ima da nema

...računaljka slobode i druge baba roge...

evo pa mi zamjerite ali ću početi sa VELIKIM, najvećim što mogu HVALA za Yablana najprije, a onda redom Roberta M., fenomenalnu gospođu Blanku L., Katu K. sa druge strane svijeta, Nisveta odavde i Eminu izmedju svjetova...

Darku: u šoku sam, stari moj - da su i  stoljeća prošla nekako sam UVJEREN da to vrijeme, pa ni daljine, nemaju šta ni reći niti prepriječiti medju nama.

...ipak NE VJERUJEM da će me Balkan vidjeti. Ikad više...

Slika sa nekih naslovnica hrvatskoga tiska sredinom janwarja OVE GODINE - 27godišnja profesorica Hrvatskoga jezika odlazi trbuhom za kruhom jer u Hrvatskoj nemaju posla za nju!!!

Onda još tako redom nekoliko takvih "slika".

Kuj će rađati HRVATSKU djecu, a koji će da ji učide Rvacki jazik da govoredU.., NE pitam se ja. Valjda poradi toga šta sam Kanadjanin debilno-ćelavi (viđaj sliku gore, ja sam ovaj muški medju ženskima).

Tičkica. Točkasta.

Duša mi je ostala na pustim grobljima mladića koji su ginuli za Hrvatsku riječ diljem Hrvatske.

Ja sam veliki mekušac i plačizwizda. Ali, eto, zapamtio sam poradi ČEGA su ti mladići ginuli.

Hrvatski jezik DANAS je iznakažen do besmisla, a pismena Hrvatska Mladost odlazi tamo gdje se Engleski ili barem Njemački zbori.

Ovo niti četnički mamurluk nije mogao zamisliti! Uell, demokrucija sos miris od korienski opankowy a BREZ priglavci vuneni, kao što se vidi i bRez gledanja - je...

Mislio sam kako ću moći zaobići bilo kakve Swrbove u ovi moji komtRaSwrbsky članci ali me zdrmao onaj što mu ni Federer imena ne voli čuti: Novak Đ.

Nije mi mrsko pogledati kao taj briljantni mladić mava reketom masu dolarskih miliona onako kako mu se svidi.

Pošteno. Do koske, dete, baš pošteno!

A onda sam pročitao kako su mu uručili NAJVIŠI orden drage mu Države i itd...

Ovo ni najpijaniji ustaša nije mogao sanjati u 27 pokušaja!

Ako se pitate šta to mene zabezeknjuje Undak pokušajte odgovoriti: ako je taj mladić na samom početku svojih dvadesetih već dobio najviše priznanje svoje države za koji turac Undak da više i diše!?!? On je sve odradio, sad je promoviran u NaciJOJnalnoga Boga i neka nam više ne dosadjuje da je živ jerbo mi više i većih priznanja za njega - NEMAMO...

Krasan poticaj mladosti. I Rvackoj i Sprckoj. Poravnato ki po wasswervagi...

Moja draga Jaca izmišlja bolju prošlost. Ma dojdi mi, srculence moje, vu Kanadu. Ove zime nije zimovita ki Rvacka.

Moj bivši komandant, jedan od onih Ljudina SA Karakterom, javi mi se sa pašnjaka Komandanta Marka. Kaže da je na jezeru Iri i da mu je baš sve potaman. Lijepo čuti, drago mi šta divani sa mnom.

Kad je doznao da mi supruga ima kancer kostiju terminalnoga (4ti stupanj) karaktera ULJUDNO je skratio sve oblike "nježnosti"...

Nešto mislim da je čovjek u pravu i navijem eMPe3 ima se para ima se čim, jer ja sam guzonjin siiiiin,

...nazovi me kad si sretan, pun para i mlad. Drugačije NEMOJ jerbo nejmam vremena, nemam kad.., nisam ja to otkrio - usud je to bolesti i starosti...

Nešto me tjera da ovdje zapišem kako u ove tri pune godine borbe kontra raka NISMO NIKAGA pitali niti za jedan cent financijske pomoći. Istovremeno nas jesu pitali za novac! Podugačka lista...

Ne smeta mi ako me optuže da sam i grk i ciničan. HVALA, štoviše! Nije nimalo lako umirati na ovaj način, ali ljudi umiru svaki dan i ništa to neće zaustaviti.

Mene je razočaravala plitkost pristupa fundamentalnim pitanjima života, a onda je Ona rekla IDEMO POBJEDITI OVAJ RAK!!!

Ko će nam povjerovati!?

ŽIVOT!, pusti ljude, oni vazda krivo sude...

...i krenuo sam iza nje, pa onda ispred nje i sada idemo SKUPA! Kao da sam nešto i naučio: evo od prije neki dan sam obrisao onu na kojoj sjedim svojom sjajnom magistarskom papirčinom i otišao da radim teške fizičke poslove.

Nakon dugo vremena sam se preznojio i premorio. Šef me gleda kao promašen komad špeka koji se kotrlja tu oko debela crijeva.

Moj "suradnik", inače Eritrejac, donosi mi telefon da mu konfiguriram email. On kaže da su svi šefovi "prepametni".

Malo kasnije stoji iznad mene i gleda kako se znojim dok podižem neki teški teret. Nije mu palo na pamet da pomogne. Slučajno podignem pogled i pomislim kako će ova slika crnčiguzima Eritreje omiliti dva limburga mjeseca do suza od smija.

Bledoliki se oznojio kao svinja ali je izdržao. Crnčiguz se nasmijao i ponio svoju priču...

Čiji tata je basista?

Čini mi se da Vas volim.  Volite li Vi SEBE?

Profesore, svi su spavali na onom uvodnom predavanju. Isti danas šetaju Bečom kao faktori. A ja odoh na - Pacifik. Onaj sjeverni.

Nije me pogodila ova zima. Saću ja nju.

Volio bih da Vam mogu pokloniti pjesmu. Ali, Vi to znate već. Moje srce je na vratima Sanskoga Mosta. To mi se desilo u kanadskom Jasperu ove zime.