ha, i ovo je objavljeno

ima gine...

...Gina je bile fina; i tu sve štima JER - ima Gina; onda su ginuli za Ginu da je sačuvaju finu (pretpostavljam)

kad su mi iz daljine na IMA pale sline nisam shvatio (ni danas) kako se - gine

KAKO SAD DA SE IZVUČEM!?

ajmo vako:

ne okreći se sine, slušaj IMAgine...

...na Tajms Skveru počast proleteru: gotovo u pobožnoj atmosferi zadnjih trenutaka 2005te na braniku njujorškoga "dobra glasa" dolarski milijarderi i kočijaši najmoćnijega svjetskoga grada, Blumberg & Co. slušaju - da prostiš - heroja radničke klase Đoku Lelujića i uspavanku za permanentno silovanu logiku zdrava razuma i njene prijateljice iz susjedstva - TV slike ljepšeg svijeta...

Istovremeno pacovi, milijuni pacova, nisu niti trepnuli - sve pacovske aktivnosti nisu niti usporile, nijedna žrtva nije bila pošteđena. Međutim sve kamere su bile na Đo.., ovaj Blumbergu & Co., a mikrofoni nisu mogli safatati nikaj do umilnog Đokina glasa i poneke blještavo animirane reklame Coca Cole (ovđe nema ni točke niti tačke - NAMJERNO)

Industrija sreće, razumjevanja i ljepote nije omanula! Vama koji (ne)pitate a đe je to Blessville u srednjomu Viskonsinu nikaj ne more značit vijest koja i nije bila na naslovnim stranicama kako je (još jedan) hranitelj cijele obitelji Novu "proslavio" u friškom plastičnom omotu lokalne vojne mrtvačnice negdje u okolici Bagdada dok je širio demokraciju po svijetu. I, da ja nisam takav smrad, u ovo vrijeme godine to Vam nikuj ne bi (uf, ej, Sanaderu je l' se ono piše ne bi ili nebi?; bilo bi dobro da nam se u iseljeništvu da neka šansa da kupimo i neku stabilniju knjigu o Hrvatskom jeziku, ima nas rad učiti) priopćio...

Gotovo me rasplakalo kad je Đoku Lelujića prosulo po stotinama tisuća glavurdi pritješnjenih na Tajms Skveru: ipak, moj dragi Đole L. se sad okreće ki ventilator - popunio je udarne minute CNN-a, a ondak sam mu ja dodao (valjda) rvacki prijevod sušte stvarnosti momenta - ima, gine!

 

Ovdje na dalekom divljomu zapadu za Novu Godinu nikaj divljoga nejma - svi su se ispucali za Božić, a ondak, tu i tamo, malkice "šalabrcnuli" okolo pred povratak na rad. Nisam niti jedne duše pijane zapazio!

 

Ali, da slika ne bi bila previše "siva" potrudili su se bogadiji lokalni Indijci - u gotovo samom centru grada "gađali" su se sa automobilima. Nejasno poradi čega, ali poprilično krvavo: najljepša djevojka u društvu na smrt pregažena. Lokalna hitna popunjena, također...

 

Moja draga televizija - lokalna -  (HTVe, volim te!) ove godine nije bila centar mojoga privatnega slavlja ali - kad sam god tamo "povirio" - samo su se vrtile beskrajne reprize iz kasnih 70tih, "reportaže" iz drugog svjetskog rata (pretpostavljate: ružni i bjesomučni rusovi koje sve spašava moćna američka mašinerija; ostali - ma koji "ostali"!? - uredno niti pomenuti), beskrajne priče o prirodnim katastrofama i masa reklama. Uglavnom o ulošcima. Ali ne onima za cipele. Da nije bilo CNN-a Nova Godina bi po lokalnim medijima bila i planetarno - nepostojeća.

 

Sve mi se čini da NEKO gore na vrhu nema laBUDA da javno oprdi kako je ta Nova Godina komunjarska izmišljotina koja ugrožava PRAVU Novu Godinu koja se i treba i mora zvati i imati samo kao - Božić. No, to je moje pagansko uvjerenje i nejma nikakvu vezu sa ozbiljnom stvarnošćom koju nam mediji otvoreno and demokrucki (ili tako nekako) serviraju. Jerbo, pranje and kuvanje mozgova su radili oni satrapi, kasapi i tako to, one komunjare; a ovo i ovdje u svijetu opake tehnologije i para predstavlja komunikaciju & demokuraciju. Točka! Ko se tu sad smrdolji i još neka pitanja oće isprovocirat!?

 

Sad vremenska prognoza.

 

Nije bilo snijega! Još manje mraza i opakih brojki temperaturnoga minusa. Ne, nisam kupio bikini, ali sam sos nataknute sunčane naočale šetao svoga Anatolijskoga ovčara po raznim i zanimljivim mjestima.

 

Da, Zoka, srećo moja učevna & za okoliš službeno zabrinuta, svaku njegovu kaku sam sa radošćom pokupio vlastitim prtićima u onu crnu vrećicu i odložio u za to prediviđena javna odlagališta. Ruke možda nisam prao prije, ali poslije - svakako. Možemo li SAD dalje?

 

Grad Kalgari je prodrmao jedan harmonikaš duploga srca iz Sanskoga Mosta. Iako godinama ovdje neviđena zabava, nijedan lokalni medij se nije niti našalio da pokaže jednu jedinu riječ - ne do Bog slikicu - o tome, ipak KULTURNOME događaju. Naime ovdašnji mediji poneku takvu vijest donose samo kad su u pitanju Englezi i Kinezi. Ostali šute i čekaju. Ali takse - plaćaju.

 

Interesantno je kako se - ne samo "naš" svijet po Europi žestoko bori za svoje kulturno/kulturološko prepoznanje u sredini gdje žive (izvan Domovine) a ovdje su to sve ovčice koje vrhunac kulture izjednačavaju sa srećom roditelja koji kaže kako mu dijete zna govorit "po naški" te izmulja TATA JA SAM OVAŠALA NAŠU KARU (na žalost, nisam ovo izmislio!)...

 

"Zemljotres" u dušama tih roditelja izazvan čistokrvnim domaćim harmonikašem nije prošao bez istinskih suza radosnica. Koje su se već sa prvim jutarnjim satima ugasile bez traga i krenule u novu "šihtu"...

 

Divota! I kad oni kvazipolitički iluzionisti po balkanijama dolje raznim arlauču o snazi našega iseljeništva i tako to, ondak se ja ozbiljno pitam zašto ja ovo pišem kad sam baš onako rahat mogao buljit u CNN...

 

Bogami sam htio zabost pero u ovaj silikon večeras i napričati Vam o privatnom koncertu u jednom otelu ovđe u planinama. Ondak sam se htio pohvaliti kako smo moga ovčara provukli u onaj bazen u Radiumu i kako sam ipak stao na skije, a opet mislio na Profesora i Beč jer za one južnije nisam imao ni približno para e da bi me bar malo primjetili...

 

Htio sam. A ispalo je što je ispalo i evo ga na internetu. Ja moram naglas zapisati da ipak ne živim onako bijedno kako bi to volio viđati onaj umžunjer iz gornji il' donji Čekrčića ali podaleko sam i od onoga financijskog sjaja koji dosta njih od tamo i južno pomišljaju da uživam. Nipošto se ne žalim, još manje šalim, ali, ludilo je jedina dimenzija s kojom sam na direktnoj vezi svaki ovdašnji moment življenja. U tome ludilu nisam imao emotivne i duhovne snage da odgovorim, a kamo li personalno i prvi, uputim sve dužne čestitke Vama koji ste mi se javljali.

 

Je, oslabio sam. Koža mi je tvrđa i nakon toliko vremena odustao sam od mnogih personalnih kontakata. Da Vam ne pokvarim veselje riječima koje se šute dok je slavlje...

 

Duboko dolje iz dna duše se nadam kako ste se iskreno poradovali u krugu najdražih te da ste u Novu Godinu zaplovili sa novim vjetrom u jedrima i snažnijom ljubavi u njedrima.

Mornarima i psima - i ove zime - Ima Gine...

Kao i vazda prije,

uz najiskrenije pozdrave

    od Vlade iz Kanade.

Povratak na sadržaj www.VladimirKreca.com

This site was last updated 04/27/06