I bubaMara - preko Balkana...
Nisam Vam rekao već da sam ja ovdje ono što u mome selu
zovu business man, a sa ove strane grane to uopće ne zovu, već – ako ti
se baš preživljava – a ti «kopaš» sa sve četiri samo da si u igri, da
radiš.., pa onda ti zoveš njih. I to kako god oni hoće da ih zoveš jer
samo to može otvoriti vrata u onom pravcu koji može staviti kruha na
sto, malo sira i sol...
Nisam Vam rekao da već imam četrdesetdvije, a bogami i
neću. Pa kad bi ovo doznale šiparice iz mog sokaka (ljudi moji, da li je
to moguće!) šta bi one pomislile? Naime, ja sam nekih (davno) ranijih
godina primjetio da ti četrdesetogodišnjaci postaju intenzivno «aktivni»
baš sa šiparicama, pa sam «izračunao» da je sad moje vrijeme i NNNI
(ništa nas ne smije iznenaditi) – neće mene sad neko «hvatati» na
(nevažne) detaljčiće...
Kakve sad sve ovo veze ima sa nogometom, da prostiš –
fudbalom?!
Nedavno je «bljesnula» ideja o Balkanskoj ligi. U
međuvremenu ste i sami bili svjedoci velikih riječi i još većih
diskvalifikacija, pokrenula se lavina zakočenih frustracija & političkih
kombinacija, a najmanje je riječi bilo o fudbalu i onome što on doista
jest – igra & business.
Sa svoje strane nisam bio iznenađen već samo javno rekao
da, Bože moj, pa i vrijeme je da to krene. Igra. I posao. Ništa drugo.
E, tu me «našlo» nekoliko njih otkrivajući nepogrešivo
mju nepopravljivu jugonostalgičnost koja odmah podrazumijeva
restauraciju Jugoslavije sa milim Slobicom na čelu, Šešeljem na
grkljanu, and Martićem na pendreku. Svakako, «stvar» podrazumijeva
«plejadu» provjerenih (para)vojnih prvoboraca & ideologiju voljim, a što
ne voljim – koljim.
I, u tom ozračenju razočarano i uvrijeđeno do koske piše
mi jedan Samoborac kako je još njegova baka, a ne samo deda, sanjala
Nezavisnu Hrvatsku i da moje bezdušno & bezobrazno napadanje i
vrijeđanje Hrvatske ne da nije prihvatljivo već je /!#%/)=$¨(?*...
Te on, kao redoviti posjetitelj internetske stranice
koja sve ovo objavljuje, iskreno «misli» (zahtijeva, reklo bi se po tonu
nastupa) kako ovakovim rekcionašima moga tipa tu nipošto mjesta nije...
Najljepše u ovoj priči svakako jest što smo mi «opalili»
svaki svoje i što su svu učesnici ovoga prepucavanja (a što bi drugo to
moglo biti?!) potpisali svoje «uratke» svojim stvarnim imenom i punom
e-mail adresom. Onako, da se nađe, ako baš neko hoće da nastavi
tamburanje na stare Balkanske teme...
Ovaj uvrijeđeni Hrvat nije primjetio da bih ja možda
mogao biti Hrvat. Jok – čak i da su mi sva krvna zrnca 120%
crven-bijelo-plava, on je odmah pouzdano zaključio da je uvreda duboka &
prljava, da napada samobitnost Hrvatske, ugrožava ustavni poredak mlade
demokracije i direktno vrijeđa baku & deku mu.
Ja sam primjetio sa svoje strane da je deran otužno
histeričan i preplašen od mogućnosti da jednoga dana Dinamo krene za
Beograd na regularnu tekmu, a on ostane u Zagrebu jerbo mu je «petlja»
junačka tanja no što bi on volio misliti.
Znači – zatvoren iza ustava, nezavisnosti, mlade
demokracije i, svakako, žrtava on živi svoj zatvoreni, betonirani
BALKANSKI MIT vjerujući da se približava Europi, a niti ne pomišlja da
«zaviri» kako to rade DANAS na primjer – Albanci...
A «Kockasti» popušiše dvojku od rižoklopa i nounar
Slobodne piše da je moglo i – gore. Još taj isti nounar piše kako se to
rižoklopima nije desilo slučajno i da puno toga «miriše» na rad i dosta
kompjutorske asistencije od igre na terenu do ćanife ispod tribina.
Nipošto se nisam poradovao porazu Kockastih ali mi se
čini da se pogled na «inferiorne» (makar i fudbalski) rižoklope
definitivno – mijenja.
Obradovalo me što je nounar (hej, DA –namjerno pišem
nounar jerbo je rodijak Ercegovac i kad on tako piše – ja mu vjerujem!)
primjetio disciplinu, planiranje i rad kao nužnosti u modernom svijetu
sporta. Nekoliko puta u istom osvrtu na pomenutu utakmicu on je rekao da
doista sjajna titula trećih na svijetu NIJE dovoljna za pobjedu – svaka
utakmica se radi od samog početka do kraja sa ciljem pobjede. I tu –
nema titula, već puuuuno znoja i rada.
Rekao je moj slatki nounar još nekoliko sjajnih i
lijepih ali, ja bih se ovdje zaustavio i zamolio onoga mojega
državotvornog Hrvata da – razmisli. Još samo prije desetak godina kada
bi bilo tko otišao iz Europe da odigra koju sa rižoklopima to je
uglavnom bio – vic. Rižoklopi se nikada (barem meni nije poznato) nisu
žalili na ove ili one političke finte istovremeno tiho dovodeći u svoje
redove raznorazne europske i druge stručnjake, pa i nogometaše i – evo
ih u ne slučajnoj (nipošto!) epizodi pobjednika.
Da li bi nacionalni hermetizam mogao donijeti te
rezultate? Uell, neka si dečkec pronadje odgovor. I – u kontekstu ovoga
mojega naslova najvažnije: da li su time «miksom» na bilo koji način
ugrožena Korejska, Kineska i Iranska državotvornost, samobitnost,
povijest, žrtve (ostatak navoda po volji čitatelja).., ili je i samo ovo
pitanje otužno smiješno. Čak i nogometno-političko-fudbalskom laiku?
Ma «vataj» me sad da Kina i Hrvatska nisu isto! A kad je
to neko uopće i rekao?!
Uglavnom, kada se govori o mogućoj Balkanskoj ligi onda
se sve frustracije iz cijelih života nastoje «zamijesiti» u nešto
prljavo i proizvod ne može biti čist. Ja sam izrazio moje tvrdo
uvjerenje da će ta liga «proraditi» u interesu nogometa i posla. Nisam
razočaran kontranapadima na takovo mišljenje jer – i to je dio igre.
Ali, ne dirajte grobove, žrtve i ustave. Pogotovo ne one «njihove» -
pobrinite se o stvarima kod svoje vlastite kuće i nema nikakve opasnosti
da vam se bake i deke uvrijede igrom dvadesetdvojice derana koji u jedan
sat igranja proizvedu (u prosjeku) više čistog novca od osrednje fabrike
sa barem 1000 zaposlenih.
Balkanska liga je ipak igrački, sportski i poslovni
koncept koji ne puca na granice, ponos i povijest već proizvodi novac i
podiže kvalitet same igre. A bake i deke to nikada nisu smatrale napadom
& uvredom.
Iznenadno i dramatično smanjenje penzija i poskupljenje
lijekova sa uvozom trećeklasne medicinske opreme koja ubija bi mogla
biti dobra tema da se briga o ponosu bake i deke adresira na stvarne i
isključivo nacionalno neodvisne adrese.
Pa, ako se to riješi, eto nešto «municije» da se
«obračuna» i sa zlom neke tamo nepojmljive nogometne avanture.
Put do civilizirane Europe ipak ne započinje na Prateru
ili Jelisejskim poljima – «stvar» počinje u rasklimanim lokalnim
autobusima. Čak i u Hrvatskoj. A o Balkanu da i ne govorimo.
Svim bakam i dekama Balkana ovo (i puno, puno više toga)
je davno bilo jasno. Još im je svima jasno da ih jedan sport (ma kako se
zvao) i posao nije i nikad neće vrijeđati. Unuci, prosim Vas lepo, prije
no što u ime svoje bake i deke pljunete na nekoga (pa makar to bio i ja)
dajte si dva minuta i pitajte njih osobno šta oni doista misle o tome.
Hvala.
Uputstva za lično-personalno-osobne komentare na adresu potpisnika ovih
redaka su dolje u nastavku.
Za posebne zasluge u gornjem tekstopisanju familiju mi
možete pominjati direktno na ovaj moj privatni e-mail:
klikni i napiši! Fala vi na trudu
& sočnoj izražajnosti!
U
međuvremenu internetično & patetično, uell - i sasvim lično,
vazda veselo i sretno,
iz
Kanade od Vašega Vlade.
