ima gine...
...Gina je bile fina; i tu sve štima JER
- ima Gina; onda su ginuli za Ginu da je sačuvaju finu (pretpostavljam)
kad su mi iz daljine na IMA pale sline
nisam shvatio (ni danas) kako se - gine
KAKO SAD DA SE IZVUČEM!?
ajmo vako:
ne okreći se sine, slušaj IMAgine...
...na Tajms Skveru počast proleteru: gotovo u
pobožnoj atmosferi zadnjih trenutaka 2005te na braniku njujorškoga
"dobra glasa" dolarski milijarderi i kočijaši najmoćnijega svjetskoga
grada, Blumberg & Co. slušaju - da prostiš -
heroja radničke klase Đoku Lelujića i uspavanku za permanentno
silovanu logiku zdrava razuma i njene prijateljice iz susjedstva - TV
slike ljepšeg svijeta...
Istovremeno pacovi, milijuni pacova, nisu niti trepnuli - sve pacovske
aktivnosti nisu niti usporile, nijedna žrtva nije bila pošteđena.
Međutim sve kamere su bile na Đo.., ovaj Blumbergu & Co., a mikrofoni
nisu mogli safatati nikaj do umilnog Đokina glasa i poneke blještavo
animirane reklame Coca Cole (ovđe nema ni točke niti tačke - NAMJERNO)
Industrija sreće, razumjevanja i ljepote nije omanula! Vama koji
(ne)pitate a đe je to Blessville u srednjomu Viskonsinu nikaj ne more
značit vijest koja i nije bila na naslovnim stranicama kako je (još
jedan) hranitelj cijele obitelji Novu "proslavio" u friškom plastičnom
omotu lokalne vojne mrtvačnice negdje u okolici Bagdada dok je širio
demokraciju po svijetu. I, da ja nisam takav smrad, u ovo vrijeme godine
to Vam nikuj ne bi (uf, ej, Sanaderu je l' se ono piše ne bi ili nebi?;
bilo bi dobro da nam se u iseljeništvu da neka šansa da kupimo i neku
stabilniju knjigu o Hrvatskom jeziku, ima nas rad učiti) priopćio...
Gotovo me rasplakalo kad je Đoku
Lelujića prosulo po stotinama tisuća glavurdi pritješnjenih na Tajms
Skveru: ipak, moj dragi Đole L. se sad okreće ki ventilator - popunio je
udarne minute CNN-a, a ondak sam mu ja dodao (valjda) rvacki prijevod
sušte stvarnosti momenta - ima, gine!
Ovdje na dalekom divljomu zapadu
za Novu Godinu nikaj divljoga nejma - svi su se ispucali za Božić, a
ondak, tu i tamo, malkice "šalabrcnuli" okolo pred povratak na rad.
Nisam niti jedne duše pijane zapazio!
Ali, da slika ne bi bila previše
"siva" potrudili su se bogadiji lokalni Indijci - u gotovo samom centru
grada "gađali" su se sa automobilima. Nejasno poradi čega, ali
poprilično krvavo: najljepša djevojka u društvu na smrt pregažena.
Lokalna hitna popunjena, također...
Moja draga televizija - lokalna
- (HTVe, volim te!) ove godine nije bila centar mojoga privatnega
slavlja ali - kad sam god tamo "povirio" - samo su se vrtile beskrajne
reprize iz kasnih 70tih, "reportaže" iz drugog svjetskog rata
(pretpostavljate: ružni i bjesomučni rusovi koje sve spašava moćna
američka mašinerija; ostali - ma koji "ostali"!? - uredno niti
pomenuti), beskrajne priče o prirodnim katastrofama i masa reklama.
Uglavnom o ulošcima. Ali ne onima za cipele. Da nije bilo CNN-a Nova
Godina bi po lokalnim medijima bila i planetarno - nepostojeća.
Sve mi se čini da NEKO gore na
vrhu nema laBUDA da javno oprdi kako je ta Nova Godina komunjarska
izmišljotina koja ugrožava PRAVU Novu Godinu koja se i treba i mora
zvati i imati samo kao - Božić. No, to je moje pagansko uvjerenje i
nejma nikakvu vezu sa ozbiljnom stvarnošćom koju nam mediji otvoreno and
demokrucki (ili tako nekako) serviraju. Jerbo, pranje and kuvanje
mozgova su radili oni satrapi, kasapi i tako to, one komunjare; a ovo i
ovdje u svijetu opake tehnologije i para predstavlja komunikaciju &
demokuraciju. Točka! Ko se tu sad smrdolji i još neka pitanja oće
isprovocirat!?
Sad vremenska prognoza.
Nije bilo snijega! Još manje
mraza i opakih brojki temperaturnoga minusa. Ne, nisam kupio bikini, ali
sam sos nataknute sunčane naočale šetao svoga Anatolijskoga ovčara po
raznim i zanimljivim mjestima.
Da, Zoka, srećo moja učevna & za
okoliš službeno zabrinuta, svaku njegovu kaku sam sa radošćom pokupio
vlastitim prtićima u onu crnu vrećicu i odložio u za to prediviđena
javna odlagališta. Ruke možda nisam prao prije, ali poslije - svakako.
Možemo li SAD dalje?
Grad Kalgari je prodrmao jedan
harmonikaš duploga srca iz Sanskoga Mosta. Iako godinama ovdje neviđena
zabava, nijedan lokalni medij se nije niti našalio da pokaže jednu
jedinu riječ - ne do Bog slikicu - o tome, ipak KULTURNOME događaju.
Naime ovdašnji mediji poneku takvu vijest donose samo kad su u pitanju
Englezi i Kinezi. Ostali šute i čekaju. Ali takse - plaćaju.
Interesantno je kako se - ne
samo "naš" svijet po Europi žestoko bori za svoje kulturno/kulturološko
prepoznanje u sredini gdje žive (izvan Domovine) a ovdje su to sve
ovčice koje vrhunac kulture izjednačavaju sa srećom roditelja koji kaže
kako mu dijete zna govorit "po naški" te izmulja TATA JA SAM OVAŠALA
NAŠU KARU (na žalost, nisam ovo izmislio!)...
"Zemljotres" u dušama tih
roditelja izazvan čistokrvnim domaćim harmonikašem nije prošao bez
istinskih suza radosnica. Koje su se već sa prvim jutarnjim satima
ugasile bez traga i krenule u novu "šihtu"...
Divota! I kad oni kvazipolitički
iluzionisti po balkanijama dolje raznim arlauču o snazi našega
iseljeništva i tako to, ondak se ja ozbiljno pitam zašto ja ovo pišem
kad sam baš onako rahat mogao buljit u CNN...
Bogami sam htio zabost pero u
ovaj silikon večeras i napričati Vam o privatnom koncertu u jednom otelu
ovđe u planinama. Ondak sam se htio pohvaliti kako smo moga ovčara
provukli u onaj bazen u Radiumu i kako sam ipak stao na skije, a opet
mislio na Profesora i Beč jer za one južnije nisam imao ni približno
para e da bi me bar malo primjetili...
Htio sam. A ispalo je što je
ispalo i evo ga na internetu. Ja moram naglas zapisati da ipak ne živim
onako bijedno kako bi to volio viđati onaj umžunjer iz gornji il' donji
Čekrčića ali podaleko sam i od onoga financijskog sjaja koji dosta njih
od tamo i južno pomišljaju da uživam. Nipošto se ne žalim, još manje
šalim, ali, ludilo je jedina dimenzija s kojom sam na direktnoj vezi
svaki ovdašnji moment življenja. U tome ludilu nisam imao emotivne i
duhovne snage da odgovorim, a kamo li personalno i prvi, uputim sve
dužne čestitke Vama koji ste mi se javljali.
Je, oslabio sam. Koža mi je
tvrđa i nakon toliko vremena odustao sam od mnogih personalnih
kontakata. Da Vam ne pokvarim veselje riječima koje se šute dok je
slavlje...
Duboko dolje iz dna duše se
nadam kako ste se iskreno poradovali u krugu najdražih te da ste u Novu
Godinu zaplovili sa novim vjetrom u jedrima i snažnijom ljubavi u
njedrima.
Mornarima i psima - i ove zime - Ima Gine...
Kao i vazda prije,
uz
najiskrenije pozdrave
od
Vlade
iz
Kanade.