuda (poprilično skupa i moćna) koriste primitivno i opskurno na nivou igrica i pornografije. Vidio sam i vidjam svaki dan ponešto od toga. Ipak, kada vidim sasvim slučajno pronadjenu personalnu web prezentaciju kao što je ova doktorica ja se iznova osjećam pobjednikom i posvećenim optimistom. 

Umjesto "specijalnih" mudrosti na kraju - živite li negdje van domovine vjerovatno možete doći do kompjutorske opreme, literature, programa lakše nego oni tamo. Barem za slijedeći Božić uključite u svoje pakete za domovinu nešto od toga. Vjerujte mi i Vas će iznenaditi kako to lijepo i korisno može biti...

horizontal rule

U međuvremenu internetično & patetično, uell - i sasvim lično,

 Idemo dalje.

Uz najiskrenije pozdrave

     iz Kanade od Vašega Vlade.

Povratak na sadržaj www.VladimirKreca.com

This site was last updated 04/26/06