skinuto sa naslovnice 01. maja 2007.

'ITNO & NEUPITNO

***pisma koja plačem***

…ne sakrivam se. Ni kada cmizdrčem (latvijski: PLAČEM). Jedan puleški odvjetnik u STOLJETNOJ ANTOLOGIJI ITALIJANSKE KNJIŽEVNOSTI!

Je, prije nekih 99 luftbalon ljeta, valjda - išli smo u istu školu. A, YOpet, vazda me "tukao" na basketu. Osim jednom. Kasnije nije htio igrati. Imao posla.

SVOJIM htijenjem, znanjem, trudom IZAŠAO iz balkenjskih opanaka. U svjetskog humanistu. A takvima, KOME to još treba objašnjavat, u KRČMAMA & BIRCUZIMA mjesta nije. Hebeš svjecke Antologije kad u njima nit pečenja, nit rakije, a (O)bijesno busanje u prsa junačka baš niko nit spomenit neće...

A sad, izravno iz moje pošte personalne BEZ odobrenja autora:

Dragi prijatelji,
U upravo objavljenoj antologiji TALIJANSKA KNJIŽEVNOST, Poezija i Proza od 19. stoljeća do danas (izdavač BASTOGI, 2007.) (LETTERATURA ITALIANA, Poesia e narrativa dal Secondo Novecento ad oggi, Bastogi, Editrice Italiana, 2007), uvrstili su i moju malenkost (iako sam dobro pogledao tu knjigu, čini se da sam jedini stranac u njoj).

Eto, kad me već nema u književnosti naroda kojem pripadam… Uzgred, ovo je samo konstatacija a ne izljev ogorčenosti ili tsl. Ni slučajno! Prošlo me je to odavno...


Srdačan pozdrav,
Dražan Gunjača


*******************************


Dražan Gunjača je rođen u Sinju gdje je završio srednju školu. Nakon vojne škole u Splitu, desetak je godina proveo služeći u bivšoj Jugoslavenskoj ratnoj mornarici. U međuvremenu je završio pravo u Rijeci te je napustio JNA. Već desetak godina radi kao odvjetnik u Puli.


2002. je napisao knjigu Balkanski rastanci (prevedenu i objavljenu u Njemačkoj, Austriji, SAD, BiH, Jugoslaviji i Italiji). Osim toga objavio je i zbirku pjesama Kad me ne bude više, roman Ljubav kao kazna (nastavak Balkanskih rastanaka), drame U sjeni razuma i Balkanski rulet, romane Na pola puta do neba (prvi dio trilogije o ratu na Balkanu), Snovi nemaju cijenu i Laku noć prijatelji


Dražan Gunjača, Hrvat i odvjetnik u Puli, književnik je posvećen poeziji, prozi i kazalištu za koje je objavio kazališne komade U sjeni razuma i Balkanski rulet, kojeg su s hrvatskog preveli Srdja Orbanić i Danilo Skomerčić. Radi se o tragičnoj farsi u kojoj su glavni likovi dvojica časnika bivše federalne vojske koji se, radi političkih događanja koja su nam svima poznata, nađu na suprotstavljenim stranama.


Vrijeme radnje je kraj rujna 1991 oko ponoći. Mjesto radnje je dnevna soba stana na četvrtom katu jedne zgrade u Puli, jednostavno ali lijepo namještena: kauč, dvije fotelje, stolić i ormarić s televizorom koji je još uvijek upaljen iako je program već završio, nekoliko vaza s cvijećem u kutu sobe.


Glavni likovi su: Petar, kapetan srpske vojske i Mario, kapetan u hrvatskoj vojsci. Sporedni likovi su redom: vojni policajac, dva hrvatska policajca, liječnik s medicinskom sestrom i Petrov susjed, iz čega je jasno kako je komad lako prikazati na sceni. Petar i Mario su jedan nasuprot drugoga.


Srbin će, u ovom slučaju, morati izbrisati deontološke norme i ideale koje je promicao i ta će se dihotomija zadržati do samog kraja kojeg nećemo otkriti kako bi se zadržala napetost koje ne nedostaje. Razgovor njih dvojice, kojem se priključuju i drugi likovi, pretvara se u dramu, kako daje naslutiti i sam naslov komada, metafora koja traži izraz blizak našem generacijskom govoru koji je znalački sazdan u cjelovitu strukturu aktualizirajući značajke komunizma kojeg dvojica protagonista dobro poznaju, onakvima kakve su bile za Jugoslavije ali razmatrajući i njen kraj te paralelni raspad odnosa među pojedincima i raspad njihovih intimnih života koji su narušeni tragičnim događajima.


Tako nam se autor predstavlja zanimljivom ironijom s jezičkog stajališta, ali i pažljivim promatranjem i ideološkom objektivnošću, te preciznošću vremena koje je na trenutke statično dok su interdijaloške replike duge, a jezička kontaminacija je istančana i minimalna i tako tekst ostaje na nivou hi-techa kao jedna solidna i dobro sagrađena arhitektura.


Drama optužuje rat i apsurdne etničke i vjerske sukobe, posebno one među muslimanima i katolicima, ali i nedemokratske sile koje u čovjeku stvaraju sterilnost i otuđenost. Autor nam ovdje govori o konkretnim osobama i stvarnim događajima koji su dio naše prošlosti. Tako njegova poruka želi biti stvarna i propedeutička, pa i pomoću ubačenih prostota koje su postale dijelom života mladih.


Autor gradi uvod na dvije premise od kojih jedna kaže: «Činiti zlo nije, uistinu, toliko dijabolično koliko… njegovo prekrštavanje u dobro. To znači oduzeti svim smrtima njihova značenja, preokrenuti ih i čitati naopako… Preokrenuti i iznutra srušiti kriterije istine. I naposljetku, u usta istine staviti laž!» (Denis de Rougemont).


Radi se, dakle, o djelu koje naglašava teškoću normalnog života, istovremeno negativnog i iskupljujućeg te psihopatološki složenog.

Književni kritičar iz Novog Sada u Srbiji, Rastislav Durman, o Gunjači kaže sljedeće: «…suludi ritam ronda, koji se, kao postupak, prepoznaje i u Gunjačinim romanima (pa se tako može govoriti o određenoj vrsti ritma kao konstanti Gunjačinog stila). Poslije zahuktale akcije ponovo smirenje…”. No znamo da je autor također i pjesnik koji iza sebe ima zbirku pjesama pod naslovom Kad me ne bude više čiji prijevod očekujemo.


Danas kao nikad prije, prepoznati se u suvremenosti znači zaroniti u prošlost i stoga ovakvi prijevodi koji nam omogućuju kulturne razmjene na europskom nivou, neka poput providnosti pomognu Europi samoj da se otvori prema jednoj sveobuhvatnijoj perspektivi.
 

(iz LETTERATURA ITALIANA, Poesia e narrativa dal Secondo Novecento ad oggi, Bastogi, Editrice Italiana, 2007


***********************
 

Drazan Gunjaca è nato a Sinj, dove ha terminato la scuola media. Conclusa l'istruzioni militare a Spalato, ha servito per una decina di anni nell'ex marina militare jugoslava. Nel fratempo si è laureato in Giurisprudenza a Fiume, per poi lasciare l’ex armata popolare jugoslava. Di dieci anni è avvocato a Pola.
Nel 2002 ha scritto Congedi balcanici (tradotto e pubblicato in Germania, Australia, America, Bosnia e Erzegovina, Jugoslavia e pubblicato pei i nostri tipi in Italia). Ha inoltre pubblicato la raccolta di poesie Quando non ci sarò piu; il romanzo Amore come pena (il seguito di Congedi balcanici); i drammi Il lato in ombra della ragione e Roulette balcanica; i romanzi A metà strada dal cielo (prima parte della trillogia sulla guerra nei Balcani), I sogni non hanno prezzo e Buona notte, amici miei.


Drazan Gunjaca, avvocato croato in Pola, è letterato dedito alla poesia, alla narrativa ed al teatro per il quale ha pubblicato “les pièces” drammatiche Il lato in ombra della ragione e Roulette balcanica, che ci giunge tradotta dal croato da Srdja Orbanic e Danilo Skomercic. Trattasi di una farsa tragica i cui protagonisti sono due ufficiali dell’ex esercito federale che si ritrovano da due parti opposte, per gli eventi politici di cui tutti siamo a conosenza. Il tempo dell’azione è il fine settembre del 1991, verso mezzanotte. Il luogo è il soggiorno di un appartamento al quarto piano di un condominio a Pola, arredato con gusto, ma sobriamente: un divano, due poltrone, un tavolino e uno scaffale, sul quale c’è un televisore acceso benché le trasmissioni siano già terminate, qualche vaso di fiori in un angolo della stanza. I personaggi protagonisti sono: Petar capitano dell’esercito Serbo e Mario capitano dell’esercito croato. I comprimari sono in ordine: un poliziotto militare, due poliziotti croati, il medico con l’infermiera ed un vicino di casa di Petar, questo per dire che la pièce ha facile rappresentabilità teatrale. Petar e Mario sono a confronto ed uno, il serbo, dovrà cancellare le norme deontologiche e gli ideali di cui era stato portatore; in questo iato e questa dicotomia si andrà sino alla fine che non riveleremo per mantenere viva la “suspence”. La conversazione a due, alla quale si aggiungono altre voci, si trasforma in dramma, come già preannunciato e sotteso nella metafora del titolo della piéce, nell’urgente ricerca di una lingua aderente al nostro parlato generazionale, sapientemente costruito in modo strutturale, riattualizzando le gesta del comunismo, di cui i due protagonisti sono conoscitori, così come è stato vissuto nella Jugoslavia, considerandone la fine ed il relativo disfacimento di rapporti fra individui e la loro vita di relazione che in qualche modo sembra intaccata dagli infausti eventi. Così lo scrittore si pone con “Understatement” accattivante dal punto di vista del linguaggio, ma anche per rigore di osservazione e di idelologica oggettività, per precisione temporale, che in tal caso rimane statica, mentre le repliche interdialogiche sono piane e di lunga estensione, e la contaminazione lingustica ha talora tocchi di grado infimo, pur mantenendosi la scrittura a livello di hi-tech, son architettura solida i ben costruita. I grandi processati del dramma sono: la guerra e gli assurdi conflitti etnico-religiosi, specialmente quelli tra musulmani e cattolici, ma anche i poteri non democratici, che creano nell’uomo sterilità e dissociazione. L’autore parla di persone concrete e di fatti veri, che appartengono al nostro vissuto, ed il suo messaggio vuol essere reale e propedeutico, anche attraverso quegli intecalari di turpiloquio che ormai fanno parte della vita dei più giovani. Lo scrittore costruisce l’introduzione con due exergo, uno dei quali recita: “Fare del male non è, in verità, così diabolico quanto… il suo rinomarlo bene. Ciò significa togliere a tutte le morti la loro importanza, capovolgerle, leggerle all’inverso…
Capovolgere e da dentro abbattere i criteri della verità. E alla fine, nella bocca della verità mettere le bugie!” (da “La parte del diavolo”) autore Denis de Rougemont. Opera, dunque, che evidenza una difficile normalità, inquietamente negativa e redentiva allo stesso tempo, dove c’è complessità psicopatologica e critico letterario di Novi Sad, Serbia Rastislav Durman, a proposito di Gunjaca ci dice: “… il ritmo quasi impazzito di un rondò è procedimento caratteristico dei romanzi di Gunjaca (si può parlare di un certo tipo di ritmo come costante dello stile di Gunjaca). Dopo il climax all’azione subentra la calma…” Ma sappiamo che lo scrittore è anche poeta, infatti ha all’attivo una raccolta di poesie dal titolo Quando non ci sarò più che attendiamo tradotte. Riconoscersi nella modernità, oggi come mai, significa calarsi nella storia, per cui queste traduzioni che ci permettono scambi culturali a livello eurepeo, ben giungano provvidenziali per aiutare l’Europa stessa ad aprirsi ad una prospettiva più universale.

(da LETTERATURA ITALIANA, Poesia e narrativa dal Secondo Novecento ad oggi, Bastogi, Editrice Italiana, 2007)

 *?***?*

Zašto ja sad - plačem!? A, valjda, šta mi je žena smanjila dnevnu dozu čwaraka! Onda, to liepo izgleda - eno npr. Mr. Zgovan Čmarkić se tomu raduje...

Istovremeno, u samu srcu Hrvatske jedan drugi Istinski Veliki Hrvat, znatno stariji od Dražana, Zlatko Tomičić NAJZAD dobiva članak Vraćen dignitet! Hrvatska kultura suicidalno stenje pod čizmetinama provincijskih konduktera & samokresnutih (samokrijes: egipatski Thomson) "ceca" čineći svojim samim korjenima sve ono što joj i najcrnji četnici nisu u stanju pomisliti, kamo li učiniti...

Ja nad tim - NE plačem!

Ja plačem PRIVATNO, PERSONALNO, LIČNO, OSOBNO & DIČNO jer me uzvisuje RADOST i SREĆA i ČAST kada jedan NAŠ duh i stvaratelj tako moćno zakorači u sam vrh svjetskoga dometa, a onda nastavim da cmizdrim jerbo NIKOMU svomu ne mogu objasniti ŠTA to doista znači...

U svemu tomu NEMA razlike pameti, još manje razlike novca: Čovjek je Čovjek, a kad to nije ONDA ga je i sa psom sramota porediti! Nesreća jedna...

A STVAR IĐE PREKO INTERNETA, KOLUMNA NAM RASTE (ISPOD) PETAAAA

Kao i vazda prije,

uz najiskrenije pozdrave

od Vlade iz Kanade.

Povratak na sadržaj www.VladimirKreca.com

This site was last updated 05/01/07