|
yellow cantun
(pogled s
toplije strane planete)
TEK U NEVOLJI VIDIŠ KOME
SI
SVE BIO PRIJATELJ
LIEPA NOSTRA
Zakonita plače,
dirnuta Kutlinim izlaskom: Ima pravde, ima pravne države, ima
Boga im ćaćinaaaa! I zato ne vjerujem ni u što od tog, jedino u
Svetu Korupcijuuuu! - izašla iz WCO-a - A Vlada zabranila uvoz
papkara, a u nas papaka za bacanje, pa ludilu nikad krajaaaa! -
Daj, skini mudante, jeba te! A skinila sam ih! Ma, skini ih s
glave i stavi na pripadajuće ono misto, skroz si poludila! Ako
netko dođe, pitat će se među koje je pizde zaluta.
€€€
I sreća da je došla
izborna šutnja. Muuuk, moš čut vinsku mušicu oko noseva
(nosova?!) većine zastupnika. A moš i Uvaženoga, ex komunjaru,
pa reformiranog hadezeovca, a sad izlazi samostalno, bez
Uvažene, i pomaže starijima i bolesnima zaokružit sebe na
listićima i... I da Papane, ima li koja stolica viška. Papan
promatrač, da je li kome ispa takujin, da evo sad ću ja to,
strpite se, ionako ne mogu više trpit - hmmm-puhh! - i da evo,
Vaša Inkontinencijo, zavalite se u stolicu.
€€€
Ufff, smrada! Je li
ovo zaudara trulost u državi daleko od Danske, il' je
Shakespeare opet posra nekog ludog Hamleta? A drug je Baja
pocrvenio i da šta se bunite, šta nam fali, rast industrijske
proizvodnje je 9,8%. a šta će tek bit kad budemo imali
industriju! Eno, pitajte kancelare Račmana & Sanadera.
€€€
A Uvaženi, da Papane,
moraš li na svakim izborima napravit sranje; ti bi mene i u
govna uvalija, a - i trčao za njim oko izbornih rezultata, pa
poskliznuo preko meke stolice, zahvatio lijevim jajnikom -
GONNG! - kutije i sve se opće rasulo ... pa se spotaknuo o
izborni prag i uletio glavom u gorespomenutu Papanovu stolicu –
SRANJOINŠUAPČKMTRN!
€€€
Hitna Čistoća pokupila
Uvaženoga, a Mate nepovjerenik, da Papane, izbaci govna vanka. A
Papan: - Ajmo, smradovi, ispadajte, moram skupit listiće, vidi,
sad su ka polovni toaletni, a Uvaženi je zagovna pola kandidata.
Pa izbacio Baju, Antu Đukića Srpa i sve po spisku.
€€€
Došli doma, a u
Vijestima Miroslav Hip Hop dragovoljno vraća milijune stečene za
vladavine Oca i sina i duha domoljubnoga svetog. Pa doša i
Kutle, da kad je ova država poštena, bit će i on, i vratija
milijune; pa Gucić, Kovač, Novosel, Pašalić, Barač ... svi oni
vratili lovu, čistu, opranu, i još neki, da nisu ni oni kurbini
sinovi, i evo i njihove love nazad i ... I procvitala Hrvatska
bez stranih kredita.
A izabrani se biraju.
JEBALKANOSLAVIJA
U posljednje vrijeme da sve češće čuju, u ovaj ili onaj celofan
upakirane, zanimljive inicijative za spajanjem balkanskih
zemalja u jednu. Za početak se, dakako, ne bi baš sve spojile,
već recimo njih pet ili šest.
Uloga Hrvatske u svemu tome bila bi slovenska, ili da budemo
jasniji, mi bismo u toj asocijaciji zamijenili Sloveniju u
nekadašnjoj Yugi 45, pošto međunarodna zajednica, koja je samo
umjetna tvorevina na tlu bivše međunarodne zajednice, Sloveniju
ne vidi u toj Balkanoslaviji, pa ju je baj d vej već primila i u
EU, a ionako se ovima na Balkanu ne sviđa njen standard, jezik i
ostalo.
BiH bi nadalje bila BiH: pa obvezna Srbija, pa Makedonija,
Crna Gora... A kao šesta republika za početak bi mogla postati
Bugarska, njezin jezik nam je - tako kažu - bliži od slovenskog,
a i standard, kupovna moć i tako to.
I što se tu itko ima nešto buniti i stvarati paniku medu
besposlenim stanovništvom?! Ne bi to bilo tako loše po Hrvatsku.
Dapače. Jednoga dana bi se mogla odcijepiti, pa proglasiti
samostalnost, pa zatražiti priznanje UN-a, pa se tajno
naoružati, pa se braniti od Srbije, pa dođu "plave kacige"
uspostaviti tampone po zonama, pa...
Pa... ne znam zašto mi je sve ovo nekako poznato,
prepoznato; mislim, ne previše poznato, već prepoznato od
glagola prepoznati.
SRETNA NOVA
GRADIŠKA
Uff. Cvita, cili dućan
ti smrdi! Izbaci te olvejz varnka! Ona, da to vonjaju bakalari
bez krilaca. Ma koji vonj?! Vidiš da nisu friški! A ona, da kako
će bakalar biti frižak i... Ma ljudiii, prodaju nam stare
bakalare!
Rulja se skupila i
vonjala, a ja jednoga većega utrpao u gaće i kidam nalijevo sto
metara s bolnim preponama. Cvita me dostigla i bacila se na
mene, pa se ja bacio na nju... pa bacili bacačinu; a ona da
napipala sam bakalar, živ je...ufphuh... evo mi bura odnila
mudante i...
€€€
I Jozo pandurija, da
šta je ovo, širimo nemoral na javnome mistu, a. Ma, koji
nemoral, Jozo?! A kad politkomesari i ostali hadezejno-liberalni
socijaldemokrati u izravnome prijenosu šire nemoral u zdrav
mozak na javnome mjestu, jer to nije njihova privatna kuća, nego
dakle javna, onda ne činite ništa i...
€€€
...I Jozi panduriji
glava opičila u veliki kamen - ŠUPLJUUNNG! - kojim je Zakonita
pokušala pogoditi moje bubrege bijele i od njih napraviti
Trumanova jaja u prahu, i da Cvita, kurbetino, ostavi mi mužev
bakalar; A Jozo u srednjem uhu začuo Zvončićiii, pa Tiiiha noooć
... pa afanao na tle.
€€€
Cvita tražila mudante.
Zakonita tražila kamen, Carla del Ponte Rosso tražila čekove i
gotovinu bez odgode i sve nas, ja spremao bakalar u gaće, kad
naišao fra Paško, da silo nečista, jel' ovo došla Sodoma i
Komora Gospodarska ili je Sudnji stečaj? Bit ćete mi svjedoci
pokajnici! Svi odma u crkvu na ispovid!
€€€
Zakonita pokajnik, da
velečasni, niti bakalar mirisala nit ga okusila; Cvita pokajnik,
da ona je samo bakalar pomirisala, ali nije okusila jer je došla
ova tuka Zakonita i potegla kamenom i... I Zakonita, da saš
vidit svoga Boga, ionako smo u crkvi, i bacila se na nju; ja
pokajnik se bacio na obje, a fra Paško nas izbacio vanka i da
zreli ste za pakao vječne hrvatske šutnje, bez obzira na vječna
poskupljenja, jad i bijedu. Mrš! Oni bi grupnjak tu.
€€€
A grad blagdanski
ukrašen penzionerima koji vise po kontejnerima i svijetle im se
odijela od izlizanosti, pa prosvjednicima i transparentima »Doli
Vlada naša nada!«, pa svečano vise neki iz naše zgrade, na
konopima; pa izvisili svi koji imaju pravo na štrajk i radnu
obvezu u slučaju štrajka; pa doteturao Jozo Pandurija, da ima
osjećaj kao da je udaren i tko mu je obukao uniformu i zašto mu
je šapka ulupljena i zašto mu je glava ulup...
DUŠEVNA BOL NA RAČUNU MOM
Osobe s duševnom boli moderna medicina je odavno već nazvala
duševnim bolesnicima i liječila ih, uglavnom bez većeg uspjeha,
u ustanovama poznatijim kao duševne bolnice.
No, više nije tako. Duševna bol danas se -barem u nas- uspješno
liječi novim sredstvima, i to ne u bolnicama, već u sudnicima.
Sudnice, dakle, zamijenile ludnice. A za sve su zaslužni neki
naši poznati političari. Jedan od najzaslužnijih, koji je među
prvima obolio od duševne boli i na sebi primijenio novu metodu
je svakako pionir gospodskog kriminala u modernih Hrvata,
Borislav Škegro.
Kako je on financijski stručnjak, nije mu dugo trebalo - iako
pod utjecajem duševne boli - da se dosjeti kako se bol može
najučinkovitije liječiti financijskom metodom: duševno
oboljelome isplati se nekoliko stotina tisuća kuna - i on istog
trena ozdravi.
I sad su, tim revolucionarnim otkrićem, najzbunjeniji psihijatri
u bolnicama, jer da im navodno nedostaje tog novog lijeka -
kuna, pa uporno nastavljaju bolesnicima davati tablete. |
Nije da se žalim što volim „džabalesku“, ali ta
činjenica da sam u tih deset godina dobio AUTOMOBIL (Chev. Impala!),
luksuzni vikend, nezanemarljivu količinu gotova novca i bezbrojne
količine (skupih) alkoholnih bočica, bogate žderačine od kojih neke na
izuzetno ekskulzivnim mjestima, razno-razne tehnološke „igračke“ i ko
zna šta još; TA ČINJENICA – optužuje i rastužuje: kako god pogledaš
KNJIGA je – MARGINALNA & MARGINALIZIRANA. Izgleda da smo SVI postali
turbopismeni & turboznalci čim se dohvatimo kompjutorske tastature...
Ili bar kompjutorskog riječnika. Čak i kad doista pojma nemamo o čemu
zapravo drombuljamo...
Moj prvi korak u ovome dubokom i iskrenom kajanju je
pitanje – (t)ko mi može pomoći da nabavim (i kupim) onu običnu mehaničku
pisaću mašinu Unis TBM? Moja privatna email adresa je
Calgary7 . Naime, sit sam „tehnologije“ koja je od pisane riječi
načinila hiperprodukciju „pisanoga“ koje nema nikakvu vezu sa „disanjem“
riječi prije se ista ZAPIŠE, stavi na papir...
Znam da Vam sve ovo može izgledati primitivno patetično
i deplasirano, pogotovu što ste svi skupa PRISILJENI svaki dan čitati
toliko toga ALI, zastanite na trenutak i promotrite ŠTA to „čitate“!
Moj prošlogodišnji obujam čitanja je bio preko DVIJE
HILJADE sati! Nagrada – magistarska titula i poprilično (još uvijek
TEORETSKI) „mastan“ ček no, ja ne osjećam da sam čitao; ja sam samo
odrađivao jedan projekat koji je bio nužnost moje egzistencije u
zemlji koja ne miluje niti svoje, a meni je bez ovoga „projekta“ i metla
bila neizvjesna...
Dakle, nije tu bilo nikakvog čitanja već isključivoga
„čupanja“ egzistencijalnog interesa gdje je „alternativa“ bila toliko
neprihvatljiva da je snaga toga MORANJA jednostavno „genocidirala“ svaki
drugi cilj i poriv/interes na horizontu mojega vidokruga...
Je, imamo i titule. ZVUČNE. Skupe i prestižne. Ali –
nemamo produhovljenosti, a obrazovanje je specijalistički
instrumentalizirano do iskorijenjenosti svake zdrave (prirodne) logike i
jade jadnoga Zdravoga Razuma. Gospon dolar (i u tom smislu Kuna, Šekel a
i Rubalj; pa onda redom tako) je UNIVERZALNO „opravdanje“ za svaki
besmisao i – monstruozno još gore – zločin: kada se „slože“ titula i
zamjetljiva količina dolara onda oni (a bez pretjerivanja se može
ustvrditi SVI) „ispod“ toga „nivoa“ MORAJU „začepit“, skinuti gaće i –
„uživati“...
Sjećam se mojega dragoga ANTE BUDIMIRA (Hrvat po
zanimanju od 29. Novembra 1991.) koji je znao na ovo reć Krečo
nemoj ti meni tu simplificirati! Joj, sad još moram priznati da
nijedan riječnik te 1986. – a koji je meni bio dostupan (grebi ga,
Google se nije tada prodavao u mome selu!) – NIJE imao entry
simplificirati... Tako je prošlo čak i nekoliko godina prije no
što sam se dosjetio jadu a šta je to meni moj dragi Antiša htio zapravo
reć...
No, eto, nešto sjećanja i malo čituckanja na kraju
podari meni prijevod Antišinih riječi.
Sve skupa staromodno i smiješno. No, MENI, važno
i ja se ponosim što to mogu i javno reć jer ima još takvih primjera. A
najvažnije je što MOJA želja da ne umrem na tom polju brljivo ljudskog
impulsa NIJE zamrla, još manje odustala...
I, kao što vidite, odjednom je moj riječnik i tekst
poprilično različit od uobičajenog stila i načina na ovim stranicama.
Ipak, NISAM se promijenio! Samo sam odlučio „zagrebati“ papir kada me
„strefila“ petrinjska „revolveraška istina“...
U Petrinji sam proživio neke dvije godine (Katarine
Zrinski 17, fala na pitanju) i znam kako su u mraku uz Petrinjčicu
iza DD-a (NAJkafić toga vremena u Petrinji) pljuštali šamari, a znam za
barem jedan slučaj silovanja. Derani (od kojih neki ozbiljni najprije
faktori, a danas i čimbenici) su tako rješavali „intimne situacije“ i
ondak veseli se vraćali na šank da sljušte još koju s nogu i dično
obznane veselu društvu (u kojem se uvijek našla i koja nezainteresirana
drugarica oli gospoja!) kako su poučili tu i tu kučku (SVI su znali puni
identitet „kučke“) a da ko je gazda i tako to...
Onda, oko ponoći, veselo društvo je sjedalo u svoje
bjesne kočije i nastavljalo „slavlje“ na plesnjaku obližnjeg Pigika...
Pripišite mi zluradost ili pljuvanje Petrinje ali, ako
se makar malo pošteno prisjetite svojih petrinja, možete li čista srca
reć da za nešto slično, ne rijetko i gore, ne znate i sami iz
svojih raznoraznih petrinja?
„Ljubavni jadi“ proeuropske Rvacke danas su toliko
„albanski“ da se decenijama nisam usudio prozboriti ništa o ovoj temi.
Istovremeno i moja (pokojna) mater, sestra, pa i njena kćer su bile
izložene kompletnom spektru toga divljačkog „običaja“ koji ne pokazuje
znake umora. Čak niti pred toliko obećavajućom demokracijom.
„Kučke“ MORAJU znati koliko nam bola nanose!
A kad to odbiju, onda se – ubiju! A šta drugo!?!
NE oprostite mi što gotovo prostački ovdje podvlačim
„point“ sa uvodnom rečenicom R. Konstantinovića (knjiga Filosofija
palanke) – Iskustvo nam je (ja dodajem - i REALNOST)
palanačko! Sa svoje strane PITAM: ako su nas KUČKE rodile, što
smo, tko smo MI, drčni MUŠKI?
Politiku i crkvu NEMAM šta pitati: kompromitirane
institucije NIKADA i nisu ispuštale manipulacije i NEĆE, ali – ne mogu
alternirati volju zdravog čovjeka za ljudskim i humanim. Ukoliko ga
UOPĆE ima! Još manje institucijalne manipulacije i raznorazno smeće
NE mogu biti (makar i u ludilu) isprika, pa čak i
„objašnjenje“ za divljačko i monstruozno zločinačko ponašanje vlasnika
svetoga kurca i još svetijega samokresa!!!
Ne osporavam da institucije MOGU i MORAJU učiniti PUNO
više na (najprije!) odgajanju, zaštiti, prevenciji i sankcioniranju ALI,
ukoliko Obični Čovjek nije voljan da umjesto zgražanja i optuživanja
prepozna blato i krv na svojim rukama, na svojoj duši, izlaza (rješenja)
- NEMA!
Leševi triju MAJKI iz Petrinje krvare i noćas. U MOJOJ
duši...
Ne usuđujem se pitati kako je u nevinim dušama njihove
vlastite djece danas – nažalost ZNAM da nijedna država, crkva, politika
i zakon naprosto NE MOGU zaliječiti vječnost starha, tuge i šoka koje
će „modelirati“ njihov život ZAUVJEK... Unatoč svim kadilacima svijeta.
Unatoč svim zvučnim riječima, titulama pa čak i novcu. Ako ga bude...
Ukoliko sam dobro razumio opskurni članak iz Večernjaka
glavni policijski drmator Sisačke županije je podijelio štogod
suspenzija a onda i sam DRAGOVOLJNO ponudio ostavku na svoj položaj.
Eto, do jučera sam bio uvjeren kako ta moralna i PONAJPRIJE osobna
institucija shvatanja časti u „službenoj“ hrvatskoj – ne postoji. HVALA
Svevišnjemu što se prevarih! Ovaj tračak nade VRIJEDI više od svih
riječi i zakona!!!
„Umna“ & intelektualna Hrvatska (koliko ja to mogu
vidjeti sa ove nemale distance) racionalizira „slučaj“ sa kompliciranim
tehničkim riječnikom koji brutalizira SMISAO svakodnevnog života u
kojemu naše majke, sestre i susjede NASTAVLJAJU da budu OBJEKTI
raznoraznih ideja/rješenja/objašnjenja, a ona druga, „ulična“ Hrvatska
(OPET koliko sam ja vidio, čuo i pročitao) zdvaja da neke
žene neopravdano trpe i bivaju žrtvama zbog onih drugih
ženturača/kučki... I – NIKO im ne osporava tu „umnu podjelu“!?!?
I – tu, baš tu, počinje prava spika – Maminjo je
vaki i naki, no stuki smo Island sad će najebat i Grenland pa nas eto na
svjetskom u Njemčiji; ma šta ovi političari, vidi da samo Hrvati imaju
DANAS prava u Hrvatskoj ko Srbi đe bi nam bio kraj; eno i Folksdojčeri
pišaju po nama, da šta oće ta kučka iz Haga sa našim svetijem
generalima....
Tamo gdje kod tolike masovne inflacije svekolikih
„svetinja“ i pustih „nedodirljivosti“ naše majke bivaju „kučke“, a onda,
ko bi se tomu u tomu ozračju DOISTA dao iznenaditi(?!?), i leševi
„problem“ NIKAKO ne „leži“ u nekoj tromoj i korumpiranoj
instituciji (država, crkva, politika, škola.., nastavite niz po volji!)
– NAŠI OSOBNI standardi shvatanja odnosa prema ženama su BOLESNI,
neprihvatljivi i manje no divljački. A to nikakav zakon (i institucije)
ne mogu riješiti! Vrijeme je da sagledamo krvavi i mračni srednji vijek
koji HARA NAŠIM DUŠAMA i zamračenim bubrezima (je, alkohol i tako to;
mozak je još uvijek daleko za neku uspješnu komunikaciju)!
Evo vesela emgleskoga primjera iz lep grad na Lakat Reku
u daleku Canadu:
Daleke devedesetpete sa aerodroma (moj prvi korak na ovo
tlo) vozi me mlađahni taksist. Iz thiz Loncouln, pitam ja njega
oduševljen luksuznim i udobnim taksijem. A on će meni ki iz topa – U,
jebo te, ša ferceraš ovi emgleski! Ne kaže se LincoUln već Linkoln!!!
Oma se „spajdašimo“ i počnemo prijateljsku ćakulu. Na
pješačkom prijelazu u samom centru grada čekamo da jedna podebelo
IZNADstokilašica „odgega“ do nogostupa. Zapanjen kako se ta spodoba
uopće nekud može i mrdnuti na vlastiti pogon, a malko i nervozan što
toliko stojimo otpalim naš crnjak: Gazi jaro da je "obradimo" dok se
ne oladi!
Do tada „zajebantski“ raspoložen MLAĐI naš taksista
zanijemi, uozbilji se ki da sam ga nožem probo i hladno mi odreza –
Nemoj nikad više na ovu bljuvotinu niti pomislit! Pokušao sam
mu objasniti šta sam mislio, a on me je uredno i ljubazno ignorirao.
Mada je on jedan od uspješnih i cijenjenih poslovnih ljudi u Kalgariju
NIKADA više nismo niti razgovarali. Nekoliko mjeseci kasnije sam jednoj
suradnici na poslu rekao Darling you owe me something (posudila
od mene desetak dolara dan ranije) i umalo završio na sudu!
Tada sam se sjetio moga „taksiste“. Samo zahvaljujući
naporima moje supruge i vlasnice agencije u kojoj sam radio stvar je
zaglađena MOJIM izvinjenjem dotičnoj. Naime u poslovnim odnosima ja ne
mogu da „sijem“ svoje riječi po volji i riječ "darling" (draga,
doslovce) NIJE prihvatljiv način obraćanja u profesionalnom svijetu.
Je, mrzio sam ih do bola i iskreno. Nemoćan da bilo kome
bilo šta objasnim. Bjesnio sam do samouništenja i sramota me pomisliti
šta sam sve izmedju četiri zida svoje kuće (nigdje drugdje se nisam niti
usudio) „iskenjao“ na račun države u kojoj raznorazne "kučke" mogu
čovjeka posla i egzistencije koštati.
Kada je (a, pogadjate!?) neku godinu kasnije MOJA žena
bila istim zakonom zaštićena, POČEO sam razmišljati. Ne, nije kanadski
zakon niti sjajan, niti blistav ALI ima konkretnu aparaturu KOJA RADI i
štiti žensko na nivou punovažne i punopravne osobe!
Istovremeno saznajem za dva slučaja (ovdje u Kalgariju)
gdje žena maltretira svoga muža od 15 godina kako je Srbin, a možda i
zločinac. Drži ga vanka kuće (je, policija to odmah učini, a on može
sudski i sa pristojne distance da se žali) i „dribla“ na sve moguće
načine. Upoznao sam čovjeka slučajno i duša me zabolila. No, vrlo hladno
i bratski iskreno sam mu rekao (kada sam saznao kako su svih ovih 15
godina bili svaki dan zajedno na svome putu do Kanade) – problem
tvojega braka nije u Srbima, još manje u zločinima! Tvoja žena se
nacionalno probudila prije dvije-tri godine. Kada ste već kupili
Kanadsku kuću. Ona očito tobom manipulira i umjesto da se pušiš i munđaš
kako ćeš joj doskočiti ti moraš poći dalje. Nju
silom odvjetnika NEĆEŠ promijeniti!
Potjerao me je znate gdje i dodao nešto kao da sam i ja
„kanadska pederčina“ te da nam on „svima more jebat i majčino
mlijeko“...
Ovaj čovac mi nije ličio na ubojicu. No dok mi je gledao
u oči sasipajući zaključak našega razgovora vidio sam onu očajnu
balkančinu koja bi u afektu lahko mogla pobit cijelu svoju
familiju. I ondak plakati nevino i kajati se epski kol'ko 'oćeš. A
„glupa“ kanadska policija ga drži besprijekorno na distanci od žene (ma
kakva ona bila!) u svako doba dana i noći. Dovoljno je da
ona samo potegne telefon i on je u „bajbokani“ u manje od pola
(DOSLOVNO!!!) sata. Ona samo kaže on je u blizini, ne osjeća se sigurno.
Baš tako jednostavno i „glupo“. A „glupa“ kanadska policija zna
da je ostala argumentacija u TOME MOMENTU nevažna jer ne žele trošiti
novac na hitne pomoći, mrtvačnice i te sitnice... Prosta matematika, zar
ne? (ma, zašto su oni tol'ko bogati, da mi je znati???)
I – ko je konačno u pravu?
Humano NEMA kitu čarnu! Zakon ne može i nema vremena da
sve vidi i utvrdi ALI neki mehanizmi MOGU spriječiti dosta da "stvar" ne
prijeđe u posthumno njakanje. I to radi ovdje. Problem je
što ja sam tek danas ove zbunjujuće i krute mehanizme
kanadskoga odnosa prema ženi vidim kao NADU da se nešto
može mijenjati. To nešto je moja seksistička i primitivna
muškobanjavost koja je urođeni zakon za „konačno rješenje“. Nikako ne
mislim da "kučki" nema i da neke žene nisu i doslovce đubar, pa ma kako
to ogavno i neprihvatljivo zvučalo MEĐUTIM, odrasti i shvatiti
je pitanje osobnoga izrastanja iz mraka srednjeg vijeka
moje duše i nasleđa. I to je proces koji ne može završiti sa buketom
cvijeća niti lijepom riječju – to se iznova diše na svakom novom koraku
svjesnom primjenom univerzalnih principa respekta koji nema
spolovilo. Respekt jest ili nije. Sredine nema.
Ukoliko mislite i/ili osjećate drugačije muškobanjasta svinja u vama
može o jednom jedinom trenutku „afekta“ postati petetična i krvava
monstrumčina...
One knjige sa početka ove priče?
Je, volim i ja svoju debelu guzu „laditi“ u kadilaku. I
biti važan i ponosan Mr. Gr. i tako to. Međutim, sve te titule i
blještavila NISU nikakva garancija da vi uopće
pojma imate koliko seksističkog blata (eventualno i zla) počiva
u vama. Razmislite, čitajte dušom! I
odjednom ćete vidjeti da vaša majka, vaša sestra, vaša.., nisu sise,
guzice, čipke (kako to uvredljivo zvuči!!!) već osobe
bez kojih bi vaši vlastiti životi najprije bili nemogući, a onda da i
sve što jeste i sve što ste stvorili NIKAKO ne bi postojali bez tih
heroina koje su i danas u nekim našim krajevima tek ženke. Ili
kučke, ako se bilo kad, bilo kako i bilo gdje usprotive njegovom muškom
veličanstvu svesvetom i sveznajućem. Konačno nije li svesveto i
sveznajuće ipak i samo božansko?
Noćas je moja duša zakopana na petrinjskom groblju. Tri
puta.
Sutra ću za ono šestoro siročadi zapaliti svijeću u
lokalnoj crkvi. I zamoliti Nisveta da očita i jednu svoju u džamiji.
Onda idem na ćevape kod Emina. I baš ću ga pitati otkada je Turska kava
postala Bosanska kahva. A on će mene potirat u kurac. I opet
naplatiti uslugu. A ja ću se opet tamo vratiti već iduće subote.
Kanađani pojma nemaju šta je to prava balkanska muška spika. Pederi
jedni, dabili... Kultura, obaška; pa ne mogu ni ja sve baš objasniti...
Kao i vazda prije,
uz
najiskrenije pozdrave
iz
Kanade od Vašega Vlade.
