I bubaMara - preko Balkana...
Jedan kratki e-mail stiže jučer i kaže – starta
Balkan-liga, aj' nešto reci na tu temu, bogati!
Nisam uzbuđen ali, najprije ukrešem mojega
dvogigabajtnoga friškoga monstruma da vidim kako češlja internet i šta
može da mi na tu temu friško ponudi. Ondak primjetim kako neki
žutavo-žuti Cadillac ulazi na moj driveway a unutra palvuša ki grom.
Hajte sad pogodite koliko sam bio zainteresiran da preispitujem
«senzaciju» o Balkan-bubaMari...
I onda se desio povijesno-historijski obrat: Cadillac
jest ušao na moj driveway, lijeno se okrenuo i doista opaka plavuša
lagašno odšetala u posjet – mojemu debljem i ružnijem susjedu. Eto,
kakve se nepravde i nedemokratičnosti dešavaju u ovome mojemu tzv.
slobodnom svijetu bijelom. Ali, pošto ja nisam ni ćelav ni debeo ni
ružan ki moj susjed onda je na meni da bistrim Balkanski nogomet, a i
fudbal.
Prihvatih se posla. Red jedan u prvom članku reagiranja
na «najnoviju nogometnu ideju» - Zajec glatko i kratko kaže jok,
maltene ne reče nounaru A HOŠ SE TI MENI IZVINTI ZA OVAKO UVRIJEDLJIVO
PITANJE...
Ma šta Zajec rekao danas, ja, baš ja pripadam generaciji
koja je imala sreću da ga vidi u najboljim danima, a to se bezrezervno
cijeni i danas. Izvan zelenoga tepiha velika igračka legenda očito nije
ništa više do birokratski gmizavac čija je cijela karakterna struktura
moralno podobna i masno-guzo-centrična. Ako sam javno napisao da je
odlaskom u Iran Ćiro za mene definitivno prestao biti peder, ovom
prilikom bih još čvršće zapisao da Zajec ni u pedere ne može da se
kvalificira. Neka se drži svoje birokratske zavjetrine i svega što uz to
ide.
Slovenci su doista Slovenci. Janezi su me znali žestoko
iznervirati na najrazličitije načine, ali me nikada nisu
razočarali. Njihova reakcija je otprilike bila ovakova – kaj, bumo
pikali zuzammen opet? Pričekajte da vidimo plan & raspored, ima li
temelja za financijski uspjeh i koliki dio kolača je naš. Gotovo u dlaku
isto kao da su negdje u Nemčiji oli Ameriki. Severnoj, narauno! I opet
su tzv. Hladni Slovenci, barem u mojim očima, jedino stvarno svijetlo
mračnoga Balkana kojemu barem oni teško da ikako i pripadaju.
Bosanci imaju frku sa likvidnošću - Grude : Željo je
utakmica za prodati tristo karata, a to nije dostatno niti za kupit
trening kožnokotrljajnonapuhnute mješine za nogometanje. I tako čak i
najveće zvijezde toga sporta u Bosni, a ako hoće da se voze sa bilo čime
osim bicikla i rolšua, moraju ili vanka ili proizvoditi nevjerojatne
količine ćevapčića, bureka i još švercat sa devizama. I još se fajtat
kontra nelojalne konkurencije, pa onda potplaćivat kojekakve općinske
guzonje da im oproste porez i daju bolje pozicije za business... Grdo je
to, grdo.
Gotovo jednoglasno i bezuvjetno ideja je prihvaćena u
Srba. Čim se Džajić vrati s puta, eto i zvaničnoga Yes, bre!
Samo Dalmacija diplomatski ljubazno izbjegava reć i crno
i sivo i bijelo, te bilo što izmedju toga. Svakako, čeka se «otklon»
centra pa da se onda svi rastrču u zadatom pravcu.
Ma šta sad filozofirali jedno je nepobitna istina – i
dečki i delije su igrali jučera skupa, a onda je krvavi rat puno toga
okrenuo naopačke pa su na scenu izronili bezbrojni spasitelji &
genijalci koji su krivo proračunali da će nacionalno hermetizirani lakše
& jednostavnije skupiti više para i uspjeha. Tragičan princip sportske
(vrlo slično je i sa regular business & economy) nacionalne
hermetizacije sada se frankenštajnovski bijesno nastoji obračunati sa
herezom nekakve indirektne jugo-restauracije. Pokušati objasniti tim
vrlim deranima kako sport nije pitanje nacionalne sigurnosti, trenutne
političke vlasti & klime, te da doista nema ništa zajedničko sa
osjetljivim pitanjima suvereniteta i tragičnim posljedicama zločinačkog
divljanja derana koji su razvijali i vodili rat – još uvijek je sasvim
utopijski posao.
Definitivna utopija je nešto sasvim drugo – dečki &
derani su jučer igrali skupa i igraće i sutra; pokušati to zaustaviti
NIKOME NEĆE POĆI ZA RUKOM. Personalno očekujem «zatezanja», opstrukcije
i odlaganja ali, sasvim sigurno – i bubaMara preko Balkana!
Kako sam ja toliko pametan usrani jugonostalgičar imam i
neke druge asove u rukavu koji nepogrešivo govore tome u prilog:
I – ovdje bih stao. Izrazio bih iskreno mudžahedinsko
žaljenje što ste sa ovom «novom» idejom uznemirili nacionalne hermetiste
& fanatike. Svima drugima poručujem da se strpe i uzdrže od blatnjavih
«velikih riječi» jerbo je neminovno da se na ovaj ili onaj način
bubaMara nastavi kotrljati i preko Balkana. Elementarni razum mi govori
da bi i balvanima trebalo biti jasno kako ovime niko ne prekraja
granice, a još manje «zamazuje» svoje ratne grijehe (svakako govorim o
tzv. običnom & normalnom svijetu). Unatoč svemu, čak i nogomet je ipak
samo sport. Oni koji ovo još ne razumiju ili ne prihvataju svakako će
zagorčavati život i drugima i sebi samima. Opet, a kada su sportske, pa
tako i nogometne lige & asocijacije bile bez takovih iluzionista? Igdje,
ikada?
Na mojemu kalendaru rat je završio prije šest godina.
Hallo, gospodo, do kada možete svoju vlastitu djecu držati u
hermetizirano čistokrvnim kavezima? Nije li incest, kao direktna
posljedica takovog svjetonazora, i nakazan i nazadan? Uell, nemojte mi
odgovarati. Uputstva za lično-personalno-osobne komentare na adresu
potpisnika ovih redaka su dolje u nastavku.
Za posebne zasluge u gornjem tekstopisanju familiju mi
možete pominjati direktno na ovaj moj privatni e-mail:
Calgary7@shaw.ca Fala vi na trudu
& sočnoj izražajnosti!
U
međuvremenu internetično & patetično, uell - i sasvim lično,
vazda veselo i sretno,
iz
Kanade od Vašega Vlade.
