Jadransport.com se pojavio, bljesnuo i - nestao.  Ovim "mini-retrom" se zahvaljujem Jadransportu za kratku i zanimljivu ostvarenu suradnju.

E, a ondak je došla dvi iljade i šesta.

Autor JADRANSPORTA je postao Kanadjanin i - stranica je NA ISTOJ ADRESI ponovo proradila:

sa slovenačkim autorima, engleskim hostingom i kanadskim vlasnikom and urednikom...

Heba te mouse: kako se lahko Kanada razvija

 

 

 

Objavljeno - jest vala!

Kotrlja se bubaMara...

Ma, ne mogu da zinem a da se ne «podivim» - sebi! Rekoh li ja da Ćiro nije peder? I da će na gala rižu kod naše kosooke i neterorističke braće? I sad dok mi želite reći to što ja sigurno neću čuti, meni se preko bijela Ćirina šala iz Prištinskih dana vrti film nekih od najslađih poteza sa (vidi zla!) ZELENOGA tepiha. Hej, ne pada mi na pamet da analiziram/rasčlambiram ili što stručno «bistrim» - samo se na glas sjećam momenata igre koja vrlo često nije bila igra, a nikada samo tamo neko igranje...

O.K., ako hoćemo nabrajati šta fudbal nije, ima toga za stotinu mojih života. A, sa druge strane, ta igra - magija bubaMare – jest, opet, neuhvatljivo puno i otuda se ona vrti nemajući namjeru da bar zastane. U to ime, ime neobjašnjivog & magičnog ovim napisom se vraćam nekim od najljepših trenutaka sa (opet!) ZELENIH tepiha...

Brane Oblak. Engleska u Beogradu. Valjda sedamdesetih. Lopta je sa centra ubačena oštro na desetak metara izvan Engleskog šesnaesterca. Trojica Engleza okolo osjetno sitnijega Oblaka. On majstorski prihvaća loptu, preskače jednu nogu, izbjegava drugo tijelo i okreće se prema golu. Gledalište bulji u krilne pozicije očekujući loptu baš tamo. A onda – MUNJA! Oblak se okreće ravno prema svom čuvaru, čini varku tijelom i prije no što je Englez trepnuo – GROM! Grom Brane Oblaka!

Sa nekih 25, možda i svih trideset metara u razgoračene oči iznenađenoga gledališta munjevitom brzinom i snagom slatkoga groma uletile su – suze! Lopta je zapjevala labuđi pijev u stoljetnoj paučini gornjega desnoga kuta dok mi se učinilo, a u to i danas vjerujem, da je Engleski vratar gentlemanski skinuo kapu i mudžahedinski iskreno rekao HALAL, HALAL VJERA. Ima oblaka, ali ovakovoga groma malo sretnika u životu vidi.

Duško Bajević. Oš' malo Šantića ovdje, Mostara, Staroga mosta, Kiševića, Mostarskih kiša, poezije, ljepote, klas'ke bolan? «Rođene» si mogao i mrziti ali, nikako potcjenjivati. Pjesnici sa Neretve predvođeni princom Bajevićem su bili i ostali moja najveća slatka opoziciona tajna kontra napuvanih centara Zagreba, Beograda, pa i Saraj'va. A ja nikad nisam bio njihov službeni navijač! No, volim ih sve i danas. Sa malom razlikom – princa sa Neretve, Duška Bajevića duuuugo sam – mrzio. 38 minuta, da budem precizan.

Athena, reprezentaciji treba pobjeda od dva gola razlike za kvalifikaciju. Kod dosta povoljnog rezulata, na sredini igrališta, Bajević (vjerojatno ranije isprovociran) misleći da ga sudac ne vidi NOKAUTIRA Grčkoga igrača! Niko ne vjeruje da jedan Bajević može biti tako «jeftin». Zasluženo i odmah poslat je u svlačionicu. A onda Šurjak & Co. Sa igračem manje nastavljaju epsku borbu za dva velika gola.

 3 : 2 i svega minut ili dva (ma, to se nikad ne zna u fudbalu) prije kraja utakmice. Sve liči da je stvar završena. Igrači se u grču raštrkali svuda i osim velike borbenosti lopta je čisto «silovana»: i jedni i drugi se bore kontra preostalih sekundi. Nema tu nikakve ljepote, sve je kao hrvanje koje kida živce i na jednoj i na drugoj strani. Vrijeme prolazi mučno sporo i za jedne i za druge, ali grčko gledalište već osjetno slavi i sumnja u njihov uspjeh blijedi sa svakom novom proteklom sekundom.

A onda, kada su svi očekivali zvuk sudijske pištaljke za kraj utakmice, grčko gledalište je zanijemilo i – sudijska pištaljka je zaparala zrak. Sudac u gro planu mog ofucanog i preskupoga crno-bijeloga RIZ-ovoga TV-a pokazivao je na - CENTAR! 

Na ponovljenoj snimci Stanislav Karasi (odličan igrač ali nikada «vanzemaljac» po kvalitetima) iz nevjerovatne gužve pogađa Grčku mrežu!

Odmah mi je proletjelo kroz glavu kako sam zadnjih 38 minuta iskreno mrzio Princa sa Neretve. I odmah sam se – pokajao. Ali, više NIKAD se nisam vratio u Mostar. Nije da se plašim nokauta & poraza. Neki drugi igrači NEMINOVNO donose i neku drugu igru. Ali – još uvijek se igra. Kotrlja se bubaMara.....

Za posebne zasluge u gornjem tekstopisanju familiju mi možete pominjati direktno na ovaj moj privatni e-mail: Calgary7@shaw.ca  Fala vi na trudu & sočnoj izražajnosti!

U međuvremenu internetično & patetično, uell - i sasvim lično,

vazda veselo i sretno,    

      iz Kanade od Vašega Vlade.

Povratak na sadržaj www.VladimirKreca.com

This site was last updated 04/26/06