kamera
...kad digitalna slika
svijeta PROšeta...
...e, lipi moj svite NISAM zaspa, a i snijeg se još nije
otopio: kad pogledam kroz prozor ono jest zazelenilo po gradu, ali
vrhovi svih okolnih planina su podebelo bijeli. Unatoč sedam dana –
KIŠE!
A danas evo, osunčalo pa mi drago sjedit ispred ove
sprave. Ko bi sad mijenjo navike i išo vanka šopancirat, rekreirat se i
tako to!? Ono masu čwaraka je potrošeno na ovo salo čmarno i sad da se
šeta po nekakvu suncu, a? Otopit će se ki da ga nije bilo! A koliko
čwaraka onda treba da se to nadoknadi, a? Nije zanemarljivo spomenit
kako ti dodatni čwarci ne koštaju samo novca već su i nezgodni za
ekologiju: više čwaraka, više gasova! A i onih drugih otpadnih
„materijala“.
Daklem, konačno and definitivno, DA SVAKI razumije:
SJEDENJEM na sunčanom danu, ja sam faktički primjenjeni ekolog prvoga
reda. Sa podvezicama. Istina, nisu svilene već najlonske, ali junacima
PRVOG REDA (ičega!) se ne gleda u podvezice, tj. tzv. detaljčiće...
Oni koji ove stranice pamte od prije desetak ljeta
sjećaju se pominjanja kamera i filmova. E, pa baš na tome sam masivno
radio: vremena su postala dibidus digitalna. Čak i ako o tome pojma
nemate. A šta to doista znači, ja ne znam niti ću znati. Ukoliko Vi pak
znate, onda je to mnogo dobro i uživajte u tome znanju.
Ja sam samo primjetio kako je muljanje analognog signala
(A/V; skraćenica je svjetski standard, pa koga zanima nek potraži šta
znači!), ne samo sporo već i opako zahtjevna rabota sa skupim elementima
u „igri“, a ovo digitalno vrijeme je doista pripomoglo da se sve one
stare 8mm trake vrlo lako, brzo i kvalitetno konvertiraju i onda postave
đe hoš i kako hoš u no frickin time!
Najjednostavnije rečeno, moja monumentalna višegodišnja
kolekcija privatnoga 8mm „džungleraja“ je KOMPLETNA – ugledala svjetlo
dana!
Gledam sebe od prije deset, dvanaest i više ljeta...
Gledam i ne vjerujem: pokvarena kamera, majkeMI – niđe
čwarka! Zovem onu moju, sav već uplakan i „strešen“. Čujem trče, sve se
po kući lomi. Ma, nije NATO, nismo mi nikad u Beogradu bili! Taman je
bila na vrhu stepeništa kad sam zavapJOJ a da l' si šećera i ladne vode
ponijela?
Nije, jadna! Kako nisi, grom te ne spuco tvoj, KAKO
NISI.
Opet NATO, opet bombardiranja u nižem dijelu. Moje kuće.
A isto sam dobio i šećer i vodu. Progutam šećer, naločem se vode i oma
primjetim: NESTALO MI ČWARAKA!
Jest, trči bolan, jadna, kako ću bez čwaraka...
Dobijem i čwaraka. Donijela ki da sam bolestan – jedva
dva kila.
Pokušam civiliziranim metodama: a, ljubavi moja premila,
šta si me ovo stavila na dijetu!?
Pogleda me umilno, -e, tako treba!- i još umilnije
propjevuši: stavit ću te u top ako mi prije Božića ne prestaneš
kukumavčiti! Zašto si me zvao!?
Dr. Zdenko mi je reko da uz dva kila čwaraka ide bar po
kila češnjamaka. Ejjj, STANI!, reko je da sve to ne može bez bočicu-dvi
crnjaka!
Zamračilo se. Odjednom. I noć je potrajala. Sa opakim
filmovima strave i užasa...
Onda sam se ovome članku vratio u srijedu. Ovu današnju.
Pa Vam ne mogu točno reć kad sam joj objašnjavao šta je reko dr.
Zdenko...
Ali sam pročito naslov i sjetio se da ja DOISTA jesam
sve one prastare 8mm trake „digitalizirao“.
Otkud mi naslov KAMERA kada ja stalno divanim „kamAra“?,
ostaje misterJA iako nisam nikome rekao da mi se često činilo kako je ta
sprava najbolje opišljiva kao „kaKara“...
Vako, izlet. A đe bi međed do u planine. Obično ona drži
kamaru a ja stišćem dugmiće dok ne nađem nekog turbonarodNJAKaa. Recimo
na radio Cochrane. Toga NIKAD bilo nije. Onda se mučim i pronajdem neki
CD. Dobro, sve pokradeno sa interneta, kad već moram „disclose details“.
Taman najdem Micu ArlauUUUkovicu, zanjače kroz moj auto čmarni, ja već
viđam nogetne vitke do ramena kad – MRAK & MUK.
I to je bilo misterJA! Dok nisam skužJOJ kako ona ne
podnosi monumentalnu mentalnu SIDA-u.
Daklem, izajdem u grad da kupim nešto šta bi i ona mogla
poslušat. Odem u masovnu kuću Cdja i gledam okolo: sve neke crnčuge,
raperovi i rokerovi. Pobjegnem. Njojze ne smeta. Kaže – kad već iđemo u
planine čmarne, more i u tišini. Zašto da nam vazda u glavi zvoni ki u
kasici-prasici!?
Pomislim da je tako i probam. Onda sam odgledao i taj
film: ona sva sretna iz auta „šara“ kamerom po okolnim stjenjacima i tu
i tamo pokojem jelenu, a bio je i barem jedan međed, tetkeMI... Kasnije
gledam snimku i viđam kako se ređaju te slikice, protrči i jelen ALI
tišina. Zapravo ne baš tišina: vazda nešto šumi, pucketa, grebe.
Umalo nisam sve izbriso!
Čim sam joj to reko odmah je znala gdje poć da kupimo
„background sound tracks“! Misterja, opaka misterJA. Otišli smo u
lokalnu robnu kuću i GLE ČUDA za bagatelu smo kupili dva kila CDja! Masa
najkvalitetnije klasike po 99 centi do dolar 99. Po Cdju!!!
Za te pare ne moš nit uć kod onih sa rapom, klapom i
ostalim modernarijama! A kradeni (je, fala na pitanju – i tehnički
OČAJNI) CDji „naših“ narodnjaka ne postoje ispod 10 zelenih „kaćingova“
kanadskijeh...
Eto, „prekrstilo me“ – postao sam dika klasika dibidus.
Čak mi i kosa prestala opadat! Onda su mi gume i kočnice počele dulje
trajat. Gotovo misterja. Dok mi ona moja nije U KAMARU (i to je
snimila!) nije „primjetila“ kako više nema niti „susreta sa prometnom
policijom“.......
OTVORILO MI SE NEBO! Dobro, jedno pet godina kasnije ali
– skužJOOJ sam! Narodnjakovi su ŠTETOČINE. U prometu! Pogledajte malo
bolje. Jest da sam ja ovo napisao ali, nikako NIJE glupost...
Odlazili smo na izlete sa raznim ljudovima &
ljudovicama. Nije mi se nikuj popiškio na zadnje sjedalo ALI – pred
zujećom kamerom!- jedan dobar dio njizi je spavao povremeno umilno
„bistreći“ DA, DA, SVAKAKO, M-DA, jes jes, a-haa...
Čudo jedno! Ma, ne kamara već – ja: nisam znao kako sam
ja ODAJUĆI SEDATIV! Nisam nit slovca zaustiJOJ, a i muški i ženski, i
stari i mladi, čak i debeli i mršavi, nepismeni i opako pismeni.., ma
ljudovi svake fele oma ZASPU!
Da sam to ranije primjetio, možda sam mogao opak novac
od toga učinit. Ovako, moram trenirat iznova da vidim ima li od toga
talenta šta još, da nije ispario ka moja kosa. Ne ona IZ nosa: ta raste
ki Amazon. Da se prestraviš! Sva sreća TO NISAM snimao...
A snimio sam sebe ki kawboJAja u pravom Banff-u. I to
usred INDIJAJANSKOGA „gift store-a“! Nisam ja kriv šta su tamo usred
svih onih peruški i strijelica, pa i bizona!, u jednom ćošku natakarili
i kawboJOJske maksuz „stetsonove“. Na ostalima slikama ja sam vrlo jasno
JA – seljačina iz okolice Čalopeka. Za to mi nije trebala kamera jerbo
se „stvar“ viđa iz vasiJOJne, ali –Bože moj- kako da stalno snimam
okolne kamenjare, a sebe čwarkovita da zenemarim!? JOK! Dibidus jok nije
dolazlo u objektiv, ovaj u moju glavu: pokoljenjima šta će tek doći
morao sam ostaviti svoju sliku. Čak više slika. Kao najbolji dokaz u
borbi protiv onih „kreativnih“ kreativista. A tek moje zadovoljstvo:
moja faca čmarna ne samo da objašnjava temeljne principe i polucije i
evolucije već to isto (ma šta značilo!) i – DOKAZUJE! Čak i slijepcu. Da
l' optičkom il' intelektualnom, sasvim nevažna sitnica! Ma, đe ćeš ti,
rodiječe, komtra meneME!?! Nema toga! Dok kamara zuji.
Slikava sam tako i jednog druga gospodina kojega niko
trijezna nije viđo. Od rođenja. On kaže da je bio u nekoj školi i često
„waša caru“ (na često GLASNO negodovanje njegove vrlo pristojne
gospoje)... ma, ludilo je kad on njojze stane objašnjavat kako on zna
IZGOVORIT „W“ umjesto „V“, a da svaki razumi od prve!
Iz nekih ekoloških razlogova, ovom zgodom, ne bih u
detalje oko toga gospodina. Izgleda da će nazad u Rvacku pa bi ga se
lahko moglo prepoznat...
Najbolje je kad mi je kamera sasvim slučajno ostala
zujat u jednom liftu doli u centru grada. Kako je lagašna obično sam je
držao naopako i nisam okolo „plesao“. Kasnije vidim gotovo dva minuta
nekog „šara-bara“ na ekranu. Bez razmišljanja pomislim obrisat. Ali, u
zadnji moment, primjetim da tu ima nešto na kvalitetnoj drvenoj podlozi
zapisano. Okrenem iz čiste radoznalosti sliku da vidim šta to piše.
Inače, ovdje je gotovo nemoguće naći „išaranu“ ćanifu, a kamoli lift!
Nisam nit sliku okrenija, već mi je bilo jasno... Ma,
NIJE mi se IQ unaprijedio, svaka seljačna to „skopča“ od prve: jezik je
„naški“, a i „poruka“ je YUnačka – politika & pornografija u turboFOLK
stilu. MASNA. Nije za „prevođenje“. Ali jasno i nepismenu emglezu kazuje
da to nije napisao neko od domaćih...
A ja se – nasmijao. Onda. Prije neki dan sam to
„DELETE“. Čak ni meni ne trebaju takvi video-dokazi di sam u životu
bija, šta sve vidija...
Istina, moram priznati da je taj masni zapis bio ogavan,
brutalan, nesumnjiv i – originalan. Kako se ja nikad nečega takvoga
nisam mogao nit sjetiti...
Čalopek u mome srcu. I opancima. Lahko može bit ideja za
točan odgovor. Ovom prilikom se ispričavam Loparima, Derventi i
Delnicama. Poradi grijeha POMISLI...
E, ako Vas zanima šta mislim o europskom loptanju, onda TEŠKA SRCA moram
reć da njušim ono što ne želim: istinski bih volio Hrvatsku vrstu na
vrhu Europe ali UVJEREN sam da će priča biti neveselija od zadnjeg
svjetskoga šampionata.
Eto, nek sam ja jedina crna ptica!
I to je to. A kamere koristite samo ako Vas zanima ko Vas gleda. Inače
POZOR: može Vam se desiti da primjetite bolju prošlost i lošijeg sebe...
Kao i vazda prije,
uz najiskrenije pozdrave
od Vlade iz
Kanade.