Somewhat sincere say

 Tko voli ispovijedi? Jasno je da postoje cijele institucije, pa i industrije koje se zavlače i dublje od krvnih zrnaca u magiju pojedinca i ljudske osobnosti  pa opet - unatoč tisućljetnjim naporima, svim mogućim novcima, oružju i tehnologiji - NE USPJEVAJU.

Magija moći pojedinca, individue, osobe OSTAJE u svojemu korijenu netaknuta i VAN svih formula. Kako god je okreneš, zloupotrebiš, slomiš (ili misliš da si to postigao) pa čak i fizički ukloniš ona - PRKOSI...

Vanvremenska, vanpolitička, materijalna i nematerijalna, istinski neuhvatljiva mjerilima smrtnika ona je vazda pobjednik na kraju i - ide dalje jača, čistija i plemenitija. Nikad u mržnji i osveti, nikad u destrukciji.

A, ponekad bi se i bez razmišljanja reklo da tomu i nije baš tako.

Malo strpljenja i još jedan pozoran pogled sa strane IPAK otkrivaju magiju moći pojedinca kao najvažnije i najsnažnije pokretače najkorisnijih promjena/pomaka u povijesti, kroz povijest a svakako i danas i ubuduće.

Pojedinac je, na kraju, SNAŽNIJI I OD SEBE SAMOGA (a ovo je i ZNAK opasnosti -medju ostalim znakovima -  no, o tome drugom zgodom) pa ga ta snaga i magija ponekad jednostavno dokrajče a da on - jadan - i nije skužio što se, zapravo, desilo.

Ključ ove "kontradikcije" (uopće NEMA suprotnosti, "kontradikcije"; ali i to je za neku drugu zgodu priča) je u PROCESU - i društvo i pojedinac "odrastaju" i vjeruju da ZNAJU što im se dešava, pa otuda svoju vlastitu spoznaju i vjeru (ak' hoćete: i vjeru i religiju - te dvije NISU istovjetan pojam) prečesto prihvataju/tumače kao (jedini) ključ koji bi trebao (razme se samo po sebi, kaj ne?) otvoriti SVA vrata...

Kada naidju na "bravu" koja taj ključ ne razumije, ne prihvata illi jednostavno NIJE za taj ključ napravljena (ne politički, kognitivno, i/ili u nekom drugom "specijalnom smislu") ondak - nastaje frtutma i NAJČEŠĆE (samo)destruktivan slijed najrazličitijih aktivnosti. Na svim nivoima. U ovome momentu se najradije sijećam slike iz Staroga Zavjeta kako je Bog kreirao/stvorio različite jezike...

Tko voli ispovijedi? Još?

Jedan svećenik, ljudina, nekoć je podijelio večeru sa mnom. U neko doba izuzetno ugodne večere pitao me zašto nikad ne dođoh k njemu da se ispovjedim. I odmah je nastavio kako on dobro zna da sam ja za svih mojih jedanaest godina u Šibeniku (1978 - 1989) nekako uspjevao biti na polnoćki mada - kao aktivni podoficir bivše JRM, sa jedne strane i nisam baš bio najdobrodošliji, a sa one druge uvijek je "visio" bolan i skup DEBLJI KRAJ. I nije to rekao nikako drugačije već kao dobrohotnu - konstataciju.

Mada sa iskrenim uvažavanjem i istinskim poštovanjem odgovorio sam najprostijim (za mene, svakako) mogućim kontra-pitanjem:

Jebiga father I..... , u meni se već nakupilo toliko govana da me je sramota s time još i Crkvu zagađivat! Osim toga, kad mi se malo pamet razbistri, često noću ot tog smrada ne mogu niti spavati. Mislim - baš nikada nisam im'o šamsu pitati - kako ti kao ljudsko biće preživiš sve te ispovjedi koje su kučke smrdljive i UBIJAJU baš onda kada su KOMPLETNE I SASVIM ISKRENE? Ono, ja ti se ne petljam u Crkvu i religiju ali, jebeš ga, SAVIJEST radi i kod međeda pa grijesi kad-tad napadnu i sasvim nevine duše kao što je tvoja. Znaš, ako stojiš predugo kraj septičke jame ni sam Dragi Bog ne može mirisati na kolonjsku....

Nisam znao što je to pandorina kutija. Svakako ne do tada. Da sam išta znao, nikada ne bih tako brutalno bio iskren niti ikakav odgovor zatražio.

Pogriješili ste da sam dobio propovijed i zahtjev za ispriku! Father I...... se ispovjedio - MENI!!!

Nije on meni nikoga imena niti naslutiti dao, niti je bilo što personalizirao. U njegovoj ispovijedi nije bilo nikakvih drugih "legitimacijskih podataka" o ljudima i/ili instutucijama - on je govorio o sebi i kako se sve to na njemu prelama.

Kasnije sam doista vrijedno potrošio par tjedana istražujući slične (moguće) "ispovijedi" bilo kakovih i bilo čijih svećenika. Nisam našao puno, a još manje je naznaka da ću i ikada naći. Ovo je definitivno nepopularna i još više neželjena tema koja je MORAM PRIZNATI sasvim uspješno "maknuta" od javne radoznalosti...

Tko voli ispovijedi. Još? JOŠ!?!

Kada sam se, nakon neobjašnjivih i turbulentnih pet i pol godina Švicarske, Češke (ondašnje), Mađarske i Austrije NAJZAD ZAKONSKI uredno obreo u Kanadi (s rane jeseni 1995-te) tvrdo sam vjerovao da moje univerzitetske diplome (jedna čak i sa redovitog i završenog studija na Američkom medjunarodnom univerzitetu u Beču)  i mojih tada svježih 35 godina života, te cjelokupno iskustvo NEŠTO ZNAČE.

A ondak sam munjevitom i bolnom brzinom spoznao da JA NE POSTOJIM! Našao sam se u rukama uglađenih i prefinjenih ali i BESKRUPULOZNIH profitera koji nisu puno okolišali. 

Uell, mister Kreika, vanka je jedva MINUS 46 Celzijusovih i to je Volja Gospodnja. A vaša volja je ili da radite što i kako mi hoćemo oli - vi ste free man, kaj ne - vrata su otvorena (vrlo kratko, please, jerbo je "malkice" svježe vanka) pa vi možete i gdje i kako hoćete YOUR WAY.....

NITKO glasa nije povisio, sve je bilo ki na ispovjedi nježno ali je bilo sasvim jasno što je opcija za opstanak. Ja nisam smatrao da trebam izaći vanka ODMAH i odbio sam NJIHOVO što i kako. 

Par sati kasnije, u gluvo doba iza ponoći bio sam grubo uhapšen i umalo pretučen. Od ponosne RCMP, kanadske policije. Imo sam više sreće no pameti!

Na svijetlu dana se pojavio neki bogati zubar i krenula je moja obrana. Ta dva policajca su SUSPENDIRANA, a ja sam dobio šamsu da ih sve tužim i skupim opaku kekušu. Tako sam i doznao ZAŠTO me onaj fantomski zubarski "dobročinitelj" uzeo u "zaštitu".

Doznao sam još puno toga ali ono malo pameti što mi je ostalo je odlučilo ZABORAVITI sve te osinjake, sagnuti kičmu i početi kao čistačica AKO ME UOPĆE NEGDJE I PRIHVATE.

Izmedju ostalih "veselih" otkrića doznao sam i da moj bečki američki fakultet NE POSTOJI (nikada nije bio medjunarodno niti od Austije priznat sve do početka 2001)! I da moja ponosna diploma (skupo plaćena i preplaćena, isto kao i ona od moje drage supruge!) nije ništa više do VRLO NEUPOTREBLJIV guz-papirčić!

U medjuvremenu imao sam samo što sam mogao platiti, a kad novca nije bilo ondak sam posudjivao (ak bi se netko smilovao pa dozvolio) često bivajuć izložen ponižavajućim i dugim procesima dokazivanja, listanja vlastite imovine (do u detalj), neizbježnim hipotekama i kamatama koje su i do danas (u prosjeku gledano) ostale za barem neki procenat više no što ih imaju "stvarni" kanadjani...

Kada bih dobio posao onda se samo po sebi razumjelo da je sasvim OK ako kao "početnik" (a to se i danas provlači) pristanem (i još pokažem sreću i veselje mome poslodavcu) na "barem"  manju plaću od - pogodite koga - vrlog, vrijednog, vazda perfektnoga Kanadjanina.

U ovih šest godina sa posla sam "letio" nikada zbog stručnosti ili zbog lijenosti. Desila se "enciklopedija" otkaza i to za mjesec dana rada, dva i pol mjeseca rada, nakon tri pune godine, nakon devet mjeseci.., UVIJEK na krajnje nefer način i ponižavajuće. Svaki put su mi se pojavljivali "spasitelji" i nagovarali da tužim za veliku kekušu ali NIKADA nisam na to niti pomislio jer bi me to MARKIRALO (a i moju familiju) za sva vremena.

Ponavljam - stručnost i obrazovanje, proizvodna efikasnost i poštenje DOISTA nisu mjerila koja se ovdje koriste vanka verbalnoga oninanisanja. 

Često i prečesto sam se sjećao i Tita i Hitlera. No, ovom prilikom moram naglasiti kako ne razumijem ljude u mojoj dragoj Hrvatskoj čija je slika o dalekim i bogatim njemačkama, australijama i kanadama SASVIM ISKRIVLJENA. Nije mi jasno kako NE VIDE da Srbi i drugi nisu problem Hrvatskoga razvoja i napretka već brojne iskrivljene predočbe kojima ih najprije hrane njihovi najbliži rodijaci iz iseljeništva...

A ti rodijaci su (bez obzira na sve njihove stvarne i izmišljene kadilake) u ogromnoj većini su  GRADJANI ŽNJAK reda  čija riječ se čuje SAMO u Hrvatskoj. Ovdi ih razguzuju samo po NJIHOVIM pravilima i TAKO ĆE I OSTATI! Pa otuda neispričana priča i još bezbroj prevara kojima će Hrvat na Hrvata (a nije neke osobite razlike i sa nekim "sličnim" narodima i narodnostima) i (NAŽALOST) u buduće...

Ima još, ali - ČEMU? Možede li i ovo "sažvakati" a da ne popljujete mene? 

Doista, tko voli ispovjedi? Osobito one najiskrenije i najistinitije. Ljudi, osobito oni "naši" vazda su živjeli mitove i legende, a njih su "povezivale" osvete, bjesnila i mržnje. Tako primitivnu rulju nije bilo teško razguziti, a još ih je lakše "nekontrolirati" (jerbo nisu baš neki presudan faktor za nas razvijene zemlje, dovoljno je zaustaviti pucanje i klanje. Nakon što im daš PET godina "fore" da se malo emotifno "isprazne"... - ono, ki panduri: kad je tuča u bircuzu oni SUČEKAJU, pa kad su SVI NA PODU ONDAK uljetu da pravdu podijelu)

Moj dragi svećenik I...... odnedavna "grije" guzu iza rešeteka. Zabrljo sa prometnom nesrećom. Crkva ga "razdužila" obveza jerbo je, eto, sad robijaš. 

Ja, ponosni Kanadjanin učim kako UVIJEK biti nasmijan i SAMO POZITIVNO govoriti i izražavati se. Pomalo se i privikavam da SVAKO poniženje POHVALIM, PRIHVATIM I NIKADA I NIKAKO NE KRITIZIRAM.  Čak niti sa vlastitom mi hanumom. Jebi ga - NEKO može primjetiti! To mi daje neku šansu da opet nadjem neki poso.

U medjuvremenu sam kupio ovo malo kompjutorske opreme i brljam po internetu bez specijalnog cilja ZNAJUĆI da ima nekih Ljudi koji će i ovdje navratiti i shvatiti da ja baš i nisam najprljaviji lažov koga su sreli. Neki će primjetiti da sam ja davno umro (i sada samo  "odrađujem" svoj dio ovozemaljske pokore) te da bez samosažaljenja i nostalgije koristim ovaj "prozor" (Prozor može pasti, ali će se SPASTI!) kako bih skupio što mrvica od magije pojedinčeve snage. Ukoliko se koristim sredstvima i riječima koje NE VOLITE ondak to NIJE osobni napad - to je sasvim privatni nastup INDIVIDUALNOG karaktera koji sam ja debelo platio i sasvi legalno riskirao da me (a mnogi su to pravo već iskoristili) ispljuju. Iznova.

Doista NIKOME ne zamjeram. Jer, TKO još voli ispovjedi????

***** Nikako nisam ovo napisao da Vas, možebitno, "raznježim" i dobijem  "popust" na Vaše kritike i ocjene. Ja ovdje namjeravam "brljati" po internetu do samoga kraja pa sam UVJEREN kako je pošteno da Vam ponekad i ozbiljno i iskreno predočim OTKUDA ja to izlazim pred svijet i na ovaj način. Ne očekujem da se javite. No, ako to poželite, kliknite samo na moje ime ispod ovih redaka i "emajlirajte" svoju poruku, ma kakva bila - pročitaću je do kraja. Ponekad i objaviti i/ili odgovoriti.

Iskreno i s poštovanjem (i Vama i mojoj tetki u Švicarskoj),