NAPOMENA:
gotovo da bih se "poigrao"
sa Profesorom i pitao ga sjeća li se pjesme Čorbislava Bore (za
ideale.., la-la itd) ali ostajem doživotno kljakav i impotentan u
saznanju koje dokazuje kako u mojoj (bivšoj) domovini nema prostora za
(kvazi)politički spektar, da nekih drugih nepolitičkih spektara i nije
bilo (pa ih POSLJEDIČNO nema i neće biti), te da za koji će nam Turčin
spektri i rad na Sebi i Svome kad možemo Njihove Gargamele "sjebati" u
dva poteza. Kakvi "spektri" mučki kad nas zlo & monstum boljševizma
ganja (kriči na sav glas Glas Koncila ovijeh dana...). Viđaš, Profesore
đe pravi problem jest. A čim se to zgotivi, oma ćemo postat dolorski
miluneri jer je Šime Đodan još 1990te izračuno da će Naši iz svijeta oma
donit jedno 150 miljardi. Dolora. Kaj je to skontra jebenijeh jedva 30
miljardi duga danaske?
Daklem Profesore, svaka
čast, ali u cijelom članku nema nikakvoga dokaza da nisi bio
jugokomunjara, a još manje boljševik. Daklem - ti si dušman. Okreni se
oko sebe pa mi dokaži da nisi. A za pare ne pitaj Đodana ništa. On Tebi
i takvima ka Ti ništa i nije obećo.
DEUSTAŠIZACIJA
Prof. dr. ZDRAVKO BAZDAN,
VODITELJ SURADNOG CENTRA HRVATSKOG HELSINŠKOG ODBORA
nedjelja, 12.9.2004.
piše Jasmina MRVALJEVIĆ
Očekujem Sanaderov treći korak
Sanaderov govor u Bleiburgu i Jasenovcu, kojim je
na smetište povijesti smjestio ustaše i NDH, smatram prvom fazom
deustašizacije Hrvatske, a inicijativom o preimenovanju ulica Mile
Budaka i uklanjanju spomenika Francetiću Sanader je okončao i drugu
fazu. Nadam se da će uslijediti i treća, posljednja faza deustašizacije,
a ta je ukidanje, odnosno preimenovanje naše novčane jedinice — kune
Po svom značenju i poruci kuna je isto što i Ulica
Mile Budaka, jer i jedno i drugo glorificira kult Ante Pavelića. Naime,
kuna nikad u povijesti našega naroda nije bila novčana jedinica, to je
postala tek s osnivanjem NDH
Na dnevnom redu sjednice Gradskog vijeća u Gospiću,
već je objavljeno, naći će se i prijedlog preimenovanja tamošnje Ulice
Mile Budaka, a prema neslužbenim najavama, o istom pitanju uskoro će se
izjasniti i njihovi kolege iz Dubrovnika, gdje također postoji ulica
koja nosi naziv nekadašnjeg ministra prosvjete bogoštovlja i nastave u
vladi NDH.
Diranje rana iz povijesti, te javno i izravno
kritiziranje veličanja kulta NDH-zije, uža su specijalnost profesora
međunarodne ekonomije na Dubrovačkom sveučilištu i voditelja Suradnog
centra Hrvatskog helsinškog odbora za Dubrovačko-neretvansku županiju
dr. Zdravka Bazdana, čije su zamisli proteklih godina teško nailazile na
"plodno tlo". Vijest o realizaciji inicijative, za čije se ostvarenje u
Dubrovniku bez uspjeha zalagao više od desetljeća, prokomentirao je na
sljedeći način:
— Čekam sjednicu Gradskog vijeća i osobno ću biti
prisutan brzom preimenovanju dubrovačke Ulice Mile Budaka, koja bi,
doznajem, konačno trebala biti među temama. Unaprijed čestitam
predsjedniku GV-a Nikoli Obuljenu te svim vijećnicima, posebno onima iz
redova SDP-a koji su do sada, osim prof. Pera Portolana, u vezi s tim
sramotno šutjeli — reći će Bazdan, apostrofirajući:
— Pa, molim vas, tu temu već najavljuju u Gospiću,
mjestu Budakova zloglasnoga govora, gdje je 4. lipnja 1941. ustaški
doglavnik i Pavelićeva desna ruka, među ostalim, rekao: "Jedan dio Srba
ćemo pobiti, drugi raseliti, a treći prekrstiti na katoličku vjeru."
U Hrvatskoj još 16 ulica nosi ime Mile Budaka, a
neslužbena najava o skorašnjem preimenovanju dubrovačke stiže nakon
generalne preporuke hrvatskog premijera dr. Ive Sanadera. Budući da ste
tim povodom već nekoliko puta "izgubili bitku", jeste li se nadali da
ćete dobiti rat?
— Sada je to inicijativa političkog vrha, odnosno
predsjednika Vlade RH, i valjda je priči kraj. Izravna je Budakova veza
s NDH, tvorevinom koja je, po mojem mišljenju, najveća sramota
hrvatskoga naroda, te sam se za preimenovanje te dubrovačke ulice u
nekoliko navrata zauzimao još od 1993. godine. Da je bilo volje, moj
prijedlog bi bio razmatran već na prvoj radnoj sjednici, ali tadašnji
predsjednik GV-a Darinko Iveković uputio me je na redovitu proceduru i
Odbor za imenovanje ulica. Shvatio sam da će to biti teška bitka,
osobito kad je u to vrijeme aktualni predsjednik Odbora Antun Kisić
počeo otezati sa sjednicom. Nakon osam mjeseci jedan od članova — Željan
Konsuo — pismeno se obratio Odboru i pojasnio da daje ostavku "jer se ne
snalazi oko teme Ulice Mile Budaka".
BITKA DUGA DESET GODINA
Dakle, vruća tema uopće nije dolazila na dnevni red
sjednice Odbora?
— Točno, premda sam privatno, te putem vijećničkih
pitanja, tražio sazivanje sastanka kako bismo se usuglasili oko moga
prijedloga. Tek nakon dvije godine održana je druga sjednica Odbora,
čiji su članovi, osim mene, bili i Katica Baljević, te Vido Bogdanović,
pa sam tom prigodom u 14 točaka sustavno objasnio zašto Ulicu Mile
Budaka treba preimenovati u ulicu dubrovačkih branitelja, ali je
Bogdanović tada kazao kako je "to mala ulica za tako značajno ime".
Preformulirao sam prijedlog, zatraživši da ulica nosi naziv branitelja
Srđa, brda u čijem je podnožju Dubrovnik i odakle je spašen Grad, ali
nakon glasovanja svi u Odboru bili su protiv. Tek 1996. godine
predsjednik Odbora izvijestio je Gradsko vijeće o tijeku glasovanja,
nakon čega sam tražio izjašnjavanje svih vijećnika o mom prijedlogu, što
je ponovno odbijeno. Bilo mi je jasno da sam tu bitku izgubio, ali nadao
sam se da neću izgubiti rat.
Pokazalo se da u Dubrovniku ima i važnijih tema od
preimenovanja Ulice Mile Budaka.
— U sljedećem sazivu Gradskog vijeća predsjednikom
resornog Odbora postao je Srećko Kljunak, kojega sam pismeno zamolio za
pomoć ovim povodom. Reakcija Odbora bila je pozitivna, te su odlučili da
se navedena ulica preimenuje u ulicu političkih zatvorenika, što je,
jasno, bilo prihvatljivo jer su oni sinonim nedemokracije koja je
obilježila prošli sustav. Međutim, iako sam dodatno nekoliko puta
razgovarao s tadašnjim gradonačelnikom Vidom Bogdanovićem, te prvim
čovjekom GV-a Đurom Kolićem, prijedlog Odbora nikad nije išao na
raspravu jer, kako su rekli, "nije bilo vremena". Raduje me da u
aktualnom trenutku, nakon inicijative s političkog vrha, prijedlog o
preimenovanju Ulice Mile Budaka nailazi na "plodno tlo", i drago mi je
što time premijer Ivo Sanader nastavlja deustašizaciju Hrvatske koju je
započeo.
UKIDANJE KUNE
Vjerojatno mislite na "Hristos se rodi" i
premijerovu božićnu čestitku hrvatskim državljanima pravoslavne vjere,
koja je pobrala simpatije demokratske Europe, ali ne i zagrijanih
desničara.
— Božićna čestitka, te zatim premijerov govor u
Bleiburgu i Jasenovcu kojim je na smetište povijesti smjestio ustaše i
NDH, smatram prvom fazom deustašizacije Hrvatske, a dr. Sanader taj
proces nastavlja inicijativom o preimenovanju ulica Mile Budaka i
uklanjanju spomenika Francetiću, koju bih definirao kao drugu fazu.
Nadam se da će uslijediti i treća, koja bi po mojem mišljenju trebala
biti posljednja faza deustašizacije, a tiče se ukidanja naše novčane
jedinice kune. Po svom značenju i poruci, kuna je isto što i ulica Mile
Budaka, jer i jedno i drugo glorificira kult Ante Pavelića. Naime, kuna
nikad u povijesti našega naroda nije bila novčana jedinica, to je
postala tek s osnivanjem NDH.
HDZ-ovi političari su, međutim, nakon demokratskih
promjena imali drukčija, suprotna tumačenja.
— Naravno, kako bi opravdali namjeru da naša moneta
ponese taj naziv, o čemu je bilo riječi i na srpanjskoj sjednici Sabora
1993. godine, kad je i odlučeno da je hrvatska novčana jedinica kuna
koja se dijeli na 100 lipa. Naime, Zakonskom odredbom o novcu NDH od 7.
srpnja 1941. u prvom članku navodi se da je novčana jedinica kuna, koja
se dijeli na 100 banica, a kako se već tridesetak godina bavim
numizmatikom, podsjećam da je istina u sljedećem: banica je kovanica s
konturom kune u trku na lijevo, kovana prvo u Pakracu oko 1237., a naziv
joj je dao numizmatičar Ćiro Truhelka. To je bio srebrnjak od 15 mm i
kolao je u vrijeme vladavine slavonskih banova, no tek 1934. godine
pojavljuje se promidžbeni srebrnjak od 5 kuna Ustaškog pokreta u
emigraciji, kovan u Mađarskoj. Znate, svaki put kada dodirnem kunu
osjećam se kao da uživo srećem sve ideologe i koljače NDH, na čelu s
Francetićem, Budakom i Pavelićem.
MENTALNA HIGIJENA BEZ NDH
Kakav je smisao "ukidanja" kune sada, kada se
Hrvatska bliži ulasku u Europsku uniju i euru kao službenoj valuti?
— To je nužno zbog mentalne higijene našega naroda.
Psiha javnosti se promijenila u prvom redu zbog utjecaja medija, odnosno
obrazovanih i demokraciji i pravnoj državi sklonih novinara. Njima hvala
za novo mentalno stanje u kojemu ima sve manje mjesta za Budakove ulice
i insignije što veličaju Pavelića i NDH, a kuna je to par excellance.
Promjenom naziva naše novčane jedinice zasigurno ćemo ubrzati put u
Europu, kojoj će to biti zalog da smo završili s trećom fazom
deustašizacije.
Što se tiče EU-a, ključno je pitanje upravo
mentalna higijena i odnos hrvatske javnosti prema NDH i Paveliću, a po
mojem sudu, nismo na putu u Europu ispred slabije razvijenih zemalja
poput Bugarske i Rumunjske upravo zbog naklonosti velikog dijela
hrvatskog pučanstva kvinsliškoj soldateski. U to sam se uvjerio prigodom
brojnih kontakata s veleposlanicima razvijenih zemalja, koji su mi to
diplomatski, naravno, dali do znanja.
Zbog Vaše retorike i javnog kritiziranja kulta
NDH-zije, često ste bili metom anonimnih prijetnji proteklih godina.
Mnogima se neće dopasti ni Vaše zalaganje za promjenu imena hrvatske
valute.
— Jesam, od 1993. do 2000. primio sam više od 100
anonimnih telefonskih poziva te pisama u kojima su mi prijetili fizičkom
likvidacijom mene i moje djece. U cijeloj priči motivira me sjajni Ustav
RH, u čijim izvorišnim osnovama stoji da se naša Hrvatska temelji na
antifašizmu, a u dijelu "Ljudska prava i temeljne slobode" navodi se da
svi građani RH imaju ista prava, bez obzira na naciju i vjeru. Ispunjava
me maksima Abrahama Lincolna, koji je rekao: "Što je patriotizam bez
žrtvovanja." Podnosim je, jer želim da moja zemlja bude Hrvatska s
vedrim i nasmijanim ozračjem za sve svoje građane.
Jasmina MRVALJEVIĆ
Voditelj Internet odjela: Augustin
Gattin
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA
DALMACIJA, 1999-2004.
Pročitali ste? Fala. Ne
jedite se puno. Postanite kenijci, zimbabveanci, iračani ili - ki ja -
kanadjanovi. Ako to more pomoć. Ja bi najradije u Marsovce, ali ne
zaprimavaju useljeničke molbe u mojoj županiji. Ove godne. Pa, eto, dok
čekam, ubijam vrijeme seruckajuć po imtertetu....
Daklem,
